Može li nam struja u godinu dana poskupjeti za 46 puta?

‘Nekome je u interesu da se prema HEP-u stvori osjećaj gađenja. A onda ga je ne samo lako prodati, već i to napraviti za malu cijenu. I bit ćemo sretni što se rješavamo tog balasta!’, upozoreno je na tribini na kojoj se raspravljalo o posljedicama privatizacije pojedinih javnih sektora.

Vladajuća kasta učinila je sve da nam “sredi resurse”, zanemari korupciju u javnom sektoru i zaustavi njegov razvoj, a onda ga optužila da je koruptivan, nekoristan i nerazvijen. Zašto? Pitanje je to kojim se bavila tribina predstavnika sindikata, civilnih udruga, studenata i akademske zajednice, a koju je na Filozofskom fakultetu organizirao sindikat Akademska solidarnost. Donosimo vam sažetak te tribine, dok čitavu snimku možete pogledati ovdje.





Privatizacija pojedinih sektora u svijetu, kao što je zdravstvo, obrazovanje, javni prostor, brodogradnja, distribucija i proizvodnja električne energije, pokazala se pogubnom i direktno je naštetila javnome dobru, naglasili su govornici.

Kad cijena struje skoči s 30 dolara na 1400 dolara po megavat satu

“Nekome je u interesu da se Hrvatsku elektroprivredu prikazuje kao nešto neracionalno, nesposobno i da se stvori osjećaj gađenja prema takvoj tvrtki. A onda ga je lako prodati. I ne samo lako, već i za malu cijenu. I nitko se neće buniti. Bit ćemo sretni što se rješavamo tog balasta!”, kazao je Luko Marojica iz Nezavisnog sindikata radnika HEP-a.

Robert Faber iz Akademske solidarnosti prisnažio je kalifornijskim primjerom, gdje se, kako kaže, rezultati privatizacije električne energije nisu vidjeli dok nije prošlo gotovo četiri godine. U usporedbi s tim primjerom, naše priče o skupim nabavama struje su blage, ističe on.

“Tamo su s 30 dolara u godinu dana cijene skočile na 1400 dolara po megavat satu”, upozorava.

Zna li itko koliko država zarađuje na brodogradilištima?

Slično kao HEP, omalovažavana su i brodogradilišta u Hrvatskoj, o čemu je govorio predstavnik radnika u Nadzornom odboru Brodogradilišta 3. maj u Rijeci, Roland Sušanj.

“Svi govore koliko je uloženo u brodogradnju, a nitko ne govori o tome koliko se vrati u proračun”, kaže Sušanj, dodajući kako za svaku kunu uložena iz proračuna, država dobiva 2,69 kune zauzvrat. Istovremeno politika u njima spletkari i kadrovira, dodao je.

Jesmo li pogriješili sa zdravstvom?

Spomenka Avberšek iz Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi izrazila je žaljenje što su sindikalisti dozvolili privatizaciju baze zdravstvene zaštite.

“Nisu reagirali, a ono što smo imali kao javno dobro da služi građanima, nije smjelo biti privatizirano”, kazala je, dodajući da sada imamo zdravstvo anglosaksonskog tipa.

Teodor Celakoski iz udruge Pravo na grad pričao je o zaštiti javnog prostora. Izjavio je kako se izmjenama građevinskih zakona omogućava deregulacija prostornog planiranja i privatizacija atraktivnih lokacija na obali.

“Fokus im nije na turizmu, već na izgradnji apartmana”, istaknuo je.

Govornicima su podršku pružile i radnice Kamenskog, tekstilnog poduzeća otjeranog u stečaj, a čije će nekretnine, po svemu sudeći biti razgrabljene među vlasnicima privatnog kapitala, kako ih one zovu, “anakondama”.

Oxford i Cambridge su tvornice za proizvodnju vladajuće klase

Snimku druge tribine o budućnosti javnog obrazovanje i iskustvima sa privatnim visokim obrazovanjem možete pogledati ovdje. O obrazovanju su govorili Andrew Hodges, sa Sveučilišta u Manchesteru, Gordana P. Crnković, sa Sveučilišta u Seattleu, država Washington, Taja Kramberger i Drago Braco Rotar sa Sveučilišta u slovenskom Kopru.



“Oxford i Cambridge su tvornice za proizvodnju vladajuće klase, dok su fakulteti poput onog u Manchesteru na kojem radim namijenjeni obrazovanju srednje klase. To je etničko pitanje ako se želite zaposliti kao profesor na takvom fakultetu”, kazao je Andrew Hodges.

U Americi se ne govori o obrazovanju, istakla je profesorica Crnković, “prioriteti su posao, ekonomija i obrana”.

“Prevladava diskurs da ono što je primarno i iz čega će se sve riješiti jest ekonomija”, kaže ona, dodajući kako je teško boriti se protiv takve ideologije.

“Već više godina obrazovanje je pod opsadom, zato što novac želi dio tog javnog kolača. Porezni obveznici uplaćuju novac koji ide na obrazovanje, zatim se puno govori kako obrazovanje nije dobro i da je rješenje privatizacija”, kaže ona. U usporedbi SAD-a s Europom, teško joj je shvatiti omjere siromaštva i neobrazovanosti, dodaje.

Svako peto, šesto dijete u Americi je gladno

“Svako peto, šesto dijete u Americi je gladno. Velik dio stanovništva je ‘working and poor’ – dakle roditelji rade po dva posla, ali su siromašni. Nemamo javno zdravstvo i po životnom vijeku smo negdje kod Albanije. Ispričavam se ako je netko iz Albanije”, kaže ona. Kada je nastupila kriza, nikome nije palo na pamet rezati na obrani ili na financijskom sektoru, nego su se okrenuli obrazovanju, kazala je.

SAD je najdalje odmakla u komercijalizaciji obrazovanja, Velika Britanija prednjači po tome u Europi. Smatrajte se upozorenim.