Letnja škola: Kriza, odgovori, levica

Na ovogodišnjoj Letnjoj školi fondacije Rosa Luxemburg održanoj na Fruškoj Gori pod naslovom “Kriza, odgovori, levica” izlagali su i raspravljali Goran Musić, Mislav Žitko, Stipe Ćurković, Andreja Živković, Ankica Čakardić, Tihana Pupovac, Dražen Šimleša, Srećko Horvat, Đurđa Knežević, Primož Krašovec i Boris Buden. SkriptaTV napravila je video sažetak/teaser sva tri dana izlaganja, a ona se, kao i rasprave, mogu u cijelosti pogledati na playlisti i youtube kanalu SkriptaTV. U nastavku pročitajte rezime Vladana Jeremića.




Drugu letnju školu u organizaciji i koncepciji Rosa Luxemburg Stiftung kancelarije za jugoistočnu Evropu, pohađalo je 70 učesnika i učesnica. Okruženi predivnim prirodnim ambijentom Fruške Gore, u Centru za privredno-tehnološki razvoj Vojvodine Andrevlje, sakupili su se istraživače/ice u oblasti društvenih nauka, društveno angažovane aktiviste i aktivistkinje, kritički nastrojeni/ne kulturni radnici i radnice, predstavnici sindikata i drugi/e radnici i radnice koji/e deluju i žive u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Oni su tri puna dana, 21, 22, i 23. jula imali prilike da zajedno nauče, promisle i re-mapiraju glavna polja kojima se savremena levica bavi i da povezivanjem i umrežavanjem regionalnih levičarskih aktivističkih i istraživačkih inicijativa otvore prostor za stvaranje jedne permanentne regionalne platforme za razmenu znanja.

Naslov letnje škole je glasio Kriza, odgovori, levica, a opšti cilj je bila političko-teorijska edukacija sa akcentom na značenje i važnost kritičke analize ekonomske krize u svetu i posebno regionu jugoistočne Evope, te njenih posledica na državne i regionalne politike, kao i na različite socijalne pokrete. Stoga je glavna teme škole bila aktuelna ekonomska kriza, njeni uzroci i posledice po kapitalistički sistem i njegovu političku ideologiju, kao i levičarsko shvatanje i promišljanje krize, mogućnosti levice da krizu iskoristi za sopstvena preispitivanja, teorijske re-artikulacije i jačanje političkih kapaciteta.

Ovogodišnja letnja škola je tokom tri dana bila fokusirana na tri celine/radna okvira. Prvog dana, 21. jula, učesnici i učesnice su obrađivali radni okvir Kapitalizam i kriza. Prvi govornik ovog radnog okvira je bio ekonomista i istoričar, trenutno na doktorskim studijama u Firenci, Goran Musić, koji je uvodnim predavanjem sagledao istorijat ekonomskih kriza u kapitalizmu. Mislav Žitko, apsolvent filozofije iz Zagreba je održao predavanje Interpretacija krize: Postkejnzijanizam i marksizam, dajući kritičku analizu ekonomske teorije i političke ekonomije. Sociolog Andreja Živković, trenutno na doktorskim studijama u Kembridžu, održao je predavanje Povratak u budućnost: tranzicija na Balkanu u kome je podvukao osnovne karakteristike nacionalnih ekonomija nakon Drugog svetskog rata i neoliberalizacije državnih ekonomija sa akcentom na realne probleme i ekonomsku krizu u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji nakon sloma real-socijalizma. Stipe Ćurković iz Zagreba, je u izlaganju Nezaposlenost: socijalna anomalija kao kapitalistička normalnost analizirao aspekte kapitalističkog tržišta rada i krizu.

Drugog dana letnje škole je obrađivana celina Posle neoliberalizma u sklopu koje su govorile, Ankica Čakardić, docentica na Katedri za socijalnu filozofiju, Sveučilišta u Zagrebu, sa izlaganjem Minimalna država i neoliberalne strategije kapitalizma i filozofkinja Tihana Pupovac sa naslovom izlaganja Proleće demokracije, koja je ukazala na potencijale direktne demokratije i plenuma, na primeru studentskog organizovanja i protesta u Zagrebu. Tokom nastavka dana, govorio je sociolog Dražen Šimleša, asistent na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, s temom Ekologizacija kapitalizma: Green New Deal ili samo još jedan uobičajeni deal?. Filozof i publicist Srećko Horvat je u izlaganju Od Magreba do Balkana, ili zašto je Foucault 1979. bio u pravu? istakao značaj protesta u zemljama Magreba i važnost demokratizacije Magreba i država na Balkanu.

Treći dan letnje škole protekao je pod radnim okvirom Čemu još levica?. Književnica i publicistkinja sa Brača, Đurđa Knežević je govorila na temu Feminizam i ljevica – sličnosti politike, nesporazumi po spolu, dajući važnu kritičku analizu procesa profesionalizacije feminizma i posebno istakla opasnosti udaljavanja feminizma od šire društvene kritike kapitalističkog sistema i šire i levice danas. Sociolog i istraživač Pedagoškog instituta u Ljubljani, Primož Krašovec je izlagao na temu Klase i identiteti, analizirajući konstrukt kreativne klase i njenu ideološku ulogu u neoliberalnom kapitalizmu. Poslednji govornik je bio filozof Boris Buden, (Berlin) koji je održano predavanje Javnost-kontrajavnost, ukazujući na krizu koncepta javnosti u liberalnoj demokratiji.

Nakon svakog izlaganja vodile su se žive diskusije, a tokom drugog dana podeljene i u dve diskusione grupe. Organizatori/ke i moderatori/ke Ksenija Forca, Ana Veselinović, Vladan Jeremić, Milan Rakita, Dušan Maljković i Miloš Jadžić su zaključivali/le diskusije na kraju svake radne celine. U organizaciji letnje škole su pored pomenutih učestvovali i Ljubica Paleček i Boris Kanzleiter.

SkriptaTV iz Zagreba je snimala sva izlaganja i diskusije, uskoro će na njihovom kanalu biti dostupna celokupna video dokumentacija letnje škole.

Nakon ovoga uspeha, kancelarija za jugoistočnu Evropu Rosa Luxemburg Stiftung će usmeriti svoje kapacitete prema organizovanje naredne letnje škole 2012. godine, tražeći nove moduse umrežavanja, širenja znanja o savremenoj levici i političke edukacije.

Tekst: Vladan Jeremić

Vezani članci

  • 27. prosinca 2022. Inflacija i prikrivena nejednakost Jedinstvena stopa inflacije nema smisla, jer inflacija na različite načine pogađa kućanstva s različitim prihodima i potrošnjama. Odredba inflacije kao općeg rasta cijena stoga prikriva porast nejednakosti, dok je redefinicija inflacije ekonomista Johna Weeksa ‒ kao procesa u kojem nejednaka povećanja cijena roba i usluga imaju različite posljedice na potrošačke skupine ovisno o obrascima njihove potrošnje ‒ ispravnija. Nove metodologije razvijaju mjerenja indikatora troškova specifičnih kućanstva, pa se pokazuje kako je u kućanstvima u najnižem dohodovnom kvintilu inflacija najveća za hranu i energente, a u onima u najvišem kvintilu za rekreaciju i transport. Međutim, politiziranje inflacije ne tiče se samo promjena statistike, već i boljeg razumijevanja uzroka, kao i društvenih odgovora na inflacijsku nejednakost.
  • 26. prosinca 2022. Redefiniranje muzeja 21. stoljeća: karike koje nedostaju Muzeji kao hijerarhizirani zapadnocentrični prostori moći, znanja i historije ne samo da brišu povijest kolonizacije i imperijalnih porobljavanja, nego uglavnom i postoje zahvaljujući ovim dinamikama i pljački artefakata autohtonih kultura, dok u svojim postavima i programima perpetuiraju nacionalizam i identitetske teme. Muzeji, ipak, mogu biti građeni i kao mjesta društvene pravednosti i jednakosti, kao što na jugoslavenskim prostorima svjedoči uspostavljanje brojnih revolucionarnih muzeja nakon oslobodilačke borbe i tijekom izgradnje socijalizma. U suvremenim raspravama koje vode konzervativni i reformski muzealci_ke, novi val zahtjeva za dekolonizacijom i restitucijom muzeja (što ne uključuje samo prakse vraćanja artefakata opljačkanim zajednicama) ocrtava tragove na kojima bi se mogli graditi novi progresivni muzeji ‒ za sve.
  • 25. prosinca 2022. „Ako to želiš, budi i ti“: klasa u animiranim dječjim filmovima "Fiktivno, privremeno preuzimanje pozicije druge klase postaje iznimno značajno ako se u obzir uzme revolucionarni potencijal dječje mašte, njihovi neokoštali stavovi i savitljive interpretativne sheme. Film može iskoristiti taj potencijal jedino ako je postavljen kao moralni laboratorij za razmišljanje o drugačijim životima, uzrocima i posljedicama individualnih i kolektivnih odluka i sličnim idejama s kojima dijete teško dolazi u direktni doticaj. Deesencijalizacija ekonomskih odnosa i društvenih pozicija, njihovo obrtanje i preoblikovanje u filmu mogu dovesti ne samo do poticanja kritičke svijesti, već i do boljih, zanimljivijih i slojevitijih priča."
  • 23. prosinca 2022. Moj sifilis Uvjerenje da je sifilis iskorijenjena bolest počiva na neznanstvenim i netočnim informacijama, a još je veći problem to što je liječenje ove bolesti znatno otežano u kontekstu privatizacije zdravstva, kao i snažne društvene stigme povodom spolno prenosivih bolesti, posebice onih koje se statistički više pojavljuju u krugovima MSM populacije. I dok je neimanje zdravstvene knjižice jedan od problema pristupa zdravstvenoj brizi koji osobito pogađa siromašne i rasijalizirane (posebno Rome_kinje bez dokumenata), tu su i preduga čekanja u potkapacitiranim i urušenim javnim institucijama zdravstva, te ograničen pristup liječenju u privatnim klinikama. Dok radimo na izgradnji novog socijalizma i prateće mreže dostupnog i kvalitetnog javnog zdravstva, već se sada možemo usredotočiti na seksualno i zdravstveno obrazovanje koje bi bilo pristupačno za sve.
  • 21. prosinca 2022. Na Netflixu ništa novo Umjesto antiratnih filmova koji bi jasno reprezentirali dehumanizirajuće učinke ratova, srednjostrujaški ratni filmovi (ne samo američki, već i ruski i drugi) nastavljaju (novo)hladnoratovsku propagandu umjetničkim sredstvima: dominantni narativ o ratu je herojski, romantizirajući, patriotsko-nacionalistički i huškački, dok se momenti tragike također pojavljuju u svrhe spektakularnih prikaza herojstva. Ovogodišnji film njemačkog redatelja Edwarda Bergera Na zapadu ništa novo već je proglašen novim antiratnim klasikom kinematografije, međutim, u potpunosti zanemaruje revolucionarne događaje i vojničke pobune u pozadini povijesnih događaja koje prikazuje, dok su likovi desubjektivirani i pasivizirani.
  • 21. prosinca 2022. Hladni dom ubija "Ujedinjeno Kraljevstvo trenutno se suočava s baukom milijuna ljudi koji se skupljaju na javnim mjestima samo kako bi se ugrijali. Takozvane „pučke grijaonice“ niču diljem zemlje dok se dobrotvorne organizacije i lokalne vlasti bore da osiguraju podršku stanovnicima koji si ne mogu priuštiti grijanje svojih domova. No, njihove napore koči ozbiljan nedostatak sredstava – još jedno nasljeđe prvog kruga rezova."
  • 20. prosinca 2022. Gerilske metode Treće kinematografije "Treća kinematografija ne slijedi tradiciju kina kao sredstva osobnog izražavanja, redatelja tretira kao dio kolektiva umjesto kao autora i obraća se masama s namjerom da reprezentira istinu i nadahnjuje revolucionarni aktivizam. Treća kinematografija vidi film i kino kao sredstvo borbe, često stvara anonimno, upriličuje kino-događaje koje prate razgovori i debate, te inzistira na dokumentarizmu kao jedinom revolucionarnom i angažiranom žanru."
  • 19. prosinca 2022. Rad na određeno: od iznimke prema pravilu Hrvatska je jedna od europskih zemalja koje prednjače po broju zaposlenih na određeno, kao i po kratkoći ugovora privremeno zaposlenih osoba, napominje se u publikaciji Raditi na određeno: raširenost, regulacija i iskustva rada putem ugovora na određeno vrijeme u Hrvatskoj. Ova forma zaposlenja, pored visoke zastupljenosti u privatnom sektoru, sve više se primjenjuje i u javnom sektoru. Širenje rada na određeno, platformskog rada, kao i drugih oblika nestandardnog rada, produbljuje prekarnost i potplaćenost, dodatno srozava razinu radničkih prava, otežava sindikalno organiziranje, olakšava diskriminaciju na radnom mjestu, ukida brojne beneficije, onemogućuje bilo kakvo dugoročnije planiranje i doprinosi urušavanju mentalno-emotivnog i fizičkog zdravlja radnika_ca.
  • 16. prosinca 2022. Feminizam, da, ali koji?
    Uvod u teoriju socijalne reprodukcije
    Teorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve