Skripta 80

U Skripti br. 80 koja je izašla 19. travnja 2016. možete pročitati „Odgovor Plenuma na izjavu Uprave za javnost i medije“, tekst „Analiza dosadašnjeg rada Uprave iliti ima li kraja ovakvom načinu funkcioniranja FFZG-a?“ , članak Igora Lasića „Tko s Crkvom tikve sadi“, tekst „FFZG protiv suradnje?“ koji možete pročitati u nastavku i poziv na 205. plenum FFZG-a koji će se održati 20. travnja 2016. godine. Skriptu možete skinuti ovdje (arhiva).

Foto: MB

FFZG protiv suradnje?

Mnogo je zadnjih dana izrečeno o suradnji i integraciji: što je suradnja, što integracija, a što ti pojmovi nisu? Zabrinjavajuća je količina logičnih nedosljednosti i pogrešaka u pokušaju Uprave da obrani nametanje Ugovora o suradnji u izvođenju dvopredmetne nastave sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Nazivati izvedbu zajedničke dvopredmetne nastave u ovom obliku običnom suradnjom i tako je opravdavati znači zavaravanje samoga sebe, kao što bi i mačku nazivati psom bilo zavaravanje, ma koliko uporno pokušavali. Kada su studenti i nastavnici počeli ukazivati na niz nepravilnosti u nacrtu ugovora na svim razinama, od načina provedbe do krajnjih konsekvenci (vidi Skripta 78.), Uprava na to odgovara koristeći argumentaciju koja se može opisati jedino kao loša: riječima i sintagmama koje izazivaju emotivne reakcije (npr. „protiv suradnje“) umjesto stvarnih dokaza i činjenica pokušavaju vlastite studente prikazati kao diskriminatorne i neprogresivne, pritom potpuno ignorirajući stvarno stanje stvari bez imalo truda da svoje tvrdnje potkrijepe, a inzistirajući na razlici između suradnje i integracije fokus sa ključnih problema želi se prebaciti na jeftino semantičko nijansiranje.

Uprava je posljednjih tjedana mnogo puta apelirala na odmicanje od politike i političkog kada je riječ o ovoj suradnji, što je potpuno licemjerno s obzirom na to da se cijeli njihov diskurs svodi na najniži od svih oblika politike – demagogiju.

Filozofski fakultet ne samo da se ne protivi suradnji nego i surađuje s nizom fakulteta unutar Zagrebačkog sveučilišta, poput PMF-a, ADU, ALU. Kako to da se sada, na privid iz vedra neba, studenti i profesori, na kraju krajeva, plenum buni protiv ove suradnje? Iz više razloga, prvi od kojih moraju biti oni materijalni. Činjenica jest da se potpisivanjem ovog ugovora studenti KBF-a dovode u povlašteni položaj na tržištu rada naspram studenata FF-a, što se više ne boje istaknuti ni naš dekan, niti Hrvatska biskupska konferencija, a na što studenti i profesori ukazuju od samog početka priče. Nadalje, veliku bojazan izaziva temeljni dokument po kojemu KBF funkcionira, odnosno njegov Statut, u kojemu između ostalog piše da sadržaj kolegija koje slušaju studenti tog fakulteta mora odobriti Sveta Stolica, čime se – ako se ugovor o suradnji potpiše i prema kojemu će ti isti studenti u sklopu svojeg drugog studija ne samo moći vlastitim izborom, nego biti primorani slušati kolegije na Filozofskom fakultetu – otvara prostor za cenzuru onih sadržaja na FF-u koji nisu u skladu s katoličkim naukom. Možemo biti naivni i nadati se da će taj potencijal ostati neispunjen, ali onog trena kad se spustimo na zemlju postaje nam jasno da se takav prostor ne smije niti otvoriti, da je sama opcija takvog raspleta dovoljna za uzbunu. Nedopustivo je prihvatiti pa i najmanju mogućnost gušenja kritičke misli, koje je ionako premalo, kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu, stoga mi kao sadašnji studenti imamo obavezu organizirano, civilizirano, ali odlučno suprotstaviti se svakom pokušaju istoga u apstraktnom i Ugovoru o suradnji u izvedbi zajedničkih dvopredmetnih studijskih programa u trenutnom konkretnom stanju.

KBF je statutom uređen na iznimno diskriminatoran način: studenti prilikom pristupanja razredbenom postupku moraju priložiti krsni list i preporuku župnika, pa iako je uz molbu moguće upisati taj fakultet mimo propisanih uvjeta, to ne umanjuje činjenicu da u stvarnosti KBF mogu upisati samo oni koji jesu članovi RKC i oni kojima Crkva dopusti upis, uostalom čak i kada bi se takva praksa pri upisu ukinula, jedini koji bi mogli znanja i vještine stečene na studiju religijske pedagogije i katehetike pretvoriti u zaposlenje jesu oni kojima Crkva odobri kanonski mandat, dakle isključivo katolici. FF ako potpiše ugovor o suradnji u izvedbi dvopredmetnih studija indirektno prihvaća diskriminaciju i umjesto da joj se suprotstavlja i tako odbacuje svoju progresivnu ulogu u društvu.

Bitno je osvijestiti među studentima dužnost da nesebično gledaju u budućnost i osim svojih izravnih i materijalnih interesa spoznaju da ovakav ugovor ide na štetu ne samo njima, nego i svima onima koji će naši kolege tek postati.

L.B.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve