Tempirana bomba studentskog duga

Višedesetljetno smanjenje javnog financiranja obrazovanja dovelo je do stalnog i ubrzanog porasta ukupnog studentskog duga u SAD-u. Industrija studentskih zajmova i njeni drakonski uvjeti dižu na noge sve veći broj mladih Amerikanaca – oni su nezanemariva sila koju se više ne može ignorirati, upozorava autor teksta: “Postepeno jača snažan zvuk legitimnog nezadovoljstva 40 milijuna Amerikanaca opterećenih studentskim dugom, čiji je ukupni iznos 1,16 bilijuna dolara. Očekuje se da će do 2022. taj broj narasti na 2 bilijuna dolara. Studentski dug sada pogađa svako peto američko kućanstvo i premašuje iznos ukupne zaduženosti na kreditnim karticama.”

Zaduženi studenti su rastuća snaga koju se više ne može ignorirati
Generacijska bomba otkucava, a kriza studentskog duga je okidač.

Odrasli ispod 35 godina nesrazmjerno nose najveći teret eskalirajuće nejednakosti.

Mladi obrazovani Amerikanci svoje diplome stječu unutar gospodarstva u kojem plaće stagniraju i u kojem su sigurnosne mreže potrgane. Istovremeno proračunski rezovi na federalnoj i državnoj razini dovode do naglog porasta u cijeni školarina i rezova u uslugama javnog sektora koje su pružale pomoć mladim radnicima, poput putnih troškova i pristupačnih cijena nekretnina.

Proračunski rezovi na federalnoj i državnoj razini dovode do naglog porasta u cijeni školarina i rezova u uslugama javnog sektora koje su pružale pomoć mladim radnicima, poput putnih troškova i pristupačnih cijena nekretnina

Postepeno jača snažan zvuk legitimnog nezadovoljstva 40 milijuna Amerikanaca opterećenih studentskim dugom, čiji je ukupni iznos 1,16 bilijuna dolara. Očekuje se da će do 2022. taj broj narasti na 2 bilijuna dolara. Studentski dug sada pogađa svako peto američko kućanstvo i premašuje iznos ukupne zaduženosti na kreditnim karticama.

Najogorčeniji studenti protestnim marševima protiv školarina blokiraju autoceste. Drugi pokreću “dužničke štrajkove” odbijajući platiti prijevaru obrazovnih institucija kojima upravlja privatni kapital.

Nakon suočavanja sa stresnom spoznajom da ne mogu pronaći takvo zaposlenje na kojem bi plaća bila dovoljno velika da vrate svoj dug, sve ih više proglašava trajnu nemogućnost otplate duga. Više od polovice otvorenih studentskih kredita trenutno je u odgodi, prijestupu, ili trajnoj nemogućnosti otplate.

Debakl studentskog duga ima ogromne posljedice za budućnost. Prosječni sveučilišni diplomac sada je zadužen gotovo 30.000 dolara, a neki od njih čak i više od 100.000 dolara.

Taj dug sprječava mlade da zasnuju obitelji, kupe kuću i da preuzmu rizike pokretanja vlastitih poslova. On također pogoršava rastuće probleme ekonomske nejednakosti i opadanje društvene mobilnosti jer omogućava diplomantima bez duga, koji su porijeklom iz bogatijih obitelji, ogromnu prednost nad njihovim kolegama.

Mnogi pripadnici generacije baby-boomera čija djeca nisu na fakultetima ne shvaćaju u potpunosti do koje je mjere gospodarstvo njihove zemlje usmjereno protiv generacije današnjih mladih niti koliko se financiranje visokog obrazovanja promijenilo u usporedbi s onim kakvo je bilo za vrijeme prethodnih generacija.

Snažna industrija koja stoji iza studentskih kredita lobirala je – i ishodovala – drakonske zakone koji kažnjavaju studentske dužnike više nego što su kažnjavani dužnici s hipotekama, kreditima za aute ili kreditnim karticama

Od 1970-ih iznosi školarina porasli su za više od 1.000 posto, a državno financiranje sveučilišta smanjilo se za 40 posto. Također, udio mladih Amerikanaca sa studentskim dugom više se nego učetverostručio, skočivši s 5 posto na 22 posto.

Snažna industrija koja stoji iza studentskih kredita lobirala je – i ishodovala – drakonske zakone koji kažnjavaju studentske dužnike više nego što su kažnjavani dužnici s hipotekama, kreditima za aute ili kreditnim karticama. Kako bi se namirili, pružatelji tih financijskih usluga smiju se naplatiti kroz plaće i invalidnine mladih diplomanata.

A čak ni osobni bankrot ne može poništiti ove kredite.

U nekim se državama studentima-dužnicima koji su primorani proglasiti trajnu nemogućnost otplate duga mogu oduzeti profesionalni certifikati, pa čak i vozačke dozvole. Zamislite da se zadužite kako biste dobili diplomu njegovatelja/ice ili kozmetičara/ke, da počnete kasniti s isplatama te da vam se potom uskrate osnovna sredstva za uzdržavanje.

No to ne mora biti tako. Druge zemlje imaju besplatno javno financirano visoko obrazovanje već desetljećima.

U 30 godina koje su uslijedile nakon Drugog svjetskog rata vlada je milijunima Amerikanaca omogućila visoko obrazovanje bez zaduživanja. Među njima su bili G.I. Bill[*] primatelji, ali i milijuni muškaraca i žena koji nisu odslužili vojni rok, a koji su pohađali odlična javna sveučilišta naše zemlje, uz plaćanje školarine koju su si mogli priuštiti i radeći ljetni posao.

Nacionalni pokret za otpis duga zahtijeva od Kongresa dodatnih 15 milijardi dolara godišnje za besplatno visoko obrazovanje na javnim sveučilištima, što bi se moglo postići ukidanjem poticaja privatnim fakultetima i parazitskoj industriji studentskih zajmova

Američki bi zakonodavci trebali preokrenuti ciklus rezova proračuna saveznih država u polju visokog obrazovanja, koji troškove školarina premještaju na studente i njihove obitelji koje već ionako slabo financijski stoje. Neke savezne države razmatraju osnivanje takozvanih “zaklada za poticanje” u koje bi se preusmjeravao novac iz državnog poreza na nekretnine 1 posto najbogatijih i na taj način financiralo visoko obrazovanje oslobođeno zaduživanja.

Nacionalni pokret za otpis duga (National Strike Debt Movement) zahtijeva od Kongresa da utroši dodatnih 15 milijardi dolara godišnje i time omogući besplatno visoko obrazovanje na javnim sveučilištima. Kongres bi to mogao postići ukidanjem poticaja privatnim fakultetima i parazitskoj industriji studentskih zajmova te pojednostavljivanjem postojećeg labirinta subvencija za obrazovanje.

Velika većina studentskih dužnika i dalje trpi izolaciju i gleda na svoju borbu kao na osobni a ne društveni problem. No, to bi se trebalo promijeniti. Kada se studenti-dužnici probude i napregnu svoje političke mišice, postat će sila koju se ne smije ignorirati.
S engleskog prevela Karolina Hrga

Objavljeno na Common Dreams 11. ožujka 2015. godine. Ovaj je članak dostupan pod licencom Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0.
Chuck Collins je viši znanstveni suradnik na Institutu za političke studije (Institute for Policy Studies) na kojem koordinira Program on Inequality and the Common Good (www.inequality.org), i autor nove knjige, 99 to 1: How Wealth Inequality Is Wrecking the World and What We Can Do about It.

Prevoditeljske opaske

[*] Zakon imena The Servicemen’s Readjustment Act iz 1944., neformalno poznat kao G.I. Bill, bio je zakon koji je omogućio niz pogodnosti za veterane-povratnike iz Drugog svjetskog rata (koje se nazivalo G.I.-ima). Prednosti su uključivale niskokamatne hipotekarne zajmove, niskokamatne kredite za pokretanje vlastitog posla, novčane uplate za školarine i troškove života tijekom pohađanja sveučilišta, srednjih škola ili strukovnog obrazovanja te, također, jednogodišnju naknadu za nezaposlenost.

Fotografija je preuzeta sa Flickr računa DonkeyHotey pod licencom Creative commons 2.0 i prilagođena formi ikone.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve