Izvorno objavljeno 17. rujna 2018. godine na portalu Counterfire.
"Nemojmo precjenjivati moć medija da određuju političke prilike za ljevicu, kao ni fetišizirati medijsku logiku naspram njezina političkog parnjaka. Naposljetku, izgledi za značajnu promjenu u manjoj su mjeri rezultat sofisticiranosti medijske strategije ili privlačnosti pokreta kreatorima javnog mnijenja, a u većoj mjeri snage grassroots podrške i sposobnosti da se galvanizira masovna opozicija."
Poleđina The Black Panther Party Newspaper, najšire čitanih Crnih novina od 1968. do 1971. u SAD-u, s tjednom nakladom od preko 300 000 primjeraka; izložba o Stranci Crnih pantera, San Francisco, 20. siječnja 2009. (izvor: Steve Rhodes @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Našim su pokretima potrebni mediji koji potiču masovnu participaciju, amplificirajući analizu kako bi doprli do novih publika koje se okreću ljevici, piše Des Freedman
Ako glazba generira soundtrack za naše živote, mediji osiguravaju arhitekturu našim političkim pokretima. Održavaju naše strukture, amplificiraju našu analizu, inspiriraju našu bazu i međusobno nas povezuju. Lenjin je to jednom prilikom, govoreći o ruskom revolucionarnom tisku, formulirao na sljedeći način:
mogli bismo [ga] usporediti s radnom skelom koja obavija zgradu tijekom izgradnje, označava njezine konture, omogućavajući vezu između različitih sektora te im pomažući da zajednički djeluju i procjenjuju ukupni rezultat organiziranih napora.
Svim našim pokretima potrebna je komunikacijska infrastruktura pomoću koje će neutralizirati neprijatelje, pridobiti nove pobornike i mobilizirati postojeće.
Svaka veća kampanja za društvenu promjenu imala je i svoju medijsku infrastrukturu: Čartisti su imali Northern Star, sufražetkinje svoju vlastitu eponimnu tiskovinu, a boljševici Pravdu; Gandhi je pokrenuo Harijan kao pomoć u izgradnji antikolonijalnoj borbe, Vanguardia je bila podrška republikancima tijekom Španjolskog građanskog rata, a Front nacionalnog oslobođenja oslanjao se na neslužbenu radio emisiju Voice of Fighting Algeria tijekom borbe za nezavisnost od Francuza u 1950-ima.
Današnja ljevica ima Jacobin, Democracy Now!, Novaru, The Morning Star, The Canaryja, Evolve Media, a sad i Counterfire Media, koji je pokrenut kao proširena multimedijalna platforma nakon osam godina uspješnog djelovanja u obliku internetskog portala.
Nijedan od navedenih nije komercijalno poduzeće već su to instrumenti putem kojih aktivisti komuniciraju jedni s drugima, oglašavaju svoje aktivnosti i šire svoju viziju.
Takve su medijske platforme bile, te mogu i dalje biti okviri za organiziranje masovnih pokreta u nastajanju kojima namjera nije naprosto pobijati medije svojih protivnika već osnaživati vlastite kampanje i na taj način dopirati do novih publika.
Možda nemamo laki pristup glavnim TV mrežama i nismo na vrhu liste Google pretraživačkog servisa, no sve se više ljudi okreće lijevim glasovima na internetu kako bi razumjeli svijet koji je zbunio i naše najproslavljenije komentatore.
Naravno, hashtagovi, video blogovi i podcasti sami po sebi ne obaraju vlade, ne donose pobjedu na izborima, niti društvenu transformaciju, no mogu pomoći pri pružanju kohezije i samopouzdanja društvenim pokretima, kojima su mogućnosti da se koriste tradicionalnim komunikacijskim sustavima ograničene.
Dakle, nemojmo precjenjivati moć medija da određuju političke prilike za ljevicu, kao ni fetišizirati medijsku logiku naspram njezina političkog parnjaka. Naposljetku, izgledi za značajnu promjenu u manjoj su mjeri rezultat sofisticiranosti medijske strategije ili privlačnosti pokreta kreatorima javnog mnijenja, a u većoj mjeri snage grassroots podrške i sposobnosti da se galvanizira masovna opozicija.
No, to nas ne trebalo spriječiti da ponudimo narative, analize i intervjue koji su esencijalna komponenta izgradnje pokreta koji će se boriti protiv rasizma, mjera štednje i nepravde.
Po prvi put u povijesti, mediji omogućuju masovnu participaciju u društvenim i socijaliziranim proizvodnim procesima, za ostvarivanje čega se praktična sredstva nalaze u rukama samih masa. Takva bi upotreba osigurala uspjeh komunikacijskih medija, koji dosad nisu zaslužili da ih se naziva tim imenom.
Enzensberger je slavio “emancipatorni” potencijal medijskog sustava u kojem je “svaki primatelj ujedno i potencijalni odašiljač”. To ne vrijedi samo za komunikacijsku opremu nego i za ljude. Sada imamo i tehničku te političku priliku da to uistinu provedemo u djelo.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.
27. rujna 2024.Solidarnost kao uzajamna pomoć
Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
23. rujna 2024.Michel Foucault, “post” – izam i neoliberalizam
Na tragu odredbi Erica Hobsbawma o dvama historiografskim pristupima – teleskopskom i mikroskopskom – autor kroz prvu leću prati neke Foucaultove misaone zaokrete, prividno kontradiktorne: od Foucaulta kao otpadnika strukturalizma nakon 1968. godine, do intelektualca koji se uklapa u poststrukturalističko odbacivanje znanosti, objektivnosti i istine te postaje misliocem novog somatizma; od Foucaulta kao „ikone radikala“ i onog koji flertuje s ljevičarenjem, do Foucaulta koji krajem 1970-ih drži predavanja o neoliberalizmu, a marksizam smatra povijesno prevladanim, pretvarajući se u zagovornika konvencionalnog „ljudskopravaštva“. Dubinsku dimenziju Foucaultova mišljenja i djelovanja obilježava nietzscheovstvo (njegov „aristokratski radikalizam“), a u predavanjima o neoliberalizmu, pak, izostaje jasna kritika. Foucaultova retorički nekonformna misao ipak ostaje sadržajno konformna i savršeno usklađena s vladajućim mislima i trendovima njegova doba.
10. rujna 2024.Zapadni kanon i kontrakanon: nedostatak historijsko-materijalističke analize u književnoj kritici
U tekstu se razmatraju manjkavosti zapadnog "kanona" i alternativnog "kontrakanona" u književnoj kritici i teoriji. I dok konzervativni branitelji uspostavljenog zapadnog kanona konstruiraju sakralni status za zaslužne ''genije'' i ''velikane", produbljujući larpurlartističke pretpostavke o tobožnjoj autonomiji umjetnosti obrisanoj od svakog traga politike, ni kontrakanonska kritika koja je nastala zamahom tzv. Nove Ljevice ne usmjerava se na političko-ekonomske dinamike, već prije svega na jezik i tekst. Unutar radikalne književne kritike (poststrukturalizma, feminističke kritike inspirirane Lacanom, postmarksističke kritike itsl.), posebno mjesto zauzimaju postkolonijalna kritika i na njoj utemeljene subalterne studije, jer preispituju uspostavu zapadnog kanona na leđima imperijalizma i kolonijalizma. Međutim, i postkolonijalna učenja su ustrajala na tomu da marksistička tumačenja ne mogu obuhvatiti korporealnost života na Istoku. Na tragu marksističkog književnog kritičara Aijaza Ahmada i teoretičara Viveka Chibbera, tekst stoga kritički propituje i postkolonijalni pristup Edwarda Saida (i drugih).
5. rujna 2024.Nema većeg Nijemca od Antinijemca
Autor analizira tzv. „antinjemačku” frakciju njemačko-austrijske ljevice, koja se iz povijesnih i političkih razloga snažno zalaže za podršku Izraelu, što ju odvaja od globalne ljevice koja uglavnom podržava borbu za slobodnu Palestinu. Ova frakcija smatra njemački nacionalizam i antisemitizam duboko ukorijenjenim problemima germanofonih društava, a u anticionizmu vidi rizik antisemitizma, te svoje proizraelsko stajalište opravdava kao nužno u kontekstu povijesne odgovornosti Njemačke za Holokaust. Takav stav izaziva sukobe na lijevoj sceni u Njemačkoj i Austriji, pri čemu antinjemački ljevičari druge ljevičarske skupine smatraju regresivnima zbog njihove podrške Palestini.
25. kolovoza 2024.Oteta revolucija i prepreke emancipaciji: Iran na ivici
Knjiga „Iran on the Brink: Rising of Workers and Threats of War‟ („Iran na ivici: radnička pobuna i prijetnje ratom‟), napisana u koautorstvu Andreasa Malma i Shore Esmailian, donosi historijski pregled Irana kroz klasnu analizu i globalnu geopolitiku. Konkretna analiza historijskih događaja i radikalno-demokratskih tradicija prije svega pokazuje kako se od Iranske revolucije 1979., kao najmasovnije revolucije i radničke borbe u svjetskoj povijesti, došlo do uspostavljanja Islamske republike te zaoštravanja odnosa SAD-a i Izraela s Iranom. Zauzimajući značajno mjesto u „palestinskom pitanju‟, odnosima s Libanom i Irakom, ova historija je značajna i radi razumijevanja suvremene situacije, te daje orijentire za internacionalnu ljevicu koja bi solidarnost s iranskim narodom gradila u pravcu emancipacije.
23. kolovoza 2024.Izraelska kampanja protiv palestinskih stabala masline
Autorica u ovome članku razmatra izraelsko sustavno uklanjanje palestinskih stabala masline, koje značajno utječe na palestinsku ekonomiju i kulturu. Masline su ključne za životne prihode mnogih obitelji te simbol otpora i kulturnog identiteta. Osim što se stabla uklanjaju, priječi se i ograničava njihova ponovna sadnja, što dodatno pogoršava ekonomsku nesigurnost naroda Palestine. Unatoč naporima da se maslinici obnove, dugotrajni rast ovih stabala otežava njihov oporavak.
21. kolovoza 2024.Novi iracionalizam
Tekst se bavi iracionalizmom u filozofiji, znanosti, historiji i ideologiji 19. i 20. stoljeća, pokazujući kako ova struja ima duboko reakcionaran i defetistički karakter. Iracionalizam u filozofiji i društvenoj teoriji nije slučajna pojava. György Lukács mu je u „Razaranju uma‟ pristupao kao sastavnom djelu mišljenja i djelovanja u uvjetima imperijalizma i kapitalističke ekspanzije. Bellamy Foster se na tom tragu osvrće na ključne figure moderne i suvremene filozofije iracionalizma, osvjetljujući njihovu reakcionarnu i apologetsku funkciju. Pored potiskivanja marksističke teorije i analize, te indirektne apologetike kapitalističkih društvenih odnosa, u ovim učenjima pod maskom radikalne kritike krije se mistifikacija tih odnosa i zakriva potreba za prevladavanjem kapitalizma. Autor se zalaže za racionalno orijentirani pristup, koji nosi potencijal za promjenom i ukidanjem sistema zasnovanog na eksploataciji, dominaciji, otuđenju, uništenju životnog prostora, iscrpljivanju prirodnih bogatstava i sveukupnom podrivanju opstanka čovječanstva.
28. lipnja 2024.Kada je kamera oružje?
Osvrnuvši se na pobjednički dokumentarni film ovogodišnjeg Berlinaea No Other Land, u režiji palestinsko-izraelskog kolektiva, koji je nastajao prije eskalacije 7. listopada, prateći odnos dvojice prijatelja-filmaša i reflektirajući kroz njihov odnos nasilje izraelskog aparthejda, autorica polemički pristupa programatskoj ideji kamere kao oružja Treće kinematografije. Problematizirajući načine na koje danas cirkuliraju slike (kako arhivski, tako i novosnimljeni materijali) u audiovizualnom polju posredovanom novim medijima i tehnologijom, razmatra kako drukčije organizirati njihovu distribuciju da bi se umaknulo komodifikaciji i sačuvalo njihov društveno-transformativni potencijal.
9. svibnja 2024.Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju četvrti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja, rasprave i radionice kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 26. svibnja 2024. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 3. do 9. lipnja 2024. Vidimo se!
