Grčka kriza: prijelomni trenutak

Dok novac napušta grčke banke prema stopi od milijardu eura dnevno, a iz Europe za grčki narod i vladu dolaze neprihvatljive ponude, namjesto krive radne pretpostavke grčkog čelništva – da će Europa pregovarati oštro, ali pravedno, te im omogućiti da povrate kontrolu nad gospodarstvom bez dodatnih mjera štednje – nastupa potreba da se uvedu kontrole kretanja kapitala, a dolazi i do radikalizacije njihovih stajališta, kaže urednik ekonomskih vijesti britanskog Channel 4, i predviđa: “Grčko vodstvo će ovo odigrati na kartu Grčke protiv euroimperijalizma. Oni će, usprkos posve neprijateljski nastrojenim televizijskim i novinskim medijima, apelirati na 41 posto Grka koji drže do borbe protiv mjera štednje više nego li do zajedničke valute u kojoj će kao član uvijek biti crne ovce.”


Grčka kriza, ili bolje rečeno – kriza eura iz 2010 – 2011. godine koja je ponovno aktivirana nakon pet godina hinjenih rješenja – nalazi se u kritičnom stadiju.

Novac napušta bankarski sustav prema stopi od milijardu eura dnevno. Bankovni depoziti iznosili su 164 milijarde eura kada je koalicija predvođena konzervativcima prošloga prosinca počela posrtati; pri posljednjem mjerenju iznos je bio 132 milijarde eura, a trenutno su vjerojatno bliže brojci od 125 milijardi eura, i nastavljaju opadati kako ovo pišem.

Trenutna se situacija potencijalno može pretvoriti u juriš na banke, osobito nakon što su u Luksemburgu u javnost procurili detalji sa zatvorenog sastanka eurogrupe, tijekom kojega je predstavnik ECB-a navodno upozorio kako banke u ponedjeljak možda neće biti u prilici otvoriti svoja vrata.
Varoufakis je uvjeren kako su trenutni događaji orkestrirani, te da – u kombinaciji sa sinoćnjim odbijanjem njegovih triju točaka u kojima predlaže okončanje pat-pozicije po pitanju duga – predstavljaju dio napora iz Europe usmjerenih k tome da se grčku vladu natjera da u panici poklekne pred uvjetima dogovora o otplati duga te provede dodatne mjere štednje

Uz izvješća koja kažu kako će guverner grčke Narodne banke u podne hitno zatraziti dodatnih 3 milijarde eura zajma, pritisak je na grčkom ministru financija Yanisu Varoufakisu od kojega se traži da nametne kontrole kapitalu: ograničavanjem kretanja kapitala iz Grčke te ograničavanjem novčanih isplata.

Varoufakis je uvjeren kako su trenutni događaji orkestrirani, te da – u kombinaciji sa sinoćnjim odbijanjem njegovih triju točaka u kojima predlaže okončanje pat-pozicije po pitanju duga – predstavljaju dio napora iz Europe usmjerenih k tome da se grčku vladu natjera da u panici poklekne pred uvjetima dogovora o otplati duga te provede dodatne mjere štednje.

Prisutna je i politička panika. Prošle se večeri poprilično dobrostojeća skupina ljudi iz poslovne, financijske i stare političke elite pridružila navodno političko-stranački neopredijeljenom prosvjedu pred zgradom grčkog parlamenta koji je organiziran preko Facebook-a. Sudionici prosvjeda pozivali su da Grčka ostane u Europi, no čak su se i tu mnogi protivili nametnutim mjerama štednje.

Sjatili su se na stube zgrade parlamenta, ostavljajući za sobom zlokobne sjene kako su stupali pred svjetla koja su ih obasjavala. Pristaše radikalno lijeve vlade nisu propustili primijetiti da su mnogi među onima koji su pohrlili na stube parlamenta obnašali dužnosti u onoj istoj vladi koja je palicama i suzavcem redovito napadala ljude kada bi se približili barikadama koje su prethodno bile podignute oko zgrade parlamenta, a koje je aktualna vlada uklonila.

Dakle, kako dalje? Politički samit zakazan je za ponedjeljak. Međutim, do političkog samita došlo je i prije dva tjedna, nakon kojega su Angela Merkel, Francois Hollande, Christine Lagarde iz MMF-a i Mario Draghi iz ECB-a ponudili Grčkoj pogodbu po modelu ‘uzmi-ili-ostavi’, kojom bi osigurala sredstva potrebna da podmiri iznos od 15 milijardi eura duga zajmodavcima koji treba doći na naplatu ove godine.

Grčki dug u iznosu od 320 milijardi eura neotplativ je jer nijedna vlada ne može postići razinu štednje koja je potrebna da bi ga se servisiralo i podmirivalo. Zato je prošla koalicija koja je bila za mjere štednje izgubila vlast. Osim toga, struktura grčke ekonomije – sa svojim malim dućanima, visokim poreznim olakšicama za super-bogataše i visokom ovisnošću o državi za stimuliranje rasta – znači da će mjere štednje uvijek progutati rast
Grci su odbili ponudu, ponajprije jer nisu mogli ispuniti konkretne mjere štednje koje su se od njih tražile u pogledu poreza na dodanu vrijednost i mirovina; a potom, i jer im MMF i ECB ne dozvoljavaju da u svoju predloženu fiskalnu metu od ostvarenih 1 posto viškova do kraja godine uključe i ne-porezne mjere – poput borbe protiv korupcije ili utaje poreza.

No odbili su i zato što dugoročni dogovor o dugu nije bio uključen u ponudu. Grčki dug u iznosu od 320 milijardi eura neotplativ je jer nijedna vlada ne može postići razinu štednje koja je potrebna da bi ga se servisiralo i podmirivalo. Zato je prošla koalicija koja je bila za mjere štednje izgubila vlast.

Osim toga, struktura grčke ekonomije – sa svojim malim dućanima, visokim poreznim olakšicama za super-bogataše i visokom ovisnošću o državi za stimuliranje rasta – znači da će mjere štednje uvijek progutati rast. Kao što sam već ranije napomenuo, Grčka nije Irska. Osim toga, Grčka se ne može osloniti na devalvaciju valute i izvoz – jer se nalazi unutar eurozone; plaće su se već smanjile za 37 posto; a ne može je spasiti ni proizvodnja jer se radi o poljoprivrednoj i turističkoj ekonomiji, a ne moćnoj industrijskoj sili.

Dva prosvjeda koja su obavila zgradu parlamenta u srijedu i četvrtak navečer, na određen način ilustriraju najčešće iluzije koje su zajedničke i ljevici i desnici. Prosvjed u znak potpore Syrizi bio je usmjeren protiv mjera štednje, no većina je bila za to da Grčka ostane dijelom eurozone. Prosvjednici s desnog centra također su protiv napuštanja eura. No oni ne žele, a niti bi iz pozicije vlasti mogli, implementirati mjere štednje kakve se zahtijevaju.

Dakle, situacija se negdje mora prelomiti. Čelni ljudi EU-a nadaju se kako će to biti na Grčkoj – uz pomoć poticaja u obliku potpunog juriša na banke, potpomognutog curenjima informacija u javnost i paničnim izvještavanjem televizijskih postaja u vlasništvu desnice. Grčko vodstvo kaže kako nije u mogućnosti ustuknuti.

Prosvjed u znak potpore Syrizi bio je usmjeren protiv mjera štednje, no većina je bila za to da Grčka ostane dijelom eurozone. Prosvjednici s desnog centra također su protiv napuštanja eura. No oni ne žele, a niti bi iz pozicije vlasti mogli, implementirati mjere štednje kakve se zahtijevaju
Izvještavao sam o ovoj krizi iz briselskog sjedišta eurogrupe, kao i rezidencije radikalno lijevog premijera – te naravno, s ulice. Smatram sljedeće:

Kao prvo, radna pretpostavka grčkog čelništva – da će Europa pregovarati oštro, ali pravedno, te im omogućiti da povrate kontrolu nad gospodarstvom bez dodatnih mjera štednje – bila je pogrešna. Poručili su svojim biračima da ce uspjeti ublažiti mjere štednje te istovremeno ostati u eurozoni jer su ih ključni ljudi na pozicijama moći u to uvjerili: američki State Department, talijanski i francuski premijer te članovi prošle Europske komisije.

No, tu je nova Komisija kojom dominira desnica, a Talijani i Francuzi su naletjeli na blok zemalja sjeverne i istočne Europe koje su se – odražavajući stavove svojih desno nastrojenih birača – odbile pomaknuti s mjesta.

“Dobrog eura”, kojega je Yanis Varoufakis bio naumio stvoriti, još uvijek nema.

Slično tome, i Angela Merkel se preračunala: uklonivši s vlasti Berlusconija u Italiji i socijalističkog premijera Georgea Papandreoua u Grčkoj 2010. godine, pretpostavljala je da će politički pritisak prouzročiti rascjep unutar Syrize. Da će je njezino radikalno lijevo krilo napustiti, a Alexis Tsipras smekšati jednom kada se nađe unutar mramornih hodnika rezidencije Maksimou te oformiti nacionalnu koaliciju s malom, moderniziranom neoliberalnom strankom po imenu Potami i uz podršku liberalnog krila konzervativaca okupljenih oko prošlog premijera Costasa Karamanlisa.

Ako trenutno bilježimo povećani juriš na banke, ograničenja na isplate te krizu oko solventnosti banaka, tada će lideri EU-a do ponedjeljka na raspolaganju imati tešku batinu kojom mogu udarati po Syrizi. No ukoliko paralelno ne ponude i mrkvu, kao i nešto prostora za kompromis, grčko će vodstvo proglasiti nemogućnost otplaćivanja dugova
To se nije dogodilo. Iako Syriza efektivno ima tri operativne frakcije – radikalnu ljevicu, umjerenu ljevicu oko Tsiprasa, i umjereniju socijaldemokratsku skupinu u koju su uključeni i neki nestranački ministri – ključni je faktor bio utjecaj odozdo. Syriza nije poput većine britanskih stranaka, gdje se članove jedva išta pita u vezi politika stranke: njezini parlamentarni zastupnici i ministri u neprestanom su kontaktu s više slojeva aktivista i birača.

Jedan mi je novoizabrani parlamentarni zastupnik, zapanjen što se uopće nalazi u parlamentu nakon siječnja, rekao: „Ne mogu popustiti jer se moram vratiti u svoje selo i tamo nastaviti živjeti; izabrali su nas da se borimo.“

Alexis Tsipras, pa čak i poneki ljudi oko njega, koje se dosad smatralo umjerenima i egzistencijalno pro-europski nastrojenima, radikalizirali su svoja stajališta tijekom protekla tri tjedna. Postali su uvjereni da eurozonu vodi Njemačka te da Njemačka želi Grčku izbaciti iz nje.

Ako trenutno bilježimo povećani juriš na banke, ograničenja na isplate te krizu oko solventnosti banaka, tada će lideri EU-a do ponedjeljka na raspolaganju imati tešku batinu kojom mogu udarati po Syrizi. No ukoliko paralelno ne ponude i mrkvu, kao i nešto prostora za kompromis, grčko će vodstvo proglasiti nemogućnost otplaćivanja dugova (default).

Tada će se Europa morati odlučiti: hoće li spasiti Grčku ili je izbaciti iz eurozone? Zemlju u koju migranti hrle preko nezaštićene granice s Turskom, koja je samo jednom kopnenom granicom udaljena od Islamske države (ISIS-a) i koja ima lijevu tradiciju koja je uvijek spremna pregovarati s Moskvom. To čini ovu situaciju ne samo ekonomski presudnim već i geostrateški presudnim pitanjem.
Konzervativna desnica je fragmentirana, u ratu sama sa sobom; stara stranka PASOK, koja je svojedobno dobivala 40 posto glasova, sada može sve svoje parlamentarne zastupnike smjestiti za okrugli stol. Manje stranke koje su se priključile zboru mjera štednje – poput umjereno marksističkog DIMAR-a i nacionalističko desničarskog LAOS-a – naprosto su iščezle

Ukoliko se pitate zašto Syriza jednostavno ne odustane, ostane na životu i odgodi bitku za neki drugi trenutak, niste dovoljno pratili vijesti. Nakon pet godina, mjere štednje – koje su prvo nametnuli socijalisti, a potom i koalicija predvođena konzervativcima – dokrajčile su svaku političku silu koja ih je pokušala sprovesti.

Konzervativna desnica je fragmentirana, u ratu sama sa sobom; stara stranka PASOK, koja je svojedobno dobivala 40 posto glasova, sada može sve svoje parlamentarne zastupnike smjestiti za okrugli stol. Manje stranke koje su se priključile zboru mjera štednje – poput umjereno marksističkog DIMAR-a i nacionalističko desničarskog LAOS-a – naprosto su iščezle.

Grčko vodstvo će ovo odigrati na kartu Grčke protiv euroimperijalizma. Oni će, usprkos posve neprijateljski nastrojenim televizijskim i novinskim medijima, apelirati na 41 posto Grka koji drže do borbe protiv mjera štednje više nego li do zajedničke valute u kojoj će kao član uvijek biti crne ovce. Neće im manjkati pristaša iz ekonomske struke – uključujući i mnoge koji tradicionalno pripadaju desnom krilu – koji su promatrali kako se euro i njegova nesretna centralna banka pretvaraju u disfunkcionalnu i nepredvidljivu strukturu.

Zemlja će se podijeliti na desnicu protiv ljevice – kao što je podijeljena još od kada su britanski tenkovi ušli na trg Syntagma 1944. godine kako bi, namjesto otpora predvođenog komunistima, na vlast postavili bivše nacističke kolaboratore.

No, ovoga puta ne znamo tko će pobijediti. Zasigurno ćemo saznati tko je izgubio: svi u Europi koji su tvrdili da EU može istovremeno akomodirati ekonomske težnje s ljevice, kao i one s desnice.


S engleskog preveo Martin Beroš



Paul Mason je urednik ekonomskih vijesti za Channel 4.


Fotografija Paula Masona je preuzeta sa stranice http://usvsth3m.com i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom


Vezani članci

  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."
  • 20. ožujka 2021. Talijanska vlada outsourceala je ekonomsku strategiju privatnoj konzultantskoj firmi McKinsey Još jedno postavljanje premijera „odozgo“ u Italiji znači nastavak tehnokratskih politika u sklopu kojih se čelnike_ce ne bira demokratski, dok se potez legitimira navodnim kompetencijama koje posjeduje izabrana osoba. Nekoć vodeća figura Europske centralne banke, premijer Mario Draghi formirao je kabinet koji je također sastavljen od „stručnjaka“, onih koji pretežno podupiru ekonomske politike već potvrđene kao devastirajuće po živote stanovništva u Italiji. Vrhunac ove navodno neutralno-ekspertne misije potez je kojim ekonomski plan oporavka od posljedica pandemijske krize ne donose čak ni ovi stručnjaci, nego je zadaća delegirana drugoj „stručnoj“ instanci ‒ privatnoj konzultantskoj firmi za upravljanje McKinsey. Birače i biračice i dalje nitko ništa ne pita.
  • 13. ožujka 2021. Zeleni feministički val u Čileu Zelena marama simbol je prosvjeda latinoameričkih feministkinja i feminista protiv kriminalizacije pobačaja, sveprisutna i u Čileu – jednoj od država u kojoj su zakoni u pogledu reproduktivnih prava najkonzervativniji. Nakon trodesetljetnog učvršćivanja neoliberalnog modela i drakonskog napada na reproduktivnu pravdu, Čileanke_ci dobivaju priliku da u procesu promjene pinočeovskog ustava kreiraju strukture koje bi mogle poboljšati njihove živote. Jedna od ključnih stavki koje feminističke skupine nastoje ugraditi u nacrt novog ustava upravo je emancipatorna reproduktivna politika koja će odlučno dekriminalizirati pobačaj.
  • 13. ožujka 2021. Pobjeda za radnike i radnice u sudskom sporu oko Ubera Odlukom britanskog Vrhovnog suda koja daje pravo zaposlenima u Uberu na minimalnu nadnicu i plaćeni godišnji odmor, konačno ih se legalno prepoznaje kao radnice i radnike, a ne kao samozaposlene. Ova važna pobjeda za radničku klasu u sukobu rada i kapitala dolazi nakon dugotrajne borbe, prije svega zahvaljujući inovativnim sindikalnim grupama koje su prepoznale da novi oblici eksploatacije u okviru ekonomije honorarnih poslova iziskuju i nove oblike otpora i kolektivnog radničkog udruživanja.
  • 13. ožujka 2021. Prijedlog izgradnje ugljenokopa u Cumbriji duguje svoju popularnost izostanku zelene alternative "Vlada je odgovorna za stvaranje održivih radnih mjesta u dijelu zemlje koji još uvijek nosi ožiljke nanesene desetljećima deindustrijalizacije te se oporavlja od ekonomskih psoljedica pandemije COVID-19"
  • 13. ožujka 2021. Studentice i studenti s Bosporskog sveučilišta protiv Erdoğana Postavljanje na čelo Bosporskog sveučilišta rektora koji je blizak vladajućoj Stranci pravde i razvoja, te poznat po svojim anti-LGBTIQ+ stavovima samo je korak u nizu proširenja dosega Erdoğanove autoritarne vlasti na nekoć nezavisne institucije i jačanja konzervativnog utjecaja na turski društveni život. Međutim, takav čin proizveo je dvomjesečne studentske prosvjede. Vlast demonizira pobunjenike_ce, označavajući ih kao teroriste, seksualne devijante, vandale i barbare, u pokušaju legitimiranja policijske brutalnosti i uhićenja. Studentski otpor u Istanbulu ipak žilavo opstaje, ali potrebna mu je međunarodna solidarnost.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve