Večernji list: PMF uvodi školarinu od 3000 kuna za sve koji nisu plaćali studij

“Ukidaju se školarine! Kada je to lani studentima obećavao ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs, bio je dobrano “pritisnut” blokadom studenata na Filozofskom fakultetu.” Svi se sjećamo obećanja ministra Fuchsa da će školarine biti ukinute, no samo studentima prve godine koje će se zatim razvrstavati po nedefiniranom kriteriju “izvrsnosti”. Svake se godine povećava udio studenata koji svoje obrazovanje moraju plaćati, iako su zadovoljili kriterije upisa. Izgleda da dekani mogu riješiti financijske probleme svojih fakulteta ili povećanjem broja studenata za “osobne potrebe” ili povećanjem školarina onima koji već plaćaju.

Manjak novca u fakultetskim blagajnama zagrebački su dekani odlučili nadoknaditi povećanjem broja studenata koji plaćaju, a moguće su i više školarine.

Ukidaju se školarine! Kada je to lani studentima obećavao ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs, bio je dobrano “pritisnut” blokadom studenata na Filozofskom fakultetu. Pa im je, eto, obećao, a oni su prestali upadati kolegama neistomišljenicima na predavanja. I sada Fuchs računa u preskupoj zgradi Ministarstva na Sveticama i traži načine kako da ispuni svoje obećanje.

Nema novca

Ali načina nema. Shvatili su to i dekani čiji su fakultetski računi dobrano “stanjeni”. Nema za režije, za razvoj, za materijalne troškove… Iz proračuna su dobili pet posto manje novca, a za otprilike isto toliko posto opali su im prihodi od poslova koje imaju s gospodarstvom. A troškovi su, “ko za vraga”, još i porasli. Što učiniti?

Jednostavnom logikom odlučili su taj manjak nadoknaditi školarinama, koje će, kako sada stvari stoje, studenti ionako morati plaćati i iduće godine. Gotovo svi fakulteti razmišljaju o povećanju kvote za studente uz plaćanje na štetu kvote bez plaćanja. Drugim riječima, više u Hrvatskoj neće bez plaćanja studirati 40 posto studenata, nego puno manje. Koliko, još je upitno, no neki dekani tvrde da bi se kvote za one koji ne plaćaju smanjile otprilike 10 posto.

– Bez takvih poteza ne možemo zaokružiti financijsku konstrukciju. Ministarstvo nam ne pokriva ni 30 posto materijalnih troškova. Jedini je put da dođemo do prihoda naplata školarina većem broju studenata – priznaje Izvor Grubišić, dekan Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, koji je uvjeren da od ukidanja školarina neće biti ništa. Jer novca jednostavno nema.

Još je teža situacija na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, na kojem je dosad više od 80 posto studenata studiralo na trošak MZOŠ-a, odnosno bez plaćanja. Pa nije ni čudno što se dekan Mladen Juračić odlučio na drastične promjene.

– Novca nemamo i do njega možemo jedino preko školarina, koje za većinu dosad nismo imali. A od MZOŠ-a smo dobivali manje novca nego neki fakulteti koji su svojim studentima naplaćivali visoke školarine. Tako više ne možemo. Jedini način da se spasimo jest da povećamo broj školarina. Samo je pitanje bi li trebalo svima naplatiti isti iznos, a prijedlog je 3000 kuna, ili uvesti linearni model plaćanja po kojem bi neki plaćali manje, a oni slabije rangirani studenti maksimalan iznos od 5500 na nastavničkim ili 9240 na istraživačkim smjerovima – objašnjava Juračić.

Razvoj stagnira

Iako službene potvrde nema, neki fakulteti sve glasnije razmišljaju i o povišenju školarina. Navodno je riječ o fakultetima poput medicine, farmacije, stomatologije i akademija, koji imaju najveće materijalne troškove i najviše školarine – 9240 kuna.

– Upravo prikupljamo prijedloge fakulteta. Moramo ih dobiti do početka idućeg tjedna jer je u utorak sjednica Senata na kojoj bi trebalo donijeti konačnu odluku o kvotama i školarinama. Činjenica je da je situacija jako teška, fakulteti su na rubu snaga jer je proračun smanjen, zbog čega smo morali reducirati sve troškove održavanja, materijalne troškove… A sve to utječe na kvalitetu – istaknuo je rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš. Ni on ne vjeruje da će MZOŠ ukinuti školarine.

– Ne mogu predvidjeti što će biti, ali vjerojatno im je teško naći način da se to ostvari. A razvoj u koji naši susjedi Slovenci upravo u krizi ulažu više – stagnira. Nema ga – ogorčen je Bjeliš.

Najavljene su mjere studentima neprihvatljive

Najavljeni udar na studentske džepove predstavnicima Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu nimalo se ne sviđa.
– Nećemo pristati ni na kakvo poskupljenje ni uvođenje novih školarina. U ovoj godini treba sve ostati onako kako je bilo i lani – kaže Ivan Bota, predsjednik Studentskog zbora. Napominje i da je neprihvatljivo da se kvote za studente koji plaćaju studij povećavaju na štetu onih koji studij ne plaćaju jer je jedina svrha tog poteza punjenje fakultetskih blagajni.
– U najgorem slučaju, možemo uložiti veto kada se bude glasovalo o povećanju broja školarina ili njihovu povišenju – kaže Bota.

Petra Maretić Žonja

tekst objavljen u Večernjem listu 10.3.2010.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve