Kreće špijuniranje

Ove subote, 26. studenog, u Zagrebu je u organizaciji Mladih antifašista Zagreba održan četvrti Marš solidarnosti pod sloganom Stop povećanju policijskih ovlasti. U nastavku donosimo njihov tekst Kreće špijuniranje koji govori o postavljanju nadzornih kamera u Zagrebu čime je pod krinkom borbe protiv prometnih prekršaja i za povećanje sigurnosti građana započelo legalno danonoćno špijuniranje.

Pod krinkom borbe protiv prometnih prekršaja i pod parolom: „Zagreb, još sigurniji grad“ započelo je legalno danonoćno špijuniranje stanovnika grada Zagreba. Bez ikakve javne rasprave ili obavještavanja šireg dijela javnosti Grad Zagreb je, u dogovoru s policijom, prije više od godinu dana odlučio kupiti 225 kamera i postaviti ih na 75 lokacija po cijeni od 21 milijun kuna. Taj novac je uzet poreznim obveznicima i iskorišten da bi ih se nadziralo i kažnjavalo. U utorak je postavljeno prvih 18 nadzornih kamera u Šubićevoj, Martićevoj i na Kvatriću, a špijunirat će početi, već sljedeći mjesec.

Iako je kupovina kamera na početku pravdana samo snimanjem prometnih prekršitelja pa ja kupac za potrebe „sustava automatske regulacije prometa“ bio Zagrebparking odmah je bilo dano na znanje da će njihova primjena biti mnogo šira. Snimat će se apsolutno svi, a uvid u to tko je kad, s kim i gdje bio, imat će i policija. To svjedoči da postavljanje kamera ima i veće posljedice od samog nadziranja toga tko se nije vezao ili tko je krivo parkirao svoj auto. Policija će tako imati priliku da na temelju snimaka nadzornih kamera kazneno ili prekršajno goniti sve one koji rade protiv zakona. Snimke s kamera će se, znači, uzimati kao dokazni materijal na sudu. Da bi represivni aparat djelovao što je moguće efikasnije i da „velikom bratu“ ništa ne promakne dolazi do umrežavanja i centraliziranja cijelog nadzornog sustava. Njegovo središte (Sektor za komunalno i prometno redarstvo) u Jagićevoj ulici, u što je ustvari uložen dobar dio novaca, će biti mjesto iz kojeg će se prosljeđivati informacije prema odgovarajućim institucijama i mjesto iz kojeg će se moći dobiti informacije za potrebe rada na terenu. Takvo umrežavanje još više može zbližiti policiju i zaštitarske tvrtke koje su inače privatne i rade svakakve stvari za one koji im plate, sjetimo se samo slučaja Varšavske kada su doslovce napali prosvjednike zbog jednog transparenta i to pred budnim okom policije. U slučaju neke „kriminalne radnje“ iz nadzornog centra preko radio frekvencija se može obavijestiti najbližeg zaštitara da djeluje. Do koje mjere bi oni smjeli djelovati i kakve sve ovlasti bi zaštitarske firme mogle imati ostaje nam za vidjeti.

No, ono što može zabrinjavati sve stanovnike je da ne postoji način da se kontrolira to sumanuto neprekidno špijuniranje. Eventualne zakonske zaštite o privatnosti, odnosno snimanju javnih površina, padaju kao pijane jednim dizanjem ruku političara. Više ništa ne može garantirati zaštitu privatnosti, a voajeri koji će cijelo vrijeme držati grad na oku mogu praktično raditi što hoće. Koliko će netko snimke čuvati, tko će ih smjeti koristiti i u koje svrhe možemo samo nagađati. Policija i tajne službe već odavno bez naloga suda gledaju kome šaljemo poruke, koga zovemo i gdje se pritom nalazimo, a sad će moći kontrolirati i svako naše kretanje.

I prije nego što su kamere postavljene čuli smo najave o potpunom kontroliranju Zagreba, o tome da će cijeli grad jednog dana biti premrežen. Tome se trebamo suprotstaviti na vrijeme i boriti se za naše pravo na privatnost. Recimo stop kontroliranju već 26. 11., na Maršu solidarnosti, jer svako povećanje ovlasti represivnog aparata bez našeg otpora je korak prema policijskoj državi.

tekst je izvorno objavljen 17. studenog 2011. na mladi-antifasisti.hr

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve