Pismo zahvale studenata/ica sa Sveučilišta u São Paulu

Na stranici Slobodni Filozofski u nekoliko smo navrata izvještavali o situaciji, prosvjedima, blokadi i policijskoj represiji na sveučilištu USP (Universidade de São Paulo) – uvodni tekst s objašnjenjem cijele situacije objavljen je 17. lipnja ove godine, a potom je 7. srpnja, uz izvještaj o trenutnom stanju na njihovu Sveučilištu, objavljen i amaterski film jednog studenta koji dočarava situaciju na sveučilištu tih dana – policijsku intervenciju kojom je brutalno prekinut mirni prosvjed podrške građana i studenata. Na istom linku možete pročitati i pismo podrške koje je plenum FFZG-a uputio koleg(ic)ama na Universidade de São Paulo.

Nedavno nam je od koleg(ic)a iz São Paula stiglo pismo zahvale s presjekom događanja, objašnjenjem povoda koji su doveli do prosvjeda i kratkom slikom trenutne situacije – prijevod dotičnog pisma objavljujemo na SlobFilu u cijelosti:

Pišemo vam kako bismo zahvalili na činu potpore i ujedno podržali vašu borbu. Mi smo nezavisna skupina studenata koji nastoje udružiti snage u rješavanju problema bliskih onima kojima se i vi bavite. Nedavno smo sudjelovali u štrajku koji je mobilizirao kako osoblje sveučilišta, tako i profesore i studente. Neposredni je povod bio otkaz koji je političkom odlukom dobio član sindikata osoblja, a i sveukupni uvjeti rada spomenutih zaposlenika koji bi mogli biti mnogo bolji. Uglavnom, iz ovih je razloga osoblje Sveučilišta krenulo u štrajk, kojem se u to vrijeme studenti i profesori još nisu službeno pridružili. Tijekom štrajkaških aktivnosti rektorica, koja uživa potporu savezne vlade Sao Paula, pozvala je policiju. Uvjerenje da javno sveučilište treba zadržati političku autonomiju te biti slobodno od represije iz bilo kojeg izvora bilo je povod profesorima i studentima za suspenziju nastave. Osim zahtjeva za povlačenje policije s kampusa, ustrajalo se i u zahtjevima osoblja. Studenti su i prije dolaska policije tražili ukidanje dopisnog studijskog programa (online-studij na daljinu UNIVESP*) koji je arbitrarno pripreman od Vlade São Paula bez konzultiranja s profesorima i studentima, a predstavlja model visokog obrazovanja s kojim se nikako ne slažemo. Pritom su od profesora zatražene neprihvatljive prilagodbe u njihovu akademskom radu. Na jednom od skupova pozvali smo studente i osoblje ostalih brazilskih javnih sveučilišta da nam se pridruže. Dana 9. lipnja organizirali smo mirni prosvjed za povlačenje policije s kampusa i nastavak ranije započetih pregovora s Rektoratom. Tijekom spomenutih aktivnosti policija je izvršila invaziju na Sveučilište i sukobila se s prosvjednicima, pri čemu je na ekstreman način primijenjena sila. Tjedan dana kasnije, nakon niza aktivnosti koje su imale za cilj izraziti neslaganje s odlukom Rektorata i Vlade, policija je povučena s kampusa i pregovori su ponovno uspostavljeni. Osoblje i profesori izborili su dio svojih zahtjeva i obustavili štrajk. Pritom samo studenti nisu donijeli konačnu odluku o suspenziji štrajka. Trenutno traju praznici te ništa nije utvrđeno, a mi čekamo početak predavanja.

Problemi koji su još jednom isplivali na površinu tijekom opisanog štrajka nisu nikakva novost za većinu ovdašnjih studenata uključenih u borbu za istinsku demokraciju na Sveučilištu. Međutim, uviđamo potrebu za iscrpnijom diskusijom. Dok se hvatamo u koštac s razlozima koji stoje u pozadini ovih događaja, vjerujemo da su, unatoč specifičnim lokalnim povijesnim činjenicama, isti razlozi relevantni za mnoga javna sveučilišta posvuda u svijetu.

Iako je USP (Sveučilište države São Paulo) slobodno javno sveučilište, ova je realnost ugrožena postojanjem privatnog partnerstva i načinom na koji se Vlada São Paula odnosi prema Sveučilištu uopće. Upravo su takve intervencije, bilo kroz privatne kompanije (privatne investicije u neke projekte Sveučilišta), službene odluke od strane autoritarne rektorice ili direktnom Vladinom akcijom, ono što želimo prekinuti kako bismo postigli istinsku sveučilišnu autonomiju. To prije svega znači veći pristup visokom obrazovanju. Budući da su, naime, javne srednje škole loše, učenicima iz obitelji s nižim primanjima vrlo je teško uopće upisati studij. Borimo se za javni karakter javnih sveučilišta i dokidanje veze između akademske produktivnosti i zahtjeva tržišta.

Zbog toga vjerujemo kako naše borbe imaju mnogo toga zajedničkog. Potrebna nam je razmjena iskustava kako bismo pronašli put do ostvarenja spomenute autonomije. Vaše aktivnosti tijekom mobilizacije fakulteta su zadivljujuće, a internetska stranica vrlo dobro organizirana. Stoga podržavamo vašu borbu i dalje te se stavljamo na raspolaganje za daljnju diskusiju.

Universidade para quem?
(Sveučilište – za koga?)

http://universidadeparaquem.wordpress.com/

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve