Studentska buna na Sveučilištu u São Paulu

Mirna prosvjedna akcija studenata, profesora i ostalih zaposlenika triju državnih sveučilišta (USP, UNESP i Unicamp) u São Paulu nasilno je prekinuta policijskom intervencijom u utorak 9. lipnja. Spomenuta su sveučilišta u tjednu koji je prethodio najbrutalnijem napadu na članove akademske zajednice u novijoj brazilskoj povijesti pozvala na akciju solidarnosti u obrani osnovnih demokratskih načela. Apelu se odazvalo oko 1500 građana i aktivista, zahtijevajući od sveučilišne uprave i lokalnih vlasti povlačenje policijskih trupa koje su tjednima okupirale USP (Universidade de São Paulo) i sprječavale svakodnevne aktivnosti na kampusu.

U pozadini ovih događaja leži višegodišnja borba sveučilišne zajednice protiv politizacije obrazovnog sektora, smanjenja izdataka za obrazovanje i neprestanog narušavanja sveučilišne autonomije od strane saveznih vlasti. Metodu blokade sveučilišnih javnih prostora aktivisti su usvojili još u samim počecima svoje borbe. Tako je početkom svibnja 2007. godine oko 150 studenata provalilo u administrativnu zgradu USP-a, najvećeg brazilskog sveučilišta koje sa 75,000 upisanih studenata sve češće posreduje u generiranju društvenih promjena u zemlji. Incident se dogodio kada skupini studenata nije dopušten ulazak u prostorije rektorata i uručivanje dokumenta s 14 zahtjeva, među kojima su između ostalih navedeni: poboljšanje smještajnih kapaciteta, reforma u institucionalnom ustroju Sveučilišta, pravo na profesorske konzultacije i zahtjev za službenim očitovanjem rektorice Suely Vilele o trenutnoj politici i reformama saveznog guvernera i predsjedničkog kandidata Brazilske socijalno-demokratske stranke Joséa Serre. Nakon što ih je Franco Lajolo, zamjenik rektorice u odsustvu, odbio primiti, studenti su nasilno ušli u zgradu i blokirali rektorski ured. Tristotinjak studenata kampiralo je u rektoratu USP-a mjesec dana uz protestne pjesme i prigodne političke govore.

Akcija je krenula novim tijekom 31. svibnja iste godine kad su studenti uz pomoć profesorâ i nenastavničkog osoblja blokirali čitavo Sveučilište nezadovoljni ulogom države u visokom obrazovanju. Pritom je tek nekoliko profesora odlučilo ignorirati prosvjed nastavivši s redovitim predavanjima. Iako je i među studentima bilo skeptika, glavnina ih nije pokleknula čak ni pred izglednom mogućnošću gubitka semestra. Nekoliko desetaka tisuća pripadnika spomenute akademske zajednice zajednički je ponijelo ovaj prosvjed protiv rezanja budžeta za visoko školstvo. Tražeći razumne uvjeta rada i adekvatne plaće te tvrdeći kako državni guverner Serra zakida visokoškolske institucije u njihovoj jamčenoj autonomiji, otvorili su Pandorinu kutiju čitavog obrazovnog sektora. Ono što je počelo kao izdvojeni prosvjed, preraslo je u opći štrajk s barikadama koji se proširio na još dva javna sveučilišta u istoj saveznoj državi. Prema pisanju lokalnog tiska, blokada USP-a je spomenute godine postavila velik izazov pred Serru, koji je svoju političku karijeru počeo upravo kao vođa studentskog pokreta i aktivist protiv brazilske vojne diktature na istom sveučilištu 1960-ih.

Kad je početkom svibnja ove godine započeo novi štrajk službenika USP-a, prosvjednici su na miran način blokirali ulaze osam zgrada pri matičnoj instituciji. Obustavljena je nastava, pri čemu su u akciji bojkota redovnih sveučilišnih aktivnosti jednako sudjelovali studenti kao i njihovi profesori te ostalo osoblje. Nakon mjesec dana blokade, u ponedjeljak 1. lipnja, USP su uz privolu rektorice Vilela okupirale specijalne jedinice vojne policije. Sindikat radnika Sveučilišta u São Paulu (SINTUSP) objavio je istog dana sljedeće: “Što se tiče tvrdnje Rektorata da se ‘ne mogu zaobići nasilne akcije’, jasno je da je invazija udarnih trupa na javnom sveučilišnom području nasilje. Svi su sa sobom nosili duge cijevi, štitove, palice i bombe te su mahom bili policajci bez nužnih identifikacijskih isprava.” Sutradan, u utorak, policija se bez objašnjenja povukla sa Sveučilišta, na što je Udruženje docenata Sveučilišta u São Paulu donijelo odluku o ponovnom uspostavljanju blokade za tjedan dana, točnije 9. lipnja te zatražilo raspuštanje policijskih snaga dovedenih na inicijativu rektorice.

Umjesto razgovora sa studentima, profesorima i službenicima Sveučilišta, rektorica Vilela i guverner José Serra odlučili su se na rješavanje problema represijom. Već 3. lipnja specijalne jedinice vojne policije ponovno su okupirale rektorat, zgradu upravitelja kampusa, nekadašnji rektorat i zgradu upravitelja socijalne skrbi. Također, zaposlenicima je poslana uredba kojom se zahtijeva hitan povratak na radna mjesta. Ovim je činom direktno napadnuta ne samo autonomija Sveučilišta, već i ustavno pravo na prosvjedovanje. Stavši u obranu ovog posljednjeg, prosvjednici su u organiziranoj povorci izašli na ulice São Paula 9. lipnja. U pokušaju zaustavljanja demonstranata došlo je do nasilja koje očevici opisuju kao “neviđeno u Brazilu još od vremena vojne diktature”.

Policija je pod punim naoružanjem zasula prosvjednike dimnim bombama, suzavcem i gumenim mecima, na što su studenti uzvratili simboličkom gestom bacajući cvijeće. Također, specijalci su nasilno ulazili u glavne zgrade Sveučilišta te doslovno proveli lov na demonstrante. Među studentima je bilo i ozlijeđenih, dok je nekolicina privedena i zadržana u pritvoru, uključujući dvoje zaposlenika USP-a. Uslijedila je javna kampanja za puštanje pritvorenih na slobodu, u koju su se uključili profesori, pravnici, nevladine udruge i neki mediji. Važno je naglasiti kako je prosvjed za povlačenje policije s kampusa bio planiran, organiziran i prethodno najavljen čime se definira kao legitimna akcija građana, dok je odgovor na nju pokazao autoritarna polazišta nadležnih, kao i nespremnost istih na dijalog. Drugim riječima, savezne su vlasti nasilno spriječile najavljeni prosvjed protiv kršenja prava na prosvjedovanje.

Rektorski zbor, za koji analitičari tvrde da je tek produžena ruka guvernera Serre, ni ovaj put nije, kao ni dvije godine ranije, prepoznao društvenu snagu okupljenu u ljudima različitih generacijskih odrednica, karijera, akademskog statusa i osobnih biografija, što ih ipak nije spriječilo da zajedno stanu pred oružje i pošalju jasnu poruku vlastima. Jedino što u javnosti više odjekuje od spomenute odaslane poruke jest promjena ozračja na ulicama São Paula. Reakcija nasiljem na mirni, civilizirani prosvjed izazvala je zgražanje Brazilaca i bez sumnje prizvala nelijepa sjećanja na vremena kad su sugrađani, pripadnici akademske zajednice, zatvarani i ubijani zbog svojih stavova.

Vezani članci

  • 8. siječnja 2021. Policija je omogućila hordi ekstremnih desničara da nasilno nagrne u zgradu Kongresa Pokušaj dijela Trumpove ekstremno desne baze da spriječi prebrojavanje elektoralnih glasova nasilnim upadom u zgradu Kongresa dočekan je s mlakom reakcijom policijskih snaga. Američki represivni aparat još je jednom pokazao da ne tretira na jednak način prosvjednike desnih i lijevih opcija.
  • 31. prosinca 2020. Kumek "Iole ozbiljnija i ambicioznija politička analiza, za koju Juričan nema interesa, a sudeći po dosadašnjem višegodišnjem radu, ni kompetencija, pokušala bi se barem pomaknuti od paušalnih generalizacija i iskaza poput „ljudi su mala smeća koja vole korupciju“. Savjestan politički pristup nastojao bi barem saznati zašto su ljudi egzistencijalno prisiljeni pristajati na koruptivne aranžmane, čak i kada su očito usmjereni protiv njihovih vlastitih interesa; o kojim je mrežama političke moći riječ te kako politički i društveni establishment na to odgovara."
  • 31. prosinca 2020. Feminizam i transfobija Recentno jačanje transfobije u feminističkim i kvir prostorima očituje se u osnivanju trans-isključujućih organizacija ili preokretanjem politika postojećih u tom smjeru, kako bi se ucrtale granice između feminizma i LGB aktivizma u odnosu na trans organiziranje na međunarodnoj (LGB Alliance u Velikoj Britaniji s ograncima u Brazilu, Australiji, SAD-u...) i regionalnoj razini (Marks21, Lezbejska i gej solidarna mreža...). Transfobne politike nedavno je javno prigrlio i Centar za ženske studije u Zagrebu. Te se politike nastoje racionalizirati nizom pojednostavljenih tvrdnji koje apeliraju na „zdravi razum“ i opća uvjerenja, onkraj teorijskih i empirijskih uvida. Ovaj tekst nas u formi FAQ-a, s uvodnim osvrtom, vodi kroz diskurs i logiku kojima se ta racionalizacija odvija, a nastao je u kontekstu ad hoc antikapitalističke kvir inicijative feministkinja i feminista protiv transfobije.
  • 31. prosinca 2020. Klasa i identitet: ljubomržnja ili sukonstitucija? "Strukturnim određenjem klasa se više objašnjava, istorijsko-sociologističkim određenjem klasa se više opisuje. Prema strukturnom određenju klasni položaj konstituira se bez obzira jesu li klasni akteri*ke uopće svjesni koji i kakav je to položaj, dok istorijsko-sociologističko određenje upućuje na to da može da postoji svijest o klasi ili neko iskustvo klase. Strukturnim određenjem objašnjavaju se logika i anatomija funkcioniranja sistema proizvodnje, stoga je riječ o „trajnijoj“ klasnoj konfiguraciji kojom se objašnjava specifičnost kapitalističkog sistema proizvodnje, dok istorijski pristup klasi opisuje kontingentna i promenjiva klasna grupisanja koja se odvijaju u kapitalizmu zajedno sa drugim odnosima dominacije, podčinjavanja i discipliniranja."
  • 31. prosinca 2020. Nerazradivost seksualnosti u radikalnom feminizmu Organiziranje i iskustva seksualnih radnica_ka pomaknuti su na margine feminističkih solidarnosti i promišljanja kada im se pristupa s abolicionističkim zahtjevima koji dolaze iz radikalnog feminizma, a koji se s lakoćom, u redukcionizmu i banalnosti pristupa tim temama, stapaju s državnim i kapitalističkim interesima. Iz tih raspuklih (pa i gotovo iščezlih) savezništva moguće je izvući i raspetljati uglavnom zaobilaženu i potiskivanu povijest u rukavce koji će voditi u smjeru zakonodavstva, medicine ili rada, no koji će uvijek vraćati prema istim problemima i rupama koji sačinjavaju radikalnofeminističke politike i teorije. Tekst zahvaća crtice ove povijesti, ukazujući kako su se današnje rasprave o seksualnom radu oblikovale i na čemu se temelje.
  • 27. prosinca 2020. Neoliberalna država globalnog Juga (1): kako je kulturni nacionalizam pobijedio sekularni Prvi u nizu tekstova o globalnom Jugu nastao je kao bilješka za pripremu razgovora s teoretičarkom Radhikom Desai, koji se ove godine održao u sklopu Subversive festivala, a u njemu ćemo na primjeru Indije prikazati politički obrat između sekularnog i kulturnog nacionalizma, što je tema kojom se Desai bavila u svojim publikacijama u jeku dolaska na vlast BJP-a u Indiji i rasta Hindutve kao fundamentalističkog društvenog pokreta u Indiji.
  • 27. prosinca 2020. Biopolitika kao kritika „nove normalnosti“ "Uvođenje demokracije u raspravu o biopolitici, kako to čini Sotiris, svakako je potez u pravom smjeru, osobito u svjetlu činjenice da je Foucault prethodno formulirao neka biopolitička pitanja bez detaljne razrade filozofije biopolitike. To otvara mogućnost daljnjeg istraživanja u tom smjeru, ali istovremeno nas vraća na uvjetno rečeno stara pitanja epistemologije i političke teorije. Mnogi primjeri intelektualnog debakla u doba pandemije COVID-19 ukazuju da nedomišljenost temeljnih pretpostavki u kombinaciji s nedostatkom specifičnih znanja jamči intelektualnu regresiju. Teorijska i politička budućnost demokratske biopolitike u značajnoj mjeri ovisi o izbjegavanju uočenih zamki."
  • 20. prosinca 2020. Filipini: paralelne strukture u džunglama Na Filipinima i dalje traje jedan od najdugotrajnijih svjetskih revolucionarnih ustanaka, a uz nepoštivanje radničkih prava u zadnje vrijeme pojačana je i nasilna eksproprijacija zemlje autohtonih naroda, kao i ubojstva boraca i borkinja za zaštitu njihovih prava, te okolišnih aktivista. Kako komunistički gerilci opstaju u žrvnju između domaće fašistoidne vlasti Rodriga Dutertea i interesa stranih korporacija?
  • 20. prosinca 2020. „Budimo odgovorni_e“ Drugi val epidemije COVID-19 vladajuća garnitura u Sloveniji dočekala je uz prepune, neadekvatno opremljene bolnice i domove za starije, te istrage povezane uz indicije o korupciji pri nabavama maski i respiratora. Sve navedeno svjedoči o antisocijalnim politikama vlade i posljedica je višedesetljetne privatizacije zdravstvenog sustava, a nastavlja se kroz nove modele koncesija i privatizacija elemenata javne sfere. Autorica teksta, ujedno radnica visokoobrazovne ustanove, upozorava na licemjerni pristup ministarstva zdravstva, koje devet mjeseci nakon početka pandemije upućuje prosvjetnim radnicima i radnicama notu u kojoj se kroz opća mjesta objašnjava kako stati na kraj tobožnjoj neodgovornosti mladeži kao glavnom faktoru transmisije virusa.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve