Tekst anonimnog plenumaša: SeCiranje SC-a

Objavljujemo tekst koji nam je poslao anonimni član plenuma koji je zajedno s također anonimnim kolegama – članovima plenuma, posjetio Upravu Studentskog centra s namjerom da otkrije kamo ide sto kuna koje je upravo uplatio za troškove obrade prilikom prijave na natječaj za dobivanje mjesta u studentskom domu.

Potaknuti novinskim napisima o novom udaru na studentski standard u koprodukciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Sveučilišta u Zagrebu, točnije Studentskog centra Zagreb pokušali smo istražiti i kritički sagledati ”tri bočna udara” koja su zatekla studentsku populaciju: uplata od sto kuna za troškove obrade pri prijavi na natječaj za mjesto u studentskom domu, apsolventi koji ostaju bez domova i aktualne najave o povećanju cijena smještaja i prehrane! U situaciji proračunskog manjka i novih rebalansa, SC je uvidio da država nije ta koja će rekonstruirati informatički sustav ili namaknuti sredstva koja nedostaju u sveučilišnoj blagajni. Zato valja studente udariti po ”punim” džepovima.

”Troškovi obrade”

Natječaj za smještaj u domove u organizaciji zagrebačkog Studentskog centra svake godine izrodi aferom ili barem nečime što bi moglo postati aferom. I dok se prošlogodišnji problem manjka mjesta u domovima nije riješio, novi udar na studentski standard došao je u obliku ”participacije” studenata u tzv. ”troškovima obrade” koje je propisao ravnatelj zagrebačkog SC-a mr. sc. Niko Vidović!

Naime, po prvi put, prilikom prijave na natječaj za smještaj u studentske domove, studenti moraju uplatiti 100 kuna za misteriozne ”troškove obrade” (kako stoji u tekstu natječaja). Ponukani SC-ovom indolentnošću u pokušajima objašnjenja ”troškova obrade” uputili smo se do same Uprave gdje nažalost nismo naišli na ravnatelja SC-a kojeg njegova tajnica nije vidjela već nekoliko dana. Jedini suvisao komentar kojeg smo uspjeli dobiti jest onaj ravnateljice poslovnice za smještaj koja nam je pokušala opisati razmjere ”zahvata” u koji se upustio SC a koji nam donosi novi informatički sustav (valjda se pritom misli na obradu) koji će prema riječima ravnateljice povezati sve studentske domove u jedinstven sustav. Ne dovodim u pitanje potrebu za modernizacijom sustava – ono što dovodim u pitanje i što je strašno u cijeloj ovoj priči jest način na koji se modernizacija, točnije njezino financiranje, provodi. Riječ je, naime, o još jednom u nizu “participacijskih” udaraca na studentski džep (ili preciznije – ne samo na studentski džep s obzirom da se termin “participiranja” udomaćio u džepovima svih hrvatskih građana u okviru novog Zakona o zdravstvu). Ovaj put ta participacija nije ni ”pristojno” zakamuflirana niskom svotom (s tendencijom rasta) nego je jednostavno ”udarena” svota od sto kuna koja bi trebala pokriti konačni iznos od milijun kuna na koliko je procijenjena modernizacija informatičkog sustava prema izvorima iz SC-a. No, prema procjeni MZOŠ na natječaj za prijam u studentske domove prijavi se najviše 14 tisuća studenata koji će u ovom slučaju isplatiti sto kuna po glavi. Jednostavnom matematičkom računicom dolazimo do svote od milijun i četiristo tisuća kuna, dakle eventualnih četiristo tisuća kuna viška u slučaju da se ostvare predviđanja Ministarstva. Sve ove brojke opet se moraju dovesti u kontekst samog natječaja i brojke od 7 tisuća raspoloživih mjesta u zagrebačkim studentskim domovima. Drugim riječima tek svaki drugi student koji se prijavi na natječaj dobiva mjesto u studentskim domovima ili da stvar bude jasnija: svega 8% studenata zagrebačkog sveučilišta u mogućnosti je koristiti ovaj aspekt studentskog standarda. Kad imamo ovakve brojke na umu, onda feudalna odluka ravnatelja Vidovića o 100 kuna nameta postaje još perverznija.

Apsolventi – vaše je prošlo

S druge strane se ne može poreći izvrsno manipuliranje zakonima logike i matematike koje krasi umove nadležnih pa je tako bivši državni tajnik, a sada ministar Radovan Fuchs, stavio svoj potpis na ovogodišnju odluku o kriterijima za raspodjelu mjesta u studentskim domovima i doslovno oduzeo pravo na smještaj u domove apsolventima koji su posljednji semestar odslušali akademske godine 2007./2008. Time Ministarstvo i Sveučilište (čija je sastavnica i SC) pokušavaju “namiriti” nedostatak smještajnih kapaciteta koji je ove godine i veći s obzirom na poslovnu logiku Sveučilišta koje je odlučilo prodati atraktivno zemljište u elitnoj zagrebačkoj građevinskoj zoni od 30.000 četvornih metara koje bi moglo stajati barem 20 milijuna eura – riječ je o zemljištu na kojemu se nalazi Studentski dom Lašćina. Jednostavno – kreveti koji se gube rušenjem i prodajom Lašćine namaknut će se “tjeranjem” apsolvenata iz njihovih soba. Jednostavna računica kolega iz časopisa Medicinar mjesto u studentskom domu konačno dobiva svega 526 studenata koji se ne kite famoznom egidom “izvrsnih” koja je postala svojevrsna poštapalica naših ministara bez obzira govori li se o participacijama u školarinama ili troškovima studentskog standarda. Ta brojka od petstotinjak će se ove godine neznatno povećati s obzirom da kolege na drugoj godini apsolventure neće ulaziti u kvote – tj. neće dobiti svoje mjesto u domu čime se doista “stvaraju” nova mjesta, ali ne ex nihilo, nego jasnim udarom na prava drugih studenata! Međutim, Ministarstvo, umjesto da sprečava jasne malverzacije pri dodjeli mjesta u domovima i poveća trenutno nepostojeću transparentnost natječaja, ono i dalje intenzivno radi na tome da stvori fikciju funkcioniranja sistema u svakom pogledu već poznatom metodologijom “preraspodjele” (novaca ili studenata). Uzimajući u obzir nabrojane probleme studentskog smještaja i standarda, danas doista smiješno izgleda prijetnja zajapurenog, tada državnog tajnika, Fuchsa koji je zahtjeve ”Centralnog komiteta” studenata Filozofskog fakulteta pokušao riješiti preraspodjelom sredstava namjenjenih studentskom standardu! Kojem i kakvom studentskom standardu? Studentskom standardu koji postaje tobožnji luksuz za one izvrsne?

”Standardna” politika Sveučilišta

Zadnjih dana se ponovno aktualizirala ta priča o rezanju studentskog standarda – točnije povećanja ”participativnosti” studenata u troškovima prehrane i smještaja. Riječ je o priči koja je započela već 2004. godine kada je današnji ravnatelj Studentskog centra Niko Vidović, a tadašnji sanacijski upravitelj, na sjednici Senata ponavljao da je omjer participacije studenata u proračunu SC-a mora biti jednak subvencijama Ministarstva, tj. u omjeru 50:50. Očito se ta računica napokon misli i provesti (a možda se tijekom zadnje četiri godine i provela da to nismo ni zamijetili), ali na koji način i u koju svrhu? Očito je riječ o provođenju slične politike kao u slučaju ”troškova obrade”: podizanje cijena u svrhu pokrivanja financijskih gubitaka Sveučilišta i SC-a. Riječ je o već provjerenoj (socijalnoj) politici koja egzistira i na razini centralne vlasti – hajdemo rješavati financijsku zapuštenost uzimanjem od slojeva koji možda najmanje imaju, ali će biti primorani dati to što imaju! Ako ćemo se poslužiti terminologijom našeg rektora o nerealno niskim cijenama smještaja i hrane… onda mi možemo govoriti i o nerealno niskoj kvaliteti iste. Riječ je o jasnoj usklađenosti ponude i cijene – to bi naši poslovni stručnjaci na razini Ministarstva, Sveučilišta i Studentskog centra trebali lako razumjeti!

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve