Propaganda i agitacija

Propaganda je diseminacija velikog broja ideja unutar relativno malog broja ljudi. Agitacija je diseminacija nekoliko ideja na najveći mogući broj ljudi.

Književni vagon u propagandnom vlaku Lenjin, Sovjetski savez, 1923. godine, izvorno objavljeno u albumu fotografija iz ranih godina Sovjetske Rusije (izvor: The New York Public Library / Digital Collections)
Propaganda je diseminacija velikog broja ideja unutar relativno malog broja ljudi. Agitacija je diseminacija nekoliko ideja – jedne ili dvije centralne ideje – prema najvećem mogućem broju ljudi.
 
U klasnom društvu kontinuiranu agitaciju primarno provodi sama vladajuća klasa. Ljudi u zemlji kao što je Belgija izloženi su pravoj tiraniji šačice medijskih kuća pod kontrolom vladajuće klase koje ih neprekidno zasipaju nekolicinom centralnih ideja. Jednako tako, najrevnosniji agitatori u zemlji su oni koji upravljaju marketinškim agencijama, bankama i korporacijama, čelnici glavnih političkih stranaka, vladini izaslanici itd.
 
U normalnim prilikama, premoćni dio populacije izložen je permanentnoj agitaciji gotovo isključivo idejama vladajuće klase. Potrebni su specifični uvjeti, odnosno, uvjeti u kojima društvene, ekonomske, političke i kulturne kontradikcije buržoaskog društva postanu nepomirljive, u kojima te kontradikcije, a ne agitatori, opetovano potiču ljude da izađu na ulice. Kontraagitacija ljevice, revolucionara_ki i antikapitalista_kinja postaje učinkovita tek u tom trenutku – kada se među širim masama pojavi volja za djelovanjem. U periodima masovne pasivnosti marksisti_kinje zato ne pokušavaju provoditi agitaciju jer ona nije učinkovita. Umjesto toga, ograničavaju se na propagandu. Agitacija postaje učinkovita tek kada se može povezati s djelovanjem masa koje se razvija spontano. Revolucionari tek u rijetkim prilikama uspijevaju slomiti agitacijski monopol vladajućih klasa i stranaka. Gospodu koja imaju monopol na agitaciju to uzrujava, jer više ne postoji monolog i neprekidna indoktrinacija jednim nizom dominantnih ideja i predrasuda. Postaje moguće vršiti kontraagitaciju – ljudi su spremni saslušati neke od centralnih ideja revolucionarne ljevice.
 
AMADA-TPO (Sva vlast radnicima) i LRT (Revolucionarna radnička liga) iznimno su male organizacije od nekoliko stotina ljudi, u najboljem slučaju nekoliko tisuća, ako ubrojite simpatizere. Nemoguće je napraviti revoluciju u modernom industrijskom društvu s nekoliko stotina ili nekoliko tisuća ljudi. Buržoazija ne strahuje od ograničene ili neograničene učinkovitosti AMADA-TPO ili LRT-a, već od unutarnjih kontradikcija njihova vlastita sistema, koje periodično guraju stotine tisuća, a potom i milijune ljudi na ulice, gdje im revolucionari i revolucionarke imaju priliku pristupiti i usmjeriti njihovo političko djelovanje u specifičnom smjeru. Međutim, buržoaziji bih savjetovao sljedeće: žele li anulirati učinkovitost kontraagitacije, trebaju se manje baviti represijom, a više eliminacijom unutarnjih kontradikcija vlastitog sistema, a time i sprečavanjem povremenih spontanih izljeva stotina tisuća potpuno nezadovoljnih ljudi na ulice.
 
[51:04-55:36]
 



[MB]






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu.






Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju "Od kraja hladnog rata revolucije nisu u modi, a velika većina muzeja, pa i muzealaca, nije zainteresirana za (pri)povijest(i) potlačenih. Upravo tada s našeg prostora nestaju svi Muzeji revolucije, a muzealci se gotovo unisono okreću identitetskim temama, posebice nacionalizmu koji kao ključna paradigma prožima nove stalne postave i privremene izložbene programe."
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
  • 14. prosinca 2022. Ključne riječi: magični voluntarizam "Kada se ljudi suočavaju s prekarnim zaposlenjem, obavijestima o deložaciji, ili se bore da prehrane svoju djecu, uloga terapije razgovorom i vještina samopomoći znatno je oslabljena. (...) U konačnici, magični nas voluntarizam gura u zamku umanjivanja utjecaja materijalnog nezadovoljstva. Zanemarujući društvene uzroke i one vrste nedaća koje mogu biti endemske za živote ljudi iz radničke klase, nehotično doprinosimo depolitizaciji mentalnog zdravlja."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve