Gdje je pošlo krivo za Podemos?

Strelovit uspon španjolske stranke Podemos koja se protivi mjerama štednje i korupciji, prikočen je pojavljivanjem nove, pro-kapitalističke stranke Ciudadanos, koja također naglašava borbu protiv korupcije. Autor upozorava na slabosti pomjeranja fokusa s mjera štednje na korupciju: “Olako stečena podrška glasača ima i svoje loše strane. Podemos je možda uspio privući gomilu ljudi, no istovremeno si je postavio nemoguće standarde besprijekornosti. Korupcija je demonizirana do mjere da javnost više nije spremna razlikovati sitne porezne prekršaje i najozbiljnije kriminalne slučajeve.”


Demonizirajući korupciju Podemos je sam sebi postavio nemoguće standarde besprijekornosti. A odnedavno ima i rivala u borbi za podršku onog dijela španjolskih birača koji se protivi mjerama štednje – stranku Ciudadanos.


Ovih se dana situacija u španjolskoj politici ubrzano mijenja. Štoviše, mijenja se toliko brzo da ispitivači javnog mnijenja imaju poteškoće popratiti sva raspoloženja izbornog tijela. Ne tako davno svijet je fascinirao spektakularni uspon nove stranke Podemos koja se protivi mjerama štednje i korupciji, i koja je u svega nekoliko mjeseci postala politička sila. No, ako je to posljednja stvar koju ste čuli o španjolskoj politici, trebali biste osvježiti vaše informacije.
Često se kaže da je Podemos ponikao iz pokreta Indignadosa iz 2011. godine, preteče pokreta Occupy. Zapravo je prije rezultat neuspjeha tog pokreta, kada su neki od njegovih vođa shvatili kako ulični prosvjedi sami po sebi, unatoč svom medijskom utjecaju, nisu imali previše utjecaja na politiku vlade

Podemos i dalje u anketama kotira visoko, no njezin je napredak usporen optužbama za korupciju, a momentum je preuzela nova stranka Ciudadanos (Građani), koja se također strelovito uspinje prema vrhu.

Štoviše, nedavne ankete pokazuju kako su četiri stranke – konzervativna Narodna stranka, Socijalisti, Podemos i Ciudadanos – gotovo izjednačene u borbi za prvo mjesto na sljedećim parlamentarnim izborima. Dakle, gdje je krenulo krivo za Podemos?

Često se kaže da je Podemos ponikao iz pokreta Indignadosa iz 2011. godine, preteče pokreta Occupy. Zapravo je prije rezultat neuspjeha tog pokreta, kada su neki od njegovih vođa shvatili kako ulični prosvjedi sami po sebi, unatoč svom medijskom utjecaju, nisu imali previše utjecaja na politiku vlade.

Dok su za Indignadose stranačka politika i politički marketing bili tabu, za Podemos su postali svetim gralom – ključne za njihov projekt.

Prvo su prigrlili sve provjerene mehanizme uvjeravanja: promišljenu upotrebu dvosmislenosti, političkog marketinga te, do određenog stupnja, stvaranje kulta ličnosti oko Pabla Iglesiasa, njezinog mladog i karizmatičnog vođe. Međutim, onda su pomjerili fokus sa svojih inicijalnih ciljeva – protivljenja mjerama štednje, umjerenog antikapitalizma, jednakosti – na više seksi pitanje političke korupcije.

I to je savršeno funkcioniralo. No, olako stečena podrška glasača, politička verzija lakog novca, ima i svoje loše strane. Zamijenivši svoje ideološki naglašenije prijedloge pitanjem korupcije,
Korupcija je demonizirana do mjere da javnost više nije spremna razlikovati sitne porezne prekršaje i najozbiljnije kriminalne slučajeve. U tome leži opasnost zamjene političkog diskursa potpuno moralističkim pristupom: politika dopušta nijanse i pogreške; moralnost ne
Podemos je možda uspio privući gomilu ljudi, no istovremeno si je postavio nemoguće standarde besprijekornosti.

Bilo je samo pitanje kada će mediji uloviti njihov krivi korak – i upravo je to ono što se dogodilo. Već tjednima neprestano naviru vijesti o Podemosu, od sitnica napuhanih van svake proporcije – vođa stranke nije ispoštovao raspored koji se od njega tražio u propozicijama sveučilišne donacije za istraživanje – do ozbiljnijih optužbi o utaji poreza te ilegalnom financiranju od strane venezuelanske vlade.

Iz Podemosa tvrde kako su izdvojeni i progonjeni od strane neprijateljski nastrojenih medija – što je točno – te da optužbe protiv njezinih političara još nisu dokazane na sudu. Međutim, upali su u jamu koju su si sami iskopali. U političkoj klimi koja je omogućila stranci da ostvari uspjeh, optužbe su ravne presudama.

Korupcija je demonizirana do mjere da javnost više nije spremna razlikovati sitne porezne prekršaje i najozbiljnije kriminalne slučajeve. U tome leži opasnost zamjene političkog diskursa potpuno moralističkim pristupom: politika dopušta nijanse i pogreške; moralnost ne.

Zbog toga dolazi do jačanja Ciudadanosa, još jedne stranke koja se predstavlja kao fundamentalno anti-korupcijska i koja obećava drugačiji pristup političkim pitanjima. Gnjev, samoprozvana pravednost, elokventni mladi vođa, obraćanje poštenom, neideološki opredijeljenom glasaču…

Ono što je fascinantno kod Ciudadanosa jest to da je umjetno osmišljen kao zrcalna slika Podemosa. Međutim, kako to sa zrcalima biva, lijevo postaje desno.
Nekoć je u španjolskoj politici najjača sila bio bijes; sada je to razočaranje, a konstantna promjena postala je način na koji se može s time nositi. Međutim, bilo bi ironično da antikorupcijska agenda koju je pokrenuo bijes protiv banaka završi s jačanjem pro-kapitalističke stranke

Prepoznavši dominantno raspoloženje javnosti, Ciudadanos se pokušava promovirati kao „lijevi centar“, ali ne na previše uvjerljiv način. Vodeća ličnost te stranke započeo je svoju političku karijeru u konzervativnoj Narodnoj stranci, a njezin je ekonomski program toliko jasno liberalno orijentiran da su im podršku iskazale velike korporacije, što bi ih trebalo posramiti. Međutim, u trenutnoj političkoj klimi koja vlada u Španjolskoj, to nije niti toliko bitno. Ono što jest bitno ogleda se u pitanju možete li projicirati sliku novoga nasuprot starome.

U tome se sastojao uspjeh Podemosa, a ista stvar sada polazi od ruke Ciudadanosu. Nekoć je u španjolskoj politici najjača sila bio bijes; sada je to razočaranje, a konstantna promjena postala je način na koji se može s time nositi. Međutim, bilo bi ironično da antikorupcijska agenda koju je pokrenuo bijes protiv banaka završi s jačanjem pro-kapitalističke stranke.

Podemos se još uvijek može oporaviti. Čini se kako za sada Ciudadanos ostvaruje napredak uglavnom među nezadovoljnim konzervativnim glasačima, no mediji se svim silama trude da je predstave kao „razumnu alternativu Podemosu“. Ukoliko uspiju, pružit će gorko-slatku zadovoljštinu arhitektima Podemosa. Bit će to dokaz da se glasove neodlučnog dijela glasača može zadobiti ako se po strani ostavi ideologija i koncentrira na emocije izbornog tijela. Emocije uistinu nemaju ideologiju. I upravo je u tome problem.


S engleskog preveo Martin Beroš




Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice lainformacion.com.



Vezani članci

  • 26. rujna 2022. Djelomično automatizirani platformski kapitalizam Dok se tehnologija prikazuje kao lijek za sve društvene probleme, dobiva se još više (algoritamskog) nadziranja, slabo plaćenih mikro poslova i nevidljivih oblika rada. Umjetna inteligencija i platformizacija rada nisu omogućile punu automatizaciju, već su stvorile nove oblike jeftine i fleksibilne radne snage nejasnog pravnog statusa. Na koncu, one oblikuju i skučenu viziju politike kao digitalne tehnokracije. Umjesto nekadašnjeg tehnološkog optimizma, suvremeni žanr tehnobudućnosti ušančen je u društveni konzervativizam, ne odmičući od uvijek jedne te iste vizije budućnosti i odnosa moći.
  • 19. rujna 2022. Što je društveno potrebno radno vrijeme? "Društveno potrebno radno vrijeme je sila koja nas pritišće, disciplinira naše pokrete, tjera nas da proizvodimo vrijednost samo radi proizvodnje vrijednosti, nagrađuje nas kada uspijemo proizvoditi iznad prosječne produktivnosti i kažnjava nas kada zaostajemo."
  • 10. rujna 2022. Populisti ne integriraju mase u političke procese Čitav je spektar značenja ideje populizma: od pozitivno konstruiranog političkog stila do negativno nabijenog termina kojim (uglavnom) liberalni mediji podjednako demoniziraju sve što se stigmatizira kao „ekstremno lijevo“ i „ekstremno desno“. I dok populistička retorička strategija upotrebljava kategorije poput „narod“ (spram „elita“) ili „99%“ (spram „1%“) te nastoji uvjeriti da je na strani „većine“, važno je istaći da je populistički stil nešto sasvim drugo od ozbiljnog političkog organiziranja masa. Masovna politika, koja se gradi kroz dugoročnije i ukorjenjenije masovne partije, pokrete i društvenost radničke klase, ne oslanja se na medijsku prezentnost stranaka i glasačku podršku pasivnog naroda, već na demokratičnu i institucionalniju (samo)organizaciju masa. O različitim ciljevima lijevih i desnih populizama, ograničenjima postmarksističke verzije populizma, usponu populističke desnice, neoliberaliziranju lijevog centra i nestanku radničke ljevice u Italiji, razgovarali smo s Davidom Broderom tijekom njegova gostovanja na 15. Subversive festivalu.
  • 8. rujna 2022. Kapitalistička laž o recikliranju "Do danas je samo 10 posto plastike u svijetu reciklirano. Plastika koja završi u kantama za recikliranje već se trideset godina naprosto premješta po cijelom svijetu, prodaje u zemlje poput Kine ili Indonezije, koje jednako tako ne uspijevaju reciklirati ovaj materijal, koji se zato prodaje dalje. Plastika se na kraju baca na odlagališta otpada ili u ocean, gdje postoje prave planine plastike koje sežu sve do najvećih dubina, a pronađena je i u uzorcima ljudske krvi te plućnog tkiva."
  • 24. kolovoza 2022. Dekoloniziranje čovječanstva "Prema Mbembeu, „uspon u čovječanstvo može biti samo rezultat borbe: borbe za život“, koja se sastoji od uzdizanja iz dubina „izuzetno sterilnog i sušnog područja“ koje je Fanon nazvao rasom, ili zonom nepostojanja. „Izaći iz ovih sterilnih i sušnih područja postojanja prije svega znači izaći izvan ograde rase – zamke u kojoj pogled i moć Drugoga nastoje zatvoriti subjekt“, inzistira Mbembe. Iako zadatak dekolonizacije jest „rušenje granica u svijetu“, rasa je ograda koju treba otvoriti i u konačnici iskorijeniti: „rušenje granica u svijetu pretpostavlja aboliciju rase“."
  • 19. kolovoza 2022. Globalni porast broja gladnih; nesigurna opskrba hranom za 2,3 milijarde ljudi "U trenutku objave ovog izvješća aktualni rat u Ukrajini u koji su uključena dva najveća svjetska proizvođača osnovnih žitarica, uljarica i gnojiva, remeti međunarodne opskrbne lance i podiže cijene žitarica, gnojiva, energije, kao i gotove terapeutske hrane za djecu s teškom pothranjenošću. Ova situacija nastupa u trenutku kada su opskrbni lanci već pod nepovoljnim utjecajem sve češćih ekstremnih klimatskih događaja, posebno u zemljama s niskim dohotkom, i ima potencijalno otrežnjujuće implikacije na globalnu sigurnost opskrbe hranom i prehranu."
  • 24. srpnja 2022. Radnički ponos u Sindikatu pomorskih kuhara i stjuarda "Desetljećima prije modernog LGBTQ+ pokreta, mali, ali militantni sindikat pomorskih radnika na Zapadnoj obali s autanim gej članovima i vođama skovao je slogan koji povezuje diskriminaciju gej muškaraca, rasnu diskriminaciju i hajku na ljevičare. Tijekom većeg dijela perioda od dva desetljeća, Sindikat pomorskih kuhara i stjuarda borio se protiv diskriminacije na brodovima na kojima su radili njegovi članovi i šire u društvu, sve dok ga nisu slomile iste korporativne i vladine snage koje su pokušale uništiti Ujedinjene sindikate energetike SAD-a tijekom Hladnog rata."
  • 19. srpnja 2022. Kako kapitalizam ubija romantiku Kapitalistički uvjeti igraju veliku ulogu u našim ljubavnim, prijateljskim i drugim intimnim vezama. Nekoliko istraživanja u Britaniji pokazalo je kako je glavna sfera oko koje se vrte partnerski problemi – novac. Financijski stres i prekomjerni rad ujedno su i ograničenja zbog kojih mnogi ne mogu napustiti nasilne i neispunjavajuće veze. I dok terapije mogu samo olakšati neke nedaće u vezama, brojne probleme koji stvaraju društveni pritisci nijedna terapija ne rješava. Dok se rješenja ovakvih problema u datom kontekstu svode na „više vremena i više novca“, oslobođenje seksualnosti i održavanje veza mogu svoj potencijal izraziti samo u nekom drugačijem društvu koje je usmjereno na potrebe ljudi.
  • 15. srpnja 2022. Gig ekonomija osiromašuje radnice i radnike "Dok takozvane gig-kompanije hvale prednosti fleksibilnih radnih aranžmana koji njihovu radnu snagu klasificiraju kao nezavisne izvođače, a ne kao zaposlenike, anketa pokazuje da je ta radna snaga pretrpjela znatno veće ekonomske teškoće od svojih W-2 parnjaka u niskoplaćenim poslovima u uslužnom sektoru. Lišeni radnih standarda koji dolaze sa statusom zaposlenika, kao što su zaštita nadnice i radnog vremena, zakoni protiv diskriminacije, naknade radnicima, zdravstvene i sigurnosne zaštite, naknade za nezaposlene i pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, mnogi gig radnici ne uspijevaju spojiti kraj s krajem."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve