Izvorno objavljeno 17. rujna 2018. godine na portalu Counterfire.
"Nemojmo precjenjivati moć medija da određuju političke prilike za ljevicu, kao ni fetišizirati medijsku logiku naspram njezina političkog parnjaka. Naposljetku, izgledi za značajnu promjenu u manjoj su mjeri rezultat sofisticiranosti medijske strategije ili privlačnosti pokreta kreatorima javnog mnijenja, a u većoj mjeri snage grassroots podrške i sposobnosti da se galvanizira masovna opozicija."
Poleđina The Black Panther Party Newspaper, najšire čitanih Crnih novina od 1968. do 1971. u SAD-u, s tjednom nakladom od preko 300 000 primjeraka; izložba o Stranci Crnih pantera, San Francisco, 20. siječnja 2009. (izvor: Steve Rhodes @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Našim su pokretima potrebni mediji koji potiču masovnu participaciju, amplificirajući analizu kako bi doprli do novih publika koje se okreću ljevici, piše Des Freedman
Ako glazba generira soundtrack za naše živote, mediji osiguravaju arhitekturu našim političkim pokretima. Održavaju naše strukture, amplificiraju našu analizu, inspiriraju našu bazu i međusobno nas povezuju. Lenjin je to jednom prilikom, govoreći o ruskom revolucionarnom tisku, formulirao na sljedeći način:
mogli bismo [ga] usporediti s radnom skelom koja obavija zgradu tijekom izgradnje, označava njezine konture, omogućavajući vezu između različitih sektora te im pomažući da zajednički djeluju i procjenjuju ukupni rezultat organiziranih napora.
Svim našim pokretima potrebna je komunikacijska infrastruktura pomoću koje će neutralizirati neprijatelje, pridobiti nove pobornike i mobilizirati postojeće.
Svaka veća kampanja za društvenu promjenu imala je i svoju medijsku infrastrukturu: Čartisti su imali Northern Star, sufražetkinje svoju vlastitu eponimnu tiskovinu, a boljševici Pravdu; Gandhi je pokrenuo Harijan kao pomoć u izgradnji antikolonijalnoj borbe, Vanguardia je bila podrška republikancima tijekom Španjolskog građanskog rata, a Front nacionalnog oslobođenja oslanjao se na neslužbenu radio emisiju Voice of Fighting Algeria tijekom borbe za nezavisnost od Francuza u 1950-ima.
Današnja ljevica ima Jacobin, Democracy Now!, Novaru, The Morning Star, The Canaryja, Evolve Media, a sad i Counterfire Media, koji je pokrenut kao proširena multimedijalna platforma nakon osam godina uspješnog djelovanja u obliku internetskog portala.
Nijedan od navedenih nije komercijalno poduzeće već su to instrumenti putem kojih aktivisti komuniciraju jedni s drugima, oglašavaju svoje aktivnosti i šire svoju viziju.
Takve su medijske platforme bile, te mogu i dalje biti okviri za organiziranje masovnih pokreta u nastajanju kojima namjera nije naprosto pobijati medije svojih protivnika već osnaživati vlastite kampanje i na taj način dopirati do novih publika.
Možda nemamo laki pristup glavnim TV mrežama i nismo na vrhu liste Google pretraživačkog servisa, no sve se više ljudi okreće lijevim glasovima na internetu kako bi razumjeli svijet koji je zbunio i naše najproslavljenije komentatore.
Naravno, hashtagovi, video blogovi i podcasti sami po sebi ne obaraju vlade, ne donose pobjedu na izborima, niti društvenu transformaciju, no mogu pomoći pri pružanju kohezije i samopouzdanja društvenim pokretima, kojima su mogućnosti da se koriste tradicionalnim komunikacijskim sustavima ograničene.
Dakle, nemojmo precjenjivati moć medija da određuju političke prilike za ljevicu, kao ni fetišizirati medijsku logiku naspram njezina političkog parnjaka. Naposljetku, izgledi za značajnu promjenu u manjoj su mjeri rezultat sofisticiranosti medijske strategije ili privlačnosti pokreta kreatorima javnog mnijenja, a u većoj mjeri snage grassroots podrške i sposobnosti da se galvanizira masovna opozicija.
No, to nas ne trebalo spriječiti da ponudimo narative, analize i intervjue koji su esencijalna komponenta izgradnje pokreta koji će se boriti protiv rasizma, mjera štednje i nepravde.
Po prvi put u povijesti, mediji omogućuju masovnu participaciju u društvenim i socijaliziranim proizvodnim procesima, za ostvarivanje čega se praktična sredstva nalaze u rukama samih masa. Takva bi upotreba osigurala uspjeh komunikacijskih medija, koji dosad nisu zaslužili da ih se naziva tim imenom.
Enzensberger je slavio “emancipatorni” potencijal medijskog sustava u kojem je “svaki primatelj ujedno i potencijalni odašiljač”. To ne vrijedi samo za komunikacijsku opremu nego i za ljude. Sada imamo i tehničku te političku priliku da to uistinu provedemo u djelo.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.
23. prosinca 2025.Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas
U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
20. prosinca 2025.Čija su djeca?
Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
17. prosinca 2025.Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma
Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
14. prosinca 2025.Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio)
Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
13. prosinca 2025.Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025
Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
10. prosinca 2025.Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici
Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
8. prosinca 2025.Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟
Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
6. prosinca 2025.Dvostruka konotacija i jahanje tigra
Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
4. prosinca 2025.Kako je holokaust postao Holokaust?
U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.
