Kreće špijuniranje

Ove subote, 26. studenog, u Zagrebu je u organizaciji Mladih antifašista Zagreba održan četvrti Marš solidarnosti pod sloganom Stop povećanju policijskih ovlasti. U nastavku donosimo njihov tekst Kreće špijuniranje koji govori o postavljanju nadzornih kamera u Zagrebu čime je pod krinkom borbe protiv prometnih prekršaja i za povećanje sigurnosti građana započelo legalno danonoćno špijuniranje.


Pod krinkom borbe protiv prometnih prekršaja i pod parolom: „Zagreb, još sigurniji grad“ započelo je legalno danonoćno špijuniranje stanovnika grada Zagreba. Bez ikakve javne rasprave ili obavještavanja šireg dijela javnosti Grad Zagreb je, u dogovoru s policijom, prije više od godinu dana odlučio kupiti 225 kamera i postaviti ih na 75 lokacija po cijeni od 21 milijun kuna. Taj novac je uzet poreznim obveznicima i iskorišten da bi ih se nadziralo i kažnjavalo. U utorak je postavljeno prvih 18 nadzornih kamera u Šubićevoj, Martićevoj i na Kvatriću, a špijunirat će početi, već sljedeći mjesec.

Iako je kupovina kamera na početku pravdana samo snimanjem prometnih prekršitelja pa ja kupac za potrebe „sustava automatske regulacije prometa“ bio Zagrebparking odmah je bilo dano na znanje da će njihova primjena biti mnogo šira. Snimat će se apsolutno svi, a uvid u to tko je kad, s kim i gdje bio, imat će i policija. To svjedoči da postavljanje kamera ima i veće posljedice od samog nadziranja toga tko se nije vezao ili tko je krivo parkirao svoj auto. Policija će tako imati priliku da na temelju snimaka nadzornih kamera kazneno ili prekršajno goniti sve one koji rade protiv zakona. Snimke s kamera će se, znači, uzimati kao dokazni materijal na sudu. Da bi represivni aparat djelovao što je moguće efikasnije i da „velikom bratu“ ništa ne promakne dolazi do umrežavanja i centraliziranja cijelog nadzornog sustava. Njegovo središte (Sektor za komunalno i prometno redarstvo) u Jagićevoj ulici, u što je ustvari uložen dobar dio novaca, će biti mjesto iz kojeg će se prosljeđivati informacije prema odgovarajućim institucijama i mjesto iz kojeg će se moći dobiti informacije za potrebe rada na terenu. Takvo umrežavanje još više može zbližiti policiju i zaštitarske tvrtke koje su inače privatne i rade svakakve stvari za one koji im plate, sjetimo se samo slučaja Varšavske kada su doslovce napali prosvjednike zbog jednog transparenta i to pred budnim okom policije. U slučaju neke „kriminalne radnje“ iz nadzornog centra preko radio frekvencija se može obavijestiti najbližeg zaštitara da djeluje. Do koje mjere bi oni smjeli djelovati i kakve sve ovlasti bi zaštitarske firme mogle imati ostaje nam za vidjeti.

No, ono što može zabrinjavati sve stanovnike je da ne postoji način da se kontrolira to sumanuto neprekidno špijuniranje. Eventualne zakonske zaštite o privatnosti, odnosno snimanju javnih površina, padaju kao pijane jednim dizanjem ruku političara. Više ništa ne može garantirati zaštitu privatnosti, a voajeri koji će cijelo vrijeme držati grad na oku mogu praktično raditi što hoće. Koliko će netko snimke čuvati, tko će ih smjeti koristiti i u koje svrhe možemo samo nagađati. Policija i tajne službe već odavno bez naloga suda gledaju kome šaljemo poruke, koga zovemo i gdje se pritom nalazimo, a sad će moći kontrolirati i svako naše kretanje.

I prije nego što su kamere postavljene čuli smo najave o potpunom kontroliranju Zagreba, o tome da će cijeli grad jednog dana biti premrežen. Tome se trebamo suprotstaviti na vrijeme i boriti se za naše pravo na privatnost. Recimo stop kontroliranju već 26. 11., na Maršu solidarnosti, jer svako povećanje ovlasti represivnog aparata bez našeg otpora je korak prema policijskoj državi.


tekst je izvorno objavljen 17. studenog 2011. na mladi-antifasisti.hr

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi "Na gotovo dvjesto pedeset strana gustog materijala, književnost kao praksa pisanja jedva da se i spominje. Umjesto toga (o) piscu se sudi s obzirom na to u kojoj je mjeri politički djelovao u skladu ili (pretežito) usuprot načelima koje liberalna inteligencija drži transcendentnim. Takvo je analitičko polazište posve legitimno, no ono ne treba auru književnog znalca, koju Mandić sveudilj potura, pridodavši na samom kraju i popis svojih književnih recenzija, valjda kao dokaz vlastite ekspertize."
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve