Osvrt rektora Bjeliša na jučerašnju (25.4.2009.) izjavu za medije

U razgovoru za Radio 101, u subotu 25. travnja 2009. godine prijepodne, spomenuo sam, ako se dobro sjećam, kako nije isključeno da aktualna direktna demokracija ubrzo postane i manipulativna demokracija. Nisam dugo čekao.

Molim svakoga tko je pratio taj razgovor ili će pratiti njegovu snimku, da sam zaključi i usporedi što se reklo u rečenicama koje su izdvojene. Pritom, molim i da se osim na sadržaj izjava koje su izdvojene, obrati pozornost i na način kojim su one izvađene iz konteksta cijelog razgovora koji je trajao nešto više od sat vremena.

Stoga, zbog istinitog informiranja cjelokupne javnosti, ali i studenata prosvjednika, još jednom u nekoliko točaka želim iznijeti svoje stavove, koji su sadržani u mojem rektorskom programu, i o kojima često govorim, na uvijek jednak način.

1. Iz vlastitih prihoda Sveučilišta, tj. njegovih sastavnica, treba pojačanim financiranjem iz državnog proračuna potpuno ukinuti prihod od studentskih školarina kao komercijalnu kategoriju o kojoj ovisi poslovanje Sveučilišta.

2. Jedina participacija studenata treba obuhvatiti samo one studente koji u višim godinama studija ne ispunjavaju na dovoljno uspješan način studijske obveze, o čemu treba donijeti jasne i nedvosmislene kriterije.

3. Na nacionalnoj razini treba razviti elemente skrbi za sve one koji zadovoljavaju uvjete za upis na studij i uspješno studiranje, a zbog socijalnih i gospodarskih uvjeta im je to otežano. Mogući načini kojima se to treba postići su izravna potpora te povoljni krediti subvencionirani od države i drugih zainteresiranih dionika iz javnog i privatnog sektora.

4. Treba hitno prići preuređenju sustava studentskog standarda, na način koji će jamčiti njegovu održivost i daljnji razvoj.

5. O svim navedenim točkama treba postići društveni sporazum na nacionalnoj razini, nakon zajedničkog rada predstavnika Vlade, visokoobrazovnih ustanova, studenata, roditelja (tj. sindikata), i ostalih relevantnih dionika.

Čini mi se kako je u ovih nekoliko točaka, jednako kao i u službenim dokumentima Sveučilišta, uključujući i dva zadnja godišnja izvješća, te u brojnim javnim istupima, kako mojim, tako i u onima drugih predstavnika Sveučilišta, svakome tko objektivno i dobronamjerno sluša ono što je rečeno, jasno koje stavove o cjelokupnom sustavu visokog obrazovanja, pa i o pitanju studentskih participacija, imaju rektor i Senat Sveučilišta u Zagrebu. Nadam se da su oni dovoljni kao polazište za daljnje zajedničke korake, i da čine izlišnima svako daljnje ometanje redovitog rada na pojedinim sastavnicama Sveučilišta.

Time želim i završiti ovo pismo.

No, dopustite mi, da na samom kraju, ipak iznesem svojih nekoliko osobnih stajališta i impresija, i to ne s pozicije rektora, nego s pozicije sveučilišnog profesora i člana akademske zajednice.

Ovim se pismom nisam želio osvrtati na kvalifikacije „populist i licemjer“ koje su mi pripisali nepotpisani autori, sudionici (kakve ono?) demokracije. Ipak, ne mogu ne primijetiti kako se ova nova demokratska metoda kojom se studenti koriste, pojavila na fakultetu s kojeg potječu generacije velikih autora i moralnih vertikala koje su mnogima, pa i meni, omogućile spoznajno i intelektualno sazrijevanje, i jednako tako obnavljanje.

Neka od tih imena su mi mogli biti djedovi ili očevi, drugi su moji vršnjaci, trećima bih ja mogao biti otac. Stižu na red unuci, pa i ovi koji pišu nepotpisane izjave. Stoga bih ovo pismo mogao efektno završiti riječima kako i od njih mogu učiti, te kako su i oni jednako sjajni, baš kao i njihovi prethodnici. Međutim, odgovornost sveučilišnog profesora i odgajatelja nalaže mi biti iskren i reći ono što mislim i osjećam, a to je:

Pred svima nama, kako pred Sveučilištem, studentima i kolegama s Filozofskog fakulteta, tako i pred Vladom Republike Hrvatske, Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, te svim sudionicima sustava visokog obrazovanja, stoji još jako puno posla, ukoliko želimo ovaj sustav učiniti boljim, pravednijim i kvalitetnijim.

U tom smislu, ja i dalje predlažem početak konstruktivnih razgovora kojima će započeti rješavanje svih otvorenih pitanja.