Studenti zaoštrili bitku protiv rezova

U srijedu, 10. studenog 2010. studenti su izišli na ulice Londona. Prosvjedovali su protiv novog poskupljenja školarina, kao i ukidanja kolegijâ i otpuštanja osoblja. Donosimo vam prijevod tekstova iz Socialist Workera posvećenih londonskim neredima koji uključuju kronologiju događaja u Millbanku i izjave prosvjednika. Suborcima na Otoku šaljemo punu podršku.

Bijes zbog udara na radnike, studente i siromašne ove se srijede obrušio na torijevce. Bio je to najveći prosvjed protiv vlade otkad je David Cameron preselio u Downing Street. Bilo je predivno vidjeti tako mnogo studenata i predavača kako preuzimaju inicijativu i usmjeravaju mržnju koju milijuni osjećaju prema torijevskim rezovima. Militantan protest je pravi način za suprotstavljanje udarima.

50.000 studenata, predavača i drugih prosvjednika koji su izašli na ulice bore se protiv školarina od 9.000 funti koje će onemogućiti sveučilšno obrazovanje većini studenata iz radničke klase. Bore se i protiv ukidanjâ kolegija i otpuštanja osoblja te protiv ukidanja Dodatka za školovanje (Education Maintenance Allowance). Bijesno raspoloženje koje je poharalo Europu stiglo je i u London. Živahan protest bio je nabijen bijesom dok su prosvjednici pjevali “torijevskom šljamu”.

Međutim, pobunili su se iz mnogo više razloga. Demonstracija – i okupacija torijevske središnjice u Millbank Toweru – bila je znak srdžbe prema torijevcima i njihovu ugađanju bogatima na štetu siromašnih. Pokazala je i ljutnju na društvo u kojemu je profit važniji od ijedne ljudske potrebe.

Središnjica torijevaca u Millbanku simbol je svega toga.

Dok su prosvjednici marširali pokraj nje, velika se grupa odvojila i provalila u dvorište zgrade, a potom su neki okupirali foajé. Sve više i više ljudi im se priključivalo sve dok 5.000 studenata i predavača nije zablokiralo cestu ispred središnjice protestirajući protiv torijevaca. Odgurnuli su nekoliko policajaca koji su branili zgradu. Prosvjednici su zapalili vatru u dvorištu i skandirali protiv torijevaca.

Jedan je student rekao za Socialist Worker: “Uzeli smo nekoliko policijskih kaciga i bacali ih u vatru.” Neki su prosvjednici razbili nekoliko prednjih prozora zgrade – na sveopće oduševljenje. Prosvjednici na kolniku sjeli su u uredske stolice i kauč koji su izvukli iz zgrade. Studenti su palili jarkocrvene baklje u dvorištu. Neki su se pojavili na krovu zgrade mašući zastavama.

Prošlo je skoro sat vremena kad se pojavila jedinica specijalnih policijskih postrojbi i blokirala vrata da bi spriječila naknadan ulazak ljudi u zgradu, ali cirkuska atmosfera nije jenjavala. Oveća grupa prosvjednika nekoliko je puta izgurala specijalce. Na kraju je policija upotrebom prekomjerne sile uspjela rastjerati prosvjednike.

Znamo da razbijanje prozora neće zaustaviti rezove, ali to nije bilo važno u Millbanku. Najvažnije je da je torijevcima pokazana spremnost na borbu – otpor umjesto predaje. A to je jedini ispravan stav.

Socialist Worker podržava prosvjednike u Millbanku. Vođe NUS-a (nacionalnog vijeća studenata) nisu ih smjele osuditi. Srijeda je pokazala da ne moramo do ožujka čekati na planirani sindikalni prosvjed da bismo izišli na ulice i bjesnili protiv vladinih udara. Svaki student trebao bi iz ovoga izići odlučan da izgradi veći, snažniji i borbeniji pokret za obranu obrazovanja, a stvari koje su se dogodile ove srijede trebale bi ohrabriti svakoga da započne svoju radikalnu borbu.

Siromašni i bogati, nećemo više plaćati

Veliki prosvjed studenata i profesora bio je najveći protest otkad su torijevci preuzeli vlast u svibnju. On bi trebao biti poticaj svima da iziđu na ulice i bore se protiv torijevskih rezova. Socialist Worker objavio je kronologiju razvoja događaja i izjave prosvjednika.

10:20
Stotinjak studenata Sveučilišta u Stirlingu u Škotskoj stiže na London School of Economcs i priključuje se prosvjednoj povorci.
Na putu je preko 400 studenata Sveučilišta Solent u Southamptonu. Predsjednik njihovog studentskog zbora Daniel Prendergast izjavio je: “Vladini prijedlozi da povise sveučilišne školarine očito su u neskladu s javnim mnijenjem i ugrožavaju našu budućnost. Studenti marširaju na parlament izboriti se da sutrašnji studenti ne budu opterećeni tisućama funti duga samo da bi si priuštili školovanje koje su ministri na vlasti imali besplatno.”

10:40
Studenti iz Škotske idu prema aveniji Horse Guards gdje se okupljaju prosvjednici. Stewart sa Sveučilišta u Aberdeenu rekao je za Socialist Worker: “Želim pokazati torijevcima da hoćemo da napuste Downing Street u suzama kao Margaret Thatcher – a ne podmuklo se smijući dok nam uništavaju živote.”
Louise Townsend, studentica druge godine na Southbanku priključila se prosvjednom maršu sa svog sveučilišta. Rekla je: “Zagovarala sam pobjedu liberalnih demokrata na izborima. Sad sam se iščlanila iz stranke. Nick Clegg nije ispunio ništa od obećanog. Ako povise školarine, siromašni neće imati mogućnost odlaska na fakultet. Bit će to samo za one s bogatim mamicama i taticama.”

11:10
Šezdesetak maturanata škole Battersea Park iz južnog Londona bojkotiralo je nastavu i priključilo se prosvjedu. Paulo Rocha rekao je: “Svi želimo 2012. ići na fakultet, ali naši roditelji neće si moći priuštiti školarine.” Ana, koja je iz iste škole, kaže: “Žele da porezni obveznici plaćaju njihove dodatne kuće, a taj bi novac trebali trošiti na naše obrazovanje. Torijevci su za bogate – zašto ne prisile milijunaše da plaćaju veće poreze?”

12:00
Prosvjedne povorke sa Sveučilišta u Londonu, King’s Collegea i London School of Economics spojile su se i tisuće su krenule niz Strand. Skandiranje “oni kažu štednja – mi kažemo borba!” i “torijevski, torijevski, torijevski – šljam, šljam, šljam” odzvanjalo je ulicama.
Abedha, brucoš na King’su, rekao je: “Ja sam iz radničke klase i povišenje školarina značit će da ljudi poput mene neće imati za obrazovanje. Ono bi trebalo biti iskustvo dostupno svima, a ne privilegij. To će još više razdijeliti klase. Utjecat će na atmosferu obrazovanja, svodeći ga tek na pronalazak posla gušeći pritom svu kreativnost.”
Sital s Westminster Kingsway Collegea za Socialist Worker kaže: “Mnogo nas je došlo s fakulteta da bismo se pobunili protiv ukidanja Dodatka za školovanje. To će ljudima uništiti živote.”

12:41
Klasni bijes kola prosvjedom dok studenti viču “David Cameron, odjebi nazad u Eton!” i “obrazovanje za mase, ne samo vladajuće klase!” Marš je već sad jedan od najglasnijih otkad su torijevci došli na vlast – i još uvijek se može pretvoriti u najveći. Ceste u centru Londona krcate su tisućama i tisućama ljutitih studenata, od koji mnogi nose zastave i natpise iz kućne radinosti.
Grupa A-level studenata iz škole BRIT u Croydonu napustila je predavanja da bi se priključila prosvjedu. “Žele vratiti elitističku predodžbu školstva” rekao je jedan. “Moji roditelji morat će odgoditi odlazak u mirovinu da bi mogli platiti moje i školovanje mog mlađeg brata.”
Hummaraya Sheijh, brucoš na Sveučilištu u Manchesteru dodao je: “Ljudi osjećaju da ih je izdao Nick Clegg. Bijesni smo.”
Sada već se deseci tisuća spuštaju Whitehallom prema Downing Streetu.

13:15
Počeo je “službeni” marš i prosvjednici su razbili policijske kordone s obje strane Whitehalla. Cirkuska atmosfera bila je u zraku dok su tisuće i tisuće studenata preuzimale ulicu noseći zastave i bubnjeve, vičući i pjevajući. Oko parlamenta su i zasjeli.

13:27
Predsjednik NUS-a Aaron Porter napisao je na Twitter: “Ovo je najveći studentski prosvjed u zadnjih nekoliko generacija, a brojka će se ubrzo popeti do 50.000.”

14:00
Studenti su pod opsadu stavili torijevsku središnjicu u Millbank Toweru u istoj ulici u kojoj je i parlament. Policajci pendrecima udaraju prosvjednike koji su uspjeli ući u zgradu i zapaliti baklje. U međuvremenu 500-tinjak studenata okružilo je Odjel za biznis, inovaciju i vještine.
Prosvjednici su ponijeli razglas i atmosfera postaje kao na tulumu. Specijalna policija pod punom opremom dolazi raspršiti masu.

14:02
Emily, učenica na EF-u, rekla je Socialist Workeru: “Naš ravnatelj pokušao nas je spriječiti da danas dođemo, ali mislim da mi moramo spriječiti vladu da gazi po nama. Nadam se da ću ići na fakultet, ali moja sestra koja je pet godina mlađa od mene neće si to moći priuštiti. Zato sam ovdje.“

14:25
Alana, studentica Soasa bila je jedna od mnogih koji su okupirali Millbank Tower. Rekla je Socialist Workeru da studenti moraju nastaviti s pritiskom: “Današnja poruka mora se utuviti vladi u glavu. Moramo biti organizirani zato što se ovakvi prosvjedi ne događaju sami od sebe.”

Pratite sve prosvjede i akcije

Nakon velikog prosvjeda, moramo iskoristiti početni zalet i izgraditi pokret koji može koalicijsku vladu srušiti na koljena.

Budite snažni, preuzmite inicijativu – priključite se demonstracijama, akcijama, okupacijama i marševima na dan neslaganja 24. studenog u organizaciji Mreže aktivista za obrazovanje. Napadi na obrazovanje dolaze brzo i učinkovito. Moramo biti organizirani i spremni na akciju – studenti, predavači i drugi zaposlenici organizirani zajedno u izgradnji masivnog otpora.

Novac za obrazovanje postoji, ali vlada ga radije troši na ratove, oružja i spašavanje banaka. Ovi prosvjedi ne tiču se samo školarina. Oni su borba protiv torijevske vizije obrazovanja – kojim slobodno vladaju privatne tvrtke birajući predmete i njihov sadržaj, dok su sveučilišta privatizirana.

Treba nam golema kampanja koja pretvara svaki fakultet u centar otpora. Čim se ljudi vrate na svoje fakseve trebaju oranizirati sastanak protiv ukidanja financija. Neka pozovu i sindikaliste. Masovni sastanci vode prosvjedima – a oni mogu završiti okupacijama. Preuzimanje fakultetâ pokazat će da jednostavno nećemo prihvatiti vladine opake udare.

Val okupacija fakulteta po cijeloj državi pokazat će da možemo zaoštriti svoju kampanju. Svaka kampanja protiv rezova treba biti podržana, a svaki štrajk, poput onog na BBC-u u ponedjeljak, treba potporu i solidarnost.

Ako se uspijemo udružiti, studenti i radnici zajedno, možemo zaustaviti rezove.

S engleskog prevela Slobodanka Bernstein

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjost Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael" i "Alternative i budućnosti". "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas", a od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.
  • 30. studenoga 2024. Boriti se s nadom, boriti se bez nade, ali apsolutno se boriti Koncept burn out-a ne misli se samo u neoliberalnom individualističkom okviru, jer postoje i brojni primjeri njegova propitivanja kroz različite revolucionarne borbe na ljevici. Jednu od takvih analiza nam daje i Hannah Proctor u knjizi „Burn out: The Emotional Experience of Political Defeat”, u kojoj učimo iz historije poraza progresivnih pokreta. Iako je sam termin burn out prvi put upotrebljen 1974., sagorijevanja u političkim kolektivima su se iskušavala kao umor, (lijeva) melankolija, doživljaj stalnih poraza, depresija, nostalgija, hitnosti i inercija, militantna briga, iscrpljenost, zajedničko raspadanje, ogorčenje, razočarenje nakon emotivnih ulaganja politički projekt koji se pokaže pun mana, autoviktimizacija, nasilje, bolesti različitih društvenih pokreta i kao žalovanja. Nekada je, dakle, burn out bio simptom koji proživljavaju oni koji su se borili za bolje društvo, dok je u današnjem neoliberalnom kontekstu indikator stanja onih koji nastoje da uspiju unutar postojećeg sistema, te koji burn out „liječe“ postavljanjem granica, označavanjem drugih kao toksičnih i okretanjem glave na drugu stranu kako bi se sačuvao unutrašnji mir. Međutim, unatoč promjeni od politiziranog kolektiviteta do apatije i rastućeg individualizma, historijska iskustva nam daju neke lekcije i za sadašnjost i za budućnost, a knjiga nas podsjeća kako kolektivna briga nije opcija (za srednjoklasni komfor) već preduvjet svake borbe, političke akcije i prakse.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve