Letnja škola: Kriza, odgovori, levica

Na ovogodišnjoj Letnjoj školi fondacije Rosa Luxemburg održanoj na Fruškoj Gori pod naslovom “Kriza, odgovori, levica” izlagali su i raspravljali Goran Musić, Mislav Žitko, Stipe Ćurković, Andreja Živković, Ankica Čakardić, Tihana Pupovac, Dražen Šimleša, Srećko Horvat, Đurđa Knežević, Primož Krašovec i Boris Buden. SkriptaTV napravila je video sažetak/teaser sva tri dana izlaganja, a ona se, kao i rasprave, mogu u cijelosti pogledati na playlisti i youtube kanalu SkriptaTV. U nastavku pročitajte rezime Vladana Jeremića.

Drugu letnju školu u organizaciji i koncepciji Rosa Luxemburg Stiftung kancelarije za jugoistočnu Evropu, pohađalo je 70 učesnika i učesnica. Okruženi predivnim prirodnim ambijentom Fruške Gore, u Centru za privredno-tehnološki razvoj Vojvodine Andrevlje, sakupili su se istraživače/ice u oblasti društvenih nauka, društveno angažovane aktiviste i aktivistkinje, kritički nastrojeni/ne kulturni radnici i radnice, predstavnici sindikata i drugi/e radnici i radnice koji/e deluju i žive u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji i Srbiji. Oni su tri puna dana, 21, 22, i 23. jula imali prilike da zajedno nauče, promisle i re-mapiraju glavna polja kojima se savremena levica bavi i da povezivanjem i umrežavanjem regionalnih levičarskih aktivističkih i istraživačkih inicijativa otvore prostor za stvaranje jedne permanentne regionalne platforme za razmenu znanja.

Naslov letnje škole je glasio Kriza, odgovori, levica, a opšti cilj je bila političko-teorijska edukacija sa akcentom na značenje i važnost kritičke analize ekonomske krize u svetu i posebno regionu jugoistočne Evope, te njenih posledica na državne i regionalne politike, kao i na različite socijalne pokrete. Stoga je glavna teme škole bila aktuelna ekonomska kriza, njeni uzroci i posledice po kapitalistički sistem i njegovu političku ideologiju, kao i levičarsko shvatanje i promišljanje krize, mogućnosti levice da krizu iskoristi za sopstvena preispitivanja, teorijske re-artikulacije i jačanje političkih kapaciteta.

Ovogodišnja letnja škola je tokom tri dana bila fokusirana na tri celine/radna okvira. Prvog dana, 21. jula, učesnici i učesnice su obrađivali radni okvir Kapitalizam i kriza. Prvi govornik ovog radnog okvira je bio ekonomista i istoričar, trenutno na doktorskim studijama u Firenci, Goran Musić, koji je uvodnim predavanjem sagledao istorijat ekonomskih kriza u kapitalizmu. Mislav Žitko, apsolvent filozofije iz Zagreba je održao predavanje Interpretacija krize: Postkejnzijanizam i marksizam, dajući kritičku analizu ekonomske teorije i političke ekonomije. Sociolog Andreja Živković, trenutno na doktorskim studijama u Kembridžu, održao je predavanje Povratak u budućnost: tranzicija na Balkanu u kome je podvukao osnovne karakteristike nacionalnih ekonomija nakon Drugog svetskog rata i neoliberalizacije državnih ekonomija sa akcentom na realne probleme i ekonomsku krizu u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji nakon sloma real-socijalizma. Stipe Ćurković iz Zagreba, je u izlaganju Nezaposlenost: socijalna anomalija kao kapitalistička normalnost analizirao aspekte kapitalističkog tržišta rada i krizu.

Drugog dana letnje škole je obrađivana celina Posle neoliberalizma u sklopu koje su govorile, Ankica Čakardić, docentica na Katedri za socijalnu filozofiju, Sveučilišta u Zagrebu, sa izlaganjem Minimalna država i neoliberalne strategije kapitalizma i filozofkinja Tihana Pupovac sa naslovom izlaganja Proleće demokracije, koja je ukazala na potencijale direktne demokratije i plenuma, na primeru studentskog organizovanja i protesta u Zagrebu. Tokom nastavka dana, govorio je sociolog Dražen Šimleša, asistent na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, s temom Ekologizacija kapitalizma: Green New Deal ili samo još jedan uobičajeni deal?. Filozof i publicist Srećko Horvat je u izlaganju Od Magreba do Balkana, ili zašto je Foucault 1979. bio u pravu? istakao značaj protesta u zemljama Magreba i važnost demokratizacije Magreba i država na Balkanu.

Treći dan letnje škole protekao je pod radnim okvirom Čemu još levica?. Književnica i publicistkinja sa Brača, Đurđa Knežević je govorila na temu Feminizam i ljevica – sličnosti politike, nesporazumi po spolu, dajući važnu kritičku analizu procesa profesionalizacije feminizma i posebno istakla opasnosti udaljavanja feminizma od šire društvene kritike kapitalističkog sistema i šire i levice danas. Sociolog i istraživač Pedagoškog instituta u Ljubljani, Primož Krašovec je izlagao na temu Klase i identiteti, analizirajući konstrukt kreativne klase i njenu ideološku ulogu u neoliberalnom kapitalizmu. Poslednji govornik je bio filozof Boris Buden, (Berlin) koji je održano predavanje Javnost-kontrajavnost, ukazujući na krizu koncepta javnosti u liberalnoj demokratiji.

Nakon svakog izlaganja vodile su se žive diskusije, a tokom drugog dana podeljene i u dve diskusione grupe. Organizatori/ke i moderatori/ke Ksenija Forca, Ana Veselinović, Vladan Jeremić, Milan Rakita, Dušan Maljković i Miloš Jadžić su zaključivali/le diskusije na kraju svake radne celine. U organizaciji letnje škole su pored pomenutih učestvovali i Ljubica Paleček i Boris Kanzleiter.

SkriptaTV iz Zagreba je snimala sva izlaganja i diskusije, uskoro će na njihovom kanalu biti dostupna celokupna video dokumentacija letnje škole.

Nakon ovoga uspeha, kancelarija za jugoistočnu Evropu Rosa Luxemburg Stiftung će usmeriti svoje kapacitete prema organizovanje naredne letnje škole 2012. godine, tražeći nove moduse umrežavanja, širenja znanja o savremenoj levici i političke edukacije.

Tekst: Vladan Jeremić

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve