Brzo i lako do diplome

Howard Hotson razotkriva privatna profitna sveučilišta koja su tek odnedavno prisutna u Engleskoj. Novac za nastavničke plaće sada se troši na oglašavanje, a tek sićušan udio “on-line” studenata diplomira. Oni koji završe takav studij ostanu s dvostruko većim dugom od onih koji su diplomirali na neprofitnim privatnim sveučilištima i s triput većim dugom od diplomanata javnih sveučilišta. K tome se često ispostavi da su diplome koje dobiju po tako napuhanim cijenama bezvrijedne.


U lipnju prošle godine, dva mjeseca po stupanju na dužnost ministra za sveučilišta i znanost, David Willetts dodijelio je instituciji BPP University College of Professional Studies status sveučilišta, što ga, nakon Sveučilišta u Buckinghamu, čini tek drugom privatnom institucijom u Engleskoj koja smije dodjeljivati diplome [1]. BPP ni po čemu nije nalik američkim privatnim neprofitnim sveučilištima koja se nalaze pri vrhu liste World University Rankings. Ovo je primjer nove vrste privatnih profitnih institucija koje su se raširile Sjedinjenim Američkim Državama tokom posljednjih deset godina. BPP, čijih četrnaest regionalnih kampusa pohađa čak 36 500 studenata, od 2009. godine u vlasništvu je Apollo Grupe, vodeće profitne obrazovne korporacije u Sjedinjenim Državama.

Zlatne godine ove industrije počele su deregulacijom visokog obrazovanja u vrijeme Georgea W. Busha, koji je postavio glavnu washingtonsku lobisticu Apollo Grupe Sally Stroup na mjesto državnog tajnika za visoko obrazovanje. Pravi uzlet počeo je financijskom krizom 2008. koja je uzrokovala velik broj nezaposlenih, nekvalificiranih ljudi, nestrpljivih da se dokopaju diploma koje bi im pomogle osigurati pristojno zaposlenje. Dok je ostatak Wall Streeta ponirao, Apollov se promet u periodu od 2008. do 2010. godine povećao za 25%, do iznosa od 4 milijarde dolara. Njihovo vodeće sveučilište, ono u Phoenixu, trenutno je najveće u Americi i ima 500 000 studenata. To je mnogo više od čitavog sustava Sveučilišta u Kaliforniji i Ivy Lige zajedno; Sveučilište u Phoenixu već je podjednako veliko kao sva sveučilišta Russell Grupe.

Pretpostavka kojom se vode ove nove institucije je da je internet idealan medij za dostavljanje materijala za učenje studentima koji nemaju dovoljno novca, a mogu učiti od kuće u skladu sa svojim obavezama. Automatizirane upute smanjuju skupo vrijeme kontakta s predavačem i omogućuju institucijama maksimalno rezanje troškova za prostor, iako neke od njih grade nove kampuse kako bi ojačale vlastiti brend, a koje njihovi studenti nikada neće posjetiti. Zbog odumiranja tržišta rada u sektoru javnih sveučilišta ne manjka predavačkog kadra koji očajnički treba posao što dodatno smanjuje troškove. Neki od njih čak nemaju ugovor o radu po akademskoj godini i mogu biti otpušteni gotovo bez otkaznog roka.

Novac koji je nekada bio namijenjen za nastavničke plaće sada se troši na marketing koji čini čak 25% ukupnih troškova: u 2010. godini Apollo Grupa potrošila je milijardu dolara na marketing i privlačenje novih studenata. Uloga obrazovanja nije sigurna: ako je to najbrži način stjecanja profita, tada nitko neće brinuti što se četvrtina sredstava više ne troši na podučavanje. Phoenixove agresivne propagandne kampanje preuveličavaju kvalitetu studija i vrijednost diploma. Telefonski akviziteri, od kojih su neki plaćeni po ugovorenoj prijavi, a ne po satu, dobili su naputak da kod ljudi iskorištavaju strah od zaostajanja za gospodarstvom koje se ubrzano mijenja. [2]

Nove polaznike valja što prije namamiti pa studijski ciklusi počinju svaki mjesec. Ključno je proračunska sredstva iz savezne blagajne pretvoriti u budući studentski dug kroz sveučilišne ustanove, a u džepove dioničara i glavnih direktora. Svaki od trojice glavnih direktora Apollo Grupe dobio je u 2008. godini više od šest milijuna dolara; John Sperling, osnivač Sveučilišta u Phoenixu, sada je milijarder.

U trenutku u kojem studenti shvate da su pogriješili često više nema načina da odustanu, a s druge strane telefonske slušalice nema nikoga da im pomogne; ne preostaje ništa drugo nego stisnuti zube i završetkom studija pokušati vratiti dio uloženog. No vrlo malo studenata završi studij: prema statističkim podacima postotak završavanja studija nakon šest godina iznosi 9%. Oni koji završe takav studij ostanu s dvostruko većim dugom od onih koji su diplomirali na neprofitnim privatnim sveučilištima i s triput većim dugom od diplomanata javnih sveučilišta. K tome se često ispostavi da su diplome koje dobiju po tako napuhanim cijenama bezvrijedne.

Trima bivšim studenticama, intervjuiranim za PBS-ov dokumentarac College Inc. koji je prvi put emitiran u svibnju prošle godine, uručene su diplome iz sestrinstva bez ikakve bolničke prakse. Studentica nagovorena na doktorat iz psihologije pred sam je kraj otkrila da njezin dopisni studij tek „teži“ akreditaciji potrebnoj za dodjeljivanje diploma ove vrste. [3]

U negativnom izvješću Ministarstva obrazovanja iz 2004. godine zaključeno je da, prema formulaciji časopisa Chronicle of Higher Education, Phoenix ima „politiku jakog pritiska na prodaju“ koja je zastrašivala regrutere, pa su u nemogućnosti ostvarivanja kvota poticali upisivanje nekvalificiranih studenata – ukratko, nagrađivani su oni regruteri koji bi postigli najveći broj novoupisanih. Apollo je protuzakonito zatajio izvješće, no ono je procurilo u javnost te je vrijednost Grupe na tržištu drastično pala. Podignuta je tužba kojom se tvrdi da je uprava širila netočna financijska izvješća u pokušaju da napuše vrijednost dionica i privuče ulagače.

Nadzorni i glavni računovođa kompanije je 2006. godine podnio ostavku uslijed optužbi da su financijske knjige bile namještene; 2007. godine Nasdaq Listing and Hearing Review Council* prijetio je uklanjanjem Apolla s burze; 2008. Savezna porota u Arizoni proglasila je Apollo krivim za „lažno prikazivanje činjenica koje svjesno navodi investitore na krivi trag“ te naložila Grupi da isplati dioničarima oko 280 milijuna dolara odštete. Apollo je uložio žalbu na odluku, ali je istu Vrhovni sud odbacio 8. ožujka ove godine.

Usprkos jakom lobiranju industrije profitnih sveučilišta, Obamina administracija sada vraća na staro regulativne promjene iz Bushevih godina koje su omogućile stvaranje ovakvih prilika za profitiranje. Nedavno je otkriveno da državni tužitelji deset saveznih država istražuju Sveučilište u Phoenixu zbog navodnih prijevara u regrutiranju studenata i financijama koje sežu sve do 2002. godine.

Izgleda da bi zabava mogla biti gotova, barem za Apollo Grupu. Stopa upisa na Phoenix pala je za 42% u posljednja tri mjeseca 2010. godine. U siječnju je Grupa priznala da u prvom kvartalu 2011. godine očekuje pad prijava za dodatnih 40%.

Zar je moguće da Willetts jednostavno ne zna što je Apollo Grupa radila na Sveučilištu u Phoenixu? Ili smatra da se iz nekog razloga ista stvar ne bi mogla dogoditi i ovdje**? „Kada se ukine privilegirani krug nastavnika koji dobivaju mjesta stalnih profesora“ tvrdi Willetts, prelazak s javnog financiranja na školarine „otvara visoko obrazovanje širem krugu pružatelja usluga koji rade na različite načine“.

Eksplozivan rast profitnih sveučilišta potaknut je odlukom Busheve administracije kojom im se daje jednak pristup (kao i javnim ili neprofitnim sveučilištima) milijardama dolara koje prolaze kroz savezni sustav studentskih zajmova. Trenutno se i ovdje postavljaju temelji za nešto slično. U travnju je Willetts najavio da će od 2012. godine studenti koji započinju studije na privatnim institucijama moći koristiti vladine zajmove u iznosu od 6000 funti godišnje. Što je još gore, od rujna u Engleskoj prestaje javno financiranje nastavne djelatnosti u društvenim i humanističkim znanostima.

Strahuje se da će profitne institucije najunosnije studije probrati za sebe. Riječima jednog savjetnika za strategiju, „Engleska i Wales upravo su postali otok s blagom za profitne kompanije… Studenti Ujedinjenog Kraljevstva već se nalaze u poslovnim planovima kao ciljani klijenti domaćih i međunarodnih profitnih kompanija.”

Prije no što se mjehur rasprsnuo Sveučilište u Phoenixu imalo je pola milijuna upisanih studenta. Ne zna se koliko bi mogla porasti vrijednost njegove sestrinske institucije BPP-a kad studenti dobiju pristup vladinim zajmovima. Ni sada mu brojke nisu zanemarive. Kada bi trenutnih 36 500 studenata studiralo za državno priznate diplome (što još nije slučaj), BPP bi bio treće najveće sveučilište u Ujedinjenom Kraljevstvu – samo su Manchester i Open University veći. A ovo je tek početak.

S engleskog prevela Silvija Juraić
U originalu objavljeno u London Review of Books pod naslovom Short cuts

*op. prev. nezavisno savjetodavno tijelo kojeg imenuje NASDAQ
**op.prev. Velika Britanija
[1] BPP čine inicijali prezimena osnivača kompanije Alana Brierleya, Richarda Pricea i Charlesa Priora koji su osnovali tvrtku 1976. godine pružanjem stručne naobrazbe iz računovodstva.
[2] Phoenix je platio 67,5 milijuna dolara 2009. godine kako bi se nagodio u sporu s američkom vladom zbog optužbe da su koristili ovaj ilegalan način regrutacije.
[3] Ti se slučajevi odnose na Everest College i Argosy University.

Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve