Gordan Duhaček: Mediji blokiraju blokadu

Ako ćemo govoriti o uspjesima ove blokade, onda bez fige u džepu možemo zaključiti da je jedan od većih uspjeha iste – razotkrivanje terminološke i kritičke ograničenosti određenih ličnosti našeg medijskog prostora koje bi trebale s obzirom na svoje vokacije razumjeti što je (u najmanju ruku) npr. neoliberalizam ili anarhija. Prenosimo komentar Gordana Duhačeka, novinara Radija 101 koji, kao i neke njegove (malobrojne) kolege, analizira medijske blokadne horizonte (ako takvi uopće postoje).

«Anarhija ili utemeljeni zahtjevi?», zapitala se neki dan u Dnevniku činjenicama poslovično zbunjena Dijana Čuljak, najavljujući prilog o studentskom prosvjedu ispred Ministarstva obrazovanja. Time je nastavljeno sramotno izvještavanje i komentiranje velikog broja utjecajnih medija, s izuzetkom Novog lista, o blokadi (nažalost) sve manjeg broja hrvatskih visokoškolskih ustanova.

Za početak, iako ta politička ideologija nema nikakve veze s onime za što se zalažu studenti, zašto anarhija ne bi bila utemeljen zahtjev, odnosno cilj? No, već bi ovo pitanje moglo izazvati kratki spoj na sinapsama svih onih koji se još muče sa značenjem neoliberalnog kapitalizma – iako su u hrvatskoj inačici istog sebi priskrbili zavidne privilegije – pa nećemo na tome insistirati.

Lažna dvojba gospođe Čuljak ili Šelebaj jedna je od tri dominantne strategije kojima se pokušava omalovažiti blokada. Primjeri toga su himbeno zabrinuti vapaji o studentima koji žele učiti, a zla manjina im ne dozvoljava, iz čega se onda izvodi pitanje je li važnije demokratsko pravo većine ili teror manjine? Naravno, navodna većina može svaki dan doći na Plenum i izglasati prekid blokade, ali tužna je istina da oni koji navodno žele samo učiti zapravo ne žele ništa, niti ih je i za što posebno briga.

Drugi način manipulacije jest prozirna zamjena teza, što dovodi do potpuno apsurdnih tvrdnji, poput one da je besplatno školstvo «reakcionarna ideja». U sličnom tonu je i konstatacija o totalitarno-birokratskim studentima bez individualnog identiteta, jer je upravo obrnuto: studenti koji sudjeluju u blokadi i na plenumu su pokazali, za razliku od većine hrvatskih građana, da mogu misliti vlastitom glavom. Pa ih zato, uostalom, ne shvaćaju korporativni komentatori. Oni ipak «misle» tuđom glavom.

Treća i naročito jadna strategija istovjetna je ponašanju nekih zaposlenika nadležnog ministarstva, koji su studentima vikali da su stoka, gazili ih i pljuvali. Posebno je bio groteskan moment – u medijima naglašavan kao dirljiv – kada je neka mlada majka zavapila da mora po svoje dijete u vrtić, te zbog toga konzekventno gazi i pljuje – tuđu djecu. Sličan nastup se može naći u javnim reakcijama nekih predavača s Filozofskog fakulteta, koji svoje misleće studente nazivaju banditima i lošim vicem, a oduševljavaju se lobotomiranima, vjerojatno jer se s njima lakše identificiraju.

Naravno, uvijek postoji i Ivan Zvonimir Čičak, čija se «oriđinalnost» ne može svrstati u racionalne kategorije, ali u njega ovaj put doista ne treba ugaziti. U konačnici, možda i paradoksalno, ali zapravo toliko domaće specifično i točno, činjenica da su vodeće medijske face Jutarnjeg, Večernjeg, Slobodne Dalmacije i HTV-a protiv blokade, te apsolutno ne kuže što se događa, pokazuje koliko su studenti u pravu. Mi možemo reći: «Sapienti sat!» – iako bismo, zapravo, trebali reći: «No Pasaran!».

Gordan Duhaček
preuzeto sa stranica Radija 101

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve