Štrajk u osječkoj “Pivovari”

Radnici osječke “Pivovare“ d.d. okupljeni u Hrvatskoj udruzi sindikata (HUS), koji je većinski sindikat u tvrtki, odlučili su 24. veljače, nakon neuspjelih pregovora oko novog kolektivnog ugovora i procesa mirenja s Upravom, stupiti u štrajk. Sedmi dan štrajka članovi Radničke borbe razgovarali su s Darkom Andrašekom, predsjednikom radničkog vijeća osječke “Pivovare” d.d. i članom HUS-ovog Sindikata osječke “Pivovare” d.d.

RB: Koji su, po Vama, razlozi koji su doveli do toga da radnici osječke“Pivovare“ d.d. stupe u štrajk?

Darko Andrašek: Prvo bih zahvalio “Radničkoj borbi“ što je omogućila da javnosti prezentiramo punu istinu o razlozima stupanja u štrajk, ali i o neviđenom kriminalu i opetovanom kršenju radničkih prava u “Pivovari“ d.d., koje se provodi od kada je na njezinom čelu direktor i većinski vlasnik Ivan Komak.

Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju je podigao tužbu, kojom će se dokazati da je Komakov vlasnički udio od 48% protuzakonit, te da on nije vlasnik većinskog udjela od 88% kao što se predstavlja. Tako da se i ta misterija jednom zauvijek razriješi.

No, vratimo se razlozima koji su nas, radnike “Pivovare“ d.d., nagnali da stupimo u štrajk. Naime, u tijeku pregovora oko novog kolektivnog ugovora Uprava na čelu s Komakom je donijela jednostrani akt po kojem bi plaće radnika bile smanjene za 1000-1500 kuna. Isto tako, po tom pravilniku je predviđen i novi katalog radnih mjesta po kojem bi oko sto radnika bilo proglašeno viškom. Za ovakve poteze Uprave nema ama baš niti jednog ekonomskog opravdanja budući se dobit tvrtke povećala, a ne smanjila. Ovdje je na djelu ljudska pohlepa oličena u liku i djelu Ivana Komaka, a na štetu radnika.

Radnici “Pivovare“ d.d. će biti u štrajku sve dok se ne potpiše kolektivni ugovor kojim će se zadržati dosadašnja prava radnika i od toga nećemo odustati ni za jedan jedini milimetar. Godinama između Sindikata i sadašnjeg direktora nema nikakvog dijaloga. E, pa došlo je vrijeme da se i to jednom za svagda riješi. I još nešto: do 2006. godine, kada je došao Komak, u “Pivovari“ d.d. smo imali kolektivni ugovor gdje je bila ugrađena i jedna odredba po kojoj smo financirali djecu umrlih radnika Pivovare, sve dok traje njihovo školovanje. Mjesečni iznos je bio 1000 kuna za svako dijete, a takve djece ima ukupno četvero. Dakle, samo 4.000 kuna. Svi dosadašnji vlasnici tu odredbu nisu ukinuli jer su smatrali da se u takvo što ne smije dirati. Komak, “veliki vjernik“, kakvim se voli predstavljati, odmah je to izbacio iz kolektivnog ugovora. Toliko o njegovoj vjeri i kršćanskom svjetonazoru.

RB.: U osječkoj “Pivovari“ d.d. osim HUS-a djeluje i Sindikat PPDiV-a. Oni su s Upravom potpisali novi kolektivni ugovor. O čemu se tu, zapravo, radi?

Darko Andrašek: Sindikat PPDiV-a je manjinski sindikat u “Pivovari“ d.d., a osnovan je na vrlo interesantan način. Naime, Ivan Komak je jednom prigodom na skup radnika doveo Šimu Oreškovića (regionalni povjerenik PPDiV-a za Slavoniju i Baranju) i rekao otprilike ovako: “Evo, ljudi, ovo je pravi čovjek za vas i od sada se učlanjujte samo u ovaj sindikat.“ Odmah po osnivanju Komak im je odobrio pozajmicu u iznosu od 19.600,00 kuna dok podružnici HUS-a tu pozajmicu nije odobrio. Sami prosudite koliko je PPDiV u stanju štititi i boriti se za radnike i radnička prava. Naravno, ogromna većina radnika nije nasjela na ovaj jeftini trik. Koliko se taj sindikat i Šima Orešković bori za radnička prava dokazao je i ovim svojim potezom gdje je izdao radnike, članove njegovog sindikata, pa sad oni, uvidjevši da su prodani, prelaze k nama. Inače, u osječkoj “Pivovari“ d.d. PPDiV ima samo 10 članova. To sve govori o njihovoj snazi i ozbiljnosti.

“Pivovara” d.d. ima i dvije tvrtke kćeri, “Piće plus” d.o.o. i “Pivo 1697” d.o.o. Tamo su, uglavnom, zaposleni mladi ljudi koje je doveo Komak i koji rade na određeno vrijeme, a pod pritiskom su morali potpisati članstvo u PPDiV-u. Osim toga ove dvije tvrtke služe da se radnike može neograničeno držati pod ugovorom o radu na određeno vrijeme. Kad u jednoj istekne zakonski rok, radnik se prebacuje u drugu. Na taj način se radnici drže u strahu i stvaraju slijepi poslušnici Komakove neodgovorne i kriminalne politike kao direktora i vlasnika.

RB: Spomenuli ste neviđeni kriminal i opetovano kršenje radničkih prava. Kako se ono očituje?

Darko Andrašek: Ivan Komak je “vlasnik“ protiv kojega se vodi više kaznenih postupaka zbog pronevjere, prijevare u gospodarskom poslovanju i sklapanja štetnog ugovora.

Najeklatantniji primjer kriminala u “Pivovari“ d.d. je taj kad je Komakov sin Ivica skoro svaki drugi dan, svakog tjedna, uzimao po par gajbi piva i šta ja znam sve ne i u službenom automobilu, bez vozačke dozvole, to izvozio i prodavao na crno. Portirima je bilo strogo zabranjeno svako zaustavljanje njegova sina.

Nadalje, Komak je sam sebi isplatio predujam dividende u iznosu od cca 1.100.000,00 kuna, a iznos od vrtoglavih 900.000,00 kuna je pozajmio od “Pivovare“ d.d. da bi mogao otplaćivati kredit u PBZ-u koji je podigao u vrijeme kada je kupio dionice.

Državni inspektorat je u zadnjih šest mjeseci prošle godine utvrdio dvanaest teških prekršaja vezanih uz Zakon o radu, od neplaćanja prekovremenih radnih sati preko vrijeđanja radnika psovanjem i omalovažavanjem pa sve do nezakonitih otkaza ugovora o radu. Jednoj radnici je dao nezakonit otkaz da bi, vjerojatno uvidjevši svoju pogrešku, istu vratio na posao. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

RB: Kakve su reakcije javnosti, te gradskih i županijskih čelnika?

Darko Andrašek: Prvi dan štrajka bilo je raznih dezinformacija pa je takva bila i reakcija javnosti. Pričalo se da se u krugu “Pivovare“ d.d. štrajk koristi da bi radnici neovlašteno konzumirali piva iz skladišta što je notorna neistina jer je štrajkaški odbor prvi dan izričito zabranio tako nešto i moram reći da se svi radnici striktno pridržavaju naputaka. Već drugi dan, kada su prave informacije došle do javnosti, građani su prepoznali našu pravednu borbu za ostvarenje radničkih prava. Tako smo imali slučaj gdje nam je jedan privatnik, koji je želio ostati anoniman, donio grah i kobasice. Nebrojeni su primjeri gdje nas građani Osijeka podupiru i daju nam podršku. Ovom prigodom bih im, u ime svih radnika“Pivovare“ d.d., zahvalio na tome. Jedino je izostala žešća reakcija na najavu Uprave da će u slučaju da se štrajk oduži dovesti zamjenske radnike. No, to je možda i zbog toga što do njih nije doprla takva informacija. I na to smo spremni i poručujemo da ćemo svim sredstvima braniti naša radna mjesta. Reakcija gradskih i županijskih vlasti, za razliku od građana, je kod nas izazvala veliko nezadovoljstvo. Ne pokazuju niti najmanje zanimanje za ovaj slučaj iako su jako dobro upoznati sa svim događanjima u “Pivovari“ d.d. Ne znam ni sam od kuda ta inertnost vlasti u gradu i županiji, no to njima ostavljam na savjesti. Možda netko od njih pročita ovaj intervju, te se napokon probude i zainteresiraju za ovaj štrajk.

S naše strane mogu poručiti da ćemo ustrajati u borbi za radnička prava, te bih poručio svim radnicima u Hrvatskoj da samo jedinstvom i odlučnom borbom mogu izboriti i poboljšati svoj status, te da ne čekaju kada već bude prekasno.

tekst je objavljen na stranicama Radničke borbe 2. veljače 2010.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve