Optužbe za izdaju: što se krije iza bizarnih tvrdnji

Suočen s optužbama za izdaju državnih interesa, bivši grčki ministar financija odgovara stavljanjem stvari u perspektivu: “Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada. Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici, oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.”


Bizaran pokušaj da me se optuži za izdaju jer sam se navodno urotio da izbacim Grčku iz eurozone, odražava fenomen širih razmjera


Ovakav čin pokazuje odlučan napor da se delegitimira naše petomjesečne (25. siječnja do 5. srpnja 2015.) pregovore s Trojkom, kao i razjarenost jer smo imali smjelosti da dovedemo u pitanje mudrost i efikasnost njezina propalog programa za Grčku.

Cilj mojih samoprozvanih progonitelja jest okarakterizirati naš prkosan pregovarački stav kao zastranjenje, pogrešku, ili još bolje, iz perspektive grčkog oligarhijskog establišmenta koji je prijateljski naklonjen prema Trojki – kao „zločin“ protiv grčkih državnih interesa.

Moj podmukli ‘zločin’ sastojao se u tome da sam, izražavajući kolektivnu volju naše vlade, utjelovio sljedeće grijehe:

  • Sučeljavanje s čelnicima Eurogrupe kao s ravnopravnim subjektima kojima se ima pravo reći „NE“ te im iznijeti snažne analitičke argumente za odbacivanje katastrofalne nelogičnosti davanja ogromnih zajmova insolventnoj državi koja se nalazi u uvjetima samoporažavajućih mjera štednje
  • Demonstraciju kako se može biti posvećeni europejac, težiti da se vlastitu državu zadrži unutar eurozone, a istovremeno odbaciti politike Eurogrupe koje štete Europi, dekonstruiraju euro, i ono presudno – bacaju vlastitu zemlju u klopku dužničkog ropstva pogonjenog mjerama štednje
  • Plan suočavanja s nepredviđenim situacijama s kojima su mi vodeći kolege iz Eurogrupe, kao i visoko pozicionirani dužnosnici Trojke, prijetili licem u lice tijekom rasprava
  • Otkrivanje kako su prijašnje grčke vlade pretvorile ključne državne odjele, poput Generalnog sekretarijata za javne prihode i Helenskog ureda za statistiku, u odjele koje u suštini kontrolira Trojka i pouzdano pritišće u svrhu potkopavanja izabrane vlasti

Sasvim je jasno kako grčka vlada ima dužnost povratiti nacionalni i demokratski suverenitet nad svim državnim odjelima, a posebice nad onima u Ministarstvu financija. Ako to ne učini, nastavit će se odricati instrumenata stvaranja politika za koje glasači očekuju da ih upotrijebi kako bi ustrajala u mandatu kojega su joj pružili glasači.

Tijekom svojih ministarskih nastojanja, zajedno sa svojim timom osmislio sam inovativne metode za razvoj alata pomoću kojih bi se Ministarstvo financija moglo učinkovito nositi s nedaćama likvidnosti koju je proizvela Trojka, istovremeno povrativši izvršnu moć koju je Trojka prethodno uzurpirala uz pristanak prijašnjih vlada.

Umjesto podizanja optužnice i progona onih koji do današnjeg dana djeluju unutar javnog sektora kao Trojkini poslušnici i namjesnici (istovremeno primajući svoje pozamašne plaće od grčkih poreznih obveznika koji su već mnogo toga propatili), oni političari i one stranke kojima je izborno tijelo već presudilo zbog njihovih napora prilikom pretvaranja Grčke u protektorat, sada uz pomoć i podršku oligarhijskih medija progone mene. Nosim njihove optužbe kao orden časti.

Ponosni i iskreni pregovori koje je Syrizina vlada provodila od prvog dana kada smo izabrani već su promijenili europsku javnu debatu nabolje. Rasprava o demokratskom deficitu koji opsjeda eurozonu sada je nezaustavljiva. Nažalost, Trojkine domaće navijačice ne čine se sposobnima podnijeti ovaj povijesni uspjeh. Njihova nastojanja da ga kriminaliziraju nasukat će se na istom sprudu koji je dokrajčio njihovu napadnu propagandnu kampanju protiv glasa „NE“ na referendumu 5. srpnja: zaustavit će ih velika većina neustrašivog naroda Grčke.


S engleskog preveo Martin Beroš




Fotografija/mem Yanisa Varoufakisa je preuzeta sa stranice imgflip.com i prilagođena formi ikone.


Na temu nedavnih političkih događanja u Grčkoj možete pročitati i ove tekstove:

Eva Nanopoulos: Grčki izbori: Od Nove demokracije do “neo-demokracije”?
Peter Bratsis: Je li ovo kraj narativa o “nepostojanju alternative”?
Stathis Kouvelakis: Grčka: prema frontalnom sudaru
Stathis Kouvelakis: Na rubu oštrice
Michael Roberts: Grčka – o dugu i financijskoj pomoći ‘Trećem svijetu’
Richard Seymour: Syriza je pokošena na EU pregovorima
Vasiliki Siouti: Pobuna Syrizinih zastupnika protiv sporazuma
Costas Lapavitsas: Grčka se mora osloboditi eura ako želi pobijediti mjere štednje
Yanis Varoufakis: O Grcima i Nijemcima: zamišljati zajedničku budućnost iznova
Steve Keen: Odvjetnički način razmišljanja namjesto ekonomskog?
Michael Roberts: Trojka, grexit ili plan B?
Catarina Príncipe: Ponaša li se Angela Merkel iracionalno?
Boaventura de Sousa Santos: U solidarnosti s Grčkom
Paul Mason: Grčka kriza: prijelomni trenutak
Apel Stathisa Kouvelakisa: Još uvijek ima vremena da se izbjegne novu grčku tragediju
Povijesni govor Alexisa Tsiprasa: Na autoritarnost i mjere štednje odgovorit ćemo demokracijom
Stavros Mavroudeas: Grčki referendum i zadaci ljevice
Stathis Kouvelakis: Antipolitika Alexisa Tsiprasa


Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve