Skripta 79

U Skripti br. 79 koja je izašla 13. travnja 2016. možete pročitati tekst „Protiv koga, čega i za što se borimo?“ u kojem se adresiraju razlozi borbe protiv ugovora između FFZG-a i KBF-a, članak Ivane Jandrić „Amenovanje ugovora na neodređeno“ te izbor članaka iz predloženog Ugovora o zajedničkim dvopredmetnim studijima i ostaloj nastavnoj i znanstveno-istraživačkoj suradnji FFZG-a i KBF-a. Skriptu možete skinuti ovdje (arhiva).

Skripta br. 79 na plenumu FFZG-a (foto: MN)

PROTIV KOGA, ČEGA I ZA ŠTO SE BORIMO?

U jeku aktualnih događanja na Filozofskom fakultetu otvaraju se mnoga pitanja koja se tiču obrazovanja. Nameće se pitanje tko je zaista naš protivnik u ovoj areni za sekularno obrazovanje. U javnosti nam se, kao protivnici, lažno nameću vjernici (katolici), odnosno velik dio stanovništva. No, to pitanje nikako nije svodivo na tobožnji antagonizam između vjernika i nevjernika, naprotiv – u temeljima čitavog problema nalazi se jedan antagonizam drugačije prirode.

Kako bismo pojasnili srž naše pobune, potrebno je otvoriti pitanje funkcioniranja privilegirane društvene grupe i koncentracije njene moći – crkvene strukture. osim što se nalaze na vrhu klasne piramide, žele i modelirati društvo na obličje svojih kalupa kako bi zadovoljile svoje vlastite materijalne apetite. Ti kalupi, dakako, uzimaju za okvire ideološka, dogmatska, indoktrinirajuća te krajnje diskriminirajuća gledišta. Perfidna diskriminacija se očituje u privilegiranju osoba katoličke vjeroispovijesti te se tako formira društvo u kojem će postojati jednakiji među jednakima, a to će se ostvariti ako slobodoumni FFZG poklekne pred najezdom agresivnog klera. Filozofski fakultet kao stup obrane kritičke misli i zagovaratelj beskompromisne sekularizacije u ovoj borbi odbija baciti bijeli rubac. Naprotiv, treba se boriti na strani pravde u korist ravnopravnog i necenzuriranog obrazovanja kojega je FFZG oličenje.

S druge strane, ako se ostvare naumi crkvenih elita i njezinih ulizica, prijeti nam izvrtavanje i izopačenje društvenih vrijednosti u cijelosti koje bi vršili nastavnici koji su proizašli iz religiozno usmjerenih institucija. Takvi nastavnici bi nametali upravo takvu religioznu usmjerenost naivnim dječjim umovima kojima bi imali izravan pristup.

Materijalni položaj crkve premrežen je s političkim ulozima i odnosima moći koji iz tih materijalnih interesa proizlaze. U ovom slučaju oni dolaze u doticaj s obrazovnim institucijama gdje nastoje, također, dalje ostvarivati svoje interese i širiti utjecaj u društvu. To se odražava i u narušavanju konkurentnosti studenata FFZG -a na tržištu radne snage i u puzajućem modeliranju nastavnoga sadržaja prema religijskim tumačenjima. Takvo modeliranje materijaliziralo bi se u obliku tumačenja nereligioznih predmeta kroz religioznu prizmu (za primjer bismo naveli slučaj u kojemu bi profesor vjeronauka ujedno bio i profesor hrvatskoga jezika i književnosti). Naime, svaki nastavnik koji je svoju naobrazbu temeljio po Kanonskom zakoniku upravo je po tom istom Zakoniku dužan svoja religijska stajališta ukomponirati i promovirati u nastavnom sadržaju. U svemu tome ogleda se spoj klerikalizacije kao vrijednosnih pretenzija crkvenih struktura i njihovih neposrednih te krajnje sebičnih materijalnih interesa.

Valja se odmaknuti od ustaljenih tumačenja u javnom diskursu po kojima imamo ona ideološka i ona neideološka (materijalna) pitanja. Sva su pitanja ideološke prirode, odnosno ne možemo razdvojiti idejno od materijalnog kao što je gore oprimjereno. Stoga, govoreći o materijalnom položaju studenata, također govorimo o ideologiji jer zauzimamo određen stav, tj. ideju kako bi se on trebao očuvati i kako bi trebao izgledati. Umjesto da se o tome govori kroz navedenu prizmu, nama se općenito podmeće da su trenutni ekonomsko-materijalni odnosi jedini mogući i prirodni. Isti obrazac rezoniranja primjećujemo i u ovom slučaju, kada se problem ugovora s KBF-om želi svesti na jedan u moru kulturnih ratova, pa se često čuje da mi imamo „ideološki“ problem s KBF-om. Da, doista, mi imamo ideološki problem s KBF-om, ali pri tome ovo „ideološko“ ne čine samo tradicionalne klerikalne ideje, nego i slabljenje materijalnog položaja studenata Filozofskog fakulteta (kojega je, kako se već u javnosti pokazalo, i samo upravljačko tijelo KBF-a itekako svjesno). No, kako te dvije komponente dolaze u paketu, o ideologiji govorimo u svakom slučaju – ona nije rezervirana npr. samo za pitanja o pravima homoseksualaca i abortusu. Svodeći sve ovo na „kulturni rat“, stvar se odvaja od svoje suštine jer se stvara dojam da je riječ o apstraktnoj borbi između ateista s jedne strane i vjernika s druge strane te nas se tako pokušava slomiti i baciti na koljena, a radi se zapravo o konkretnoj borbi za vlastiti materijalni položaj i protiv crkvenih struktura koje manipuliraju vjerom i dogmom u korist širenja svojega utjecaja.

Osim gore spomenutih izvrtanja problema i raznoraznih misinterpretacija, potrebno je istaknuti i podlu jezičnu manipulaciju koja se očituje u izrazu „suradnja“. Taj je izraz pozitivno konotiran i samim time se negativno označava onoga tko je „protiv suradnje“. Pri tome se onda ne postavlja krucijalno pitanje pod kojim uvjetima se „surađuje“ i što sve ta „suradnja“ uključuje. Ako je jedna strana samom svojom početnom pozicijom u drugačijem i privilegiranijem položaju u odnosu na drugu stranu, teško se može govoriti o suradnji u pravom i pozitivnom smislu, kao što se inače teško može govoriti o „dijalogu“ i „partnerstvu“ ako su pozicije dviju strana nesumjerljive. Bitno je napomenuti da Filozofski fakultet ima razne oblike suradnje pa tako i određenu suradnju i s KBF-om. Međutim, oblik suradnje u izvođenju zajedničkih dvopredmetnih studija gdje je Filozofski fakultet u cijelosti u podložnom statusu i gdje je sva korist preusmjerena prema KBF-u je protivna zdravoj logici te čini ovaj odnos, u najmanju ruku, parazitskim.

Prema svemu navedenome, ovo je samo dio općeg procesa klerikalizacije obrazovanja i retradicionalizacije društva, što se očituje kroz pokušaj stapanja svjetovnog i crkvenog načina educiranja na jedan krajnje agresivan i nepromišljen način gdje određena „elita“ daje prednost vlastitoj koristi pred zdravim razumom, ne mareći za katastrofalne posljedice koje bi mogle uslijediti.

Zbog svega toga treba se suprotstaviti ovom malicioznom pokušaju pokorenja uma, ukidanju autonomije Filozofskog fakulteta, komercijalizaciji obrazovanja, retradicionalizaciji društva i pedagoškom inženjeringu. Treba se zalagati za sekularno i besplatno obrazovanje za sve i svugdje.

N.T, E.A, K.J

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi "Na gotovo dvjesto pedeset strana gustog materijala, književnost kao praksa pisanja jedva da se i spominje. Umjesto toga (o) piscu se sudi s obzirom na to u kojoj je mjeri politički djelovao u skladu ili (pretežito) usuprot načelima koje liberalna inteligencija drži transcendentnim. Takvo je analitičko polazište posve legitimno, no ono ne treba auru književnog znalca, koju Mandić sveudilj potura, pridodavši na samom kraju i popis svojih književnih recenzija, valjda kao dokaz vlastite ekspertize."
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve