Mediji i infrastruktura radikalnih pokreta

"Nemojmo precjenjivati moć medija da određuju političke prilike za ljevicu, kao ni fetišizirati medijsku logiku naspram njezina političkog parnjaka. Naposljetku, izgledi za značajnu promjenu u manjoj su mjeri rezultat sofisticiranosti medijske strategije ili privlačnosti pokreta kreatorima javnog mnijenja, a u većoj mjeri snage grassroots podrške i sposobnosti da se galvanizira masovna opozicija."

Poleđina The Black Panther Party Newspaper, najšire čitanih Crnih novina od 1968. do 1971. u SAD-u, s tjednom nakladom od preko 300 000 primjeraka; izložba o Stranci Crnih pantera, San Francisco, 20. siječnja 2009. (izvor: Steve Rhodes @ Flickr prema Creative Commons licenci)
Našim su pokretima potrebni mediji koji potiču masovnu participaciju, amplificirajući analizu kako bi doprli do novih publika koje se okreću ljevici, piše Des Freedman
 
Ako glazba generira soundtrack za naše živote, mediji osiguravaju arhitekturu našim političkim pokretima. Održavaju naše strukture, amplificiraju našu analizu, inspiriraju našu bazu i međusobno nas povezuju. Lenjin je to jednom prilikom, govoreći o ruskom revolucionarnom tisku, formulirao na sljedeći način:
mogli bismo [ga] usporediti s radnom skelom koja obavija zgradu tijekom izgradnje, označava njezine konture, omogućavajući vezu između različitih sektora te im pomažući da zajednički djeluju i procjenjuju ukupni rezultat organiziranih napora.
Svim našim pokretima potrebna je komunikacijska infrastruktura pomoću koje će neutralizirati neprijatelje, pridobiti nove pobornike i mobilizirati postojeće.
 
Svaka veća kampanja za društvenu promjenu imala je i svoju medijsku infrastrukturu: Čartisti su imali Northern Star, sufražetkinje svoju vlastitu eponimnu tiskovinu, a boljševici Pravdu; Gandhi je pokrenuo Harijan kao pomoć u izgradnji antikolonijalnoj borbe, Vanguardia je bila podrška republikancima tijekom Španjolskog građanskog rata, a Front nacionalnog oslobođenja oslanjao se na neslužbenu radio emisiju Voice of Fighting Algeria tijekom borbe za nezavisnost od Francuza u 1950-ima.
 
Današnja ljevica ima Jacobin, Democracy Now!, Novaru, The Morning Star, The Canaryja, Evolve Media, a sad i Counterfire Media, koji je pokrenut kao proširena multimedijalna platforma nakon osam godina uspješnog djelovanja u obliku internetskog portala.
 
Nijedan od navedenih nije komercijalno poduzeće već su to instrumenti putem kojih aktivisti komuniciraju jedni s drugima, oglašavaju svoje aktivnosti i šire svoju viziju.
 
Takve su medijske platforme bile, te mogu i dalje biti okviri za organiziranje masovnih pokreta u nastajanju kojima namjera nije naprosto pobijati medije svojih protivnika već osnaživati vlastite kampanje i na taj način dopirati do novih publika.
 
U suočenju s diskreditiranim srednjostrujaškim medijskim glasovima koji su intimno povezani s moći elita, i spremniji delegitimizirati Jeremyja Corbyna nego napadati stvarne moćnike u suvremenoj Britaniji, pruža nam se ogromna prilika da pridobijemo nove publike za sadržaj koji proizvodimo.
 
Možda nemamo laki pristup glavnim TV mrežama i nismo na vrhu liste Google pretraživačkog servisa, no sve se više ljudi okreće lijevim glasovima na internetu kako bi razumjeli svijet koji je zbunio i naše najproslavljenije komentatore.
 
Naravno, hashtagovi, video blogovi i podcasti sami po sebi ne obaraju vlade, ne donose pobjedu na izborima, niti društvenu transformaciju, no mogu pomoći pri pružanju kohezije i samopouzdanja društvenim pokretima, kojima su mogućnosti da se koriste tradicionalnim komunikacijskim sustavima ograničene.
 
Dakle, nemojmo precjenjivati moć medija da određuju političke prilike za ljevicu, kao ni fetišizirati medijsku logiku naspram njezina političkog parnjaka. Naposljetku, izgledi za značajnu promjenu u manjoj su mjeri rezultat sofisticiranosti medijske strategije ili privlačnosti pokreta kreatorima javnog mnijenja, a u većoj mjeri snage grassroots podrške i sposobnosti da se galvanizira masovna opozicija.
 
No, to nas ne trebalo spriječiti da ponudimo narative, analize i intervjue koji su esencijalna komponenta izgradnje pokreta koji će se boriti protiv rasizma, mjera štednje i nepravde.
 
Prije gotovo 50 godina, njemački radikalni teoretičar Hans Magnus Enzensberger napisao je da:
Po prvi put u povijesti, mediji omogućuju masovnu participaciju u društvenim i socijaliziranim proizvodnim procesima, za ostvarivanje čega se praktična sredstva nalaze u rukama samih masa. Takva bi upotreba osigurala uspjeh komunikacijskih medija, koji dosad nisu zaslužili da ih se naziva tim imenom.
Enzensberger je slavio “emancipatorni” potencijal medijskog sustava u kojem je “svaki primatelj ujedno i potencijalni odašiljač”. To ne vrijedi samo za komunikacijsku opremu nego i za ljude. Sada imamo i tehničku te političku priliku da to uistinu provedemo u djelo.






Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu.

Vezani članci

  • 24. svibnja 2020. Jeff Bezos ne bi trebao biti milijarder, a kamoli bilijunaš „Prema određenim izvješćima, Jeff Bezos je na dobrom putu da postane prvi svjetski bilijunaš, što predstavlja grotesknu optužnicu protiv našeg društva, a jedini način da ga promijenimo jest da organiziramo radnice i radnike Amazona kako bi povratili natrag ogromnu moć i bogatstvo koje zgrće Bezos.“
  • 24. svibnja 2020. Izjava o Covidu-19 s prvog sastanka Globalne ekosocijalističke mreže „Aktivisti i aktivistkinje s četiri kontinenta planiraju aktivnosti, biraju upravljački odbor i pozivaju na solidarnost sa svim radnicama i radnicima koji riskiraju vlastite živote za sve nas.“
  • 17. svibnja 2020. Sustav učenja na daljinu u Španjolskoj zapostavlja djecu iz radničke klase Prelaskom na online edukaciju od doma tijekom karantene, radnička klasa u Španjolskoj ostala je lišena niza socijalno-reproduktivnih funkcija koje osigurava cjelovito besplatno javno obrazovanje, a djeca iz radničkih obitelji prepuštena modelu izvođenja nastave kojemu njihovi roditelji ne mogu parirati adekvatnim vremenskim, financijskim i tehnološkim kapacitetima.
  • 14. svibnja 2020. „Progresivni kapitalizam“ je neostvariv Socijaldemokratske reformske intervencije temeljene na regulaciji i antitrustovskim politikama, koje zaziva ekonomist Joseph Stiglitz u svojoj novoj knjizi People, Power and Profits: Progressive Capitalism for an Age of Discontent, počivaju na manjkavoj srednjostrujaškoj pretpostavci o idealiziranom kompetitivnom tržišnom modelu i zadržavaju se u okvirima kapitalističkog realizma.
  • 11. svibnja 2020. Kriza korona virusa ubrzava stvaranje tehnoloških monopola Specifični uvjeti pandemije Covida-19 i popratno kreativno uništenje slabijih kapitalističkih aktera pospješuju postojeći trend tržišne koncentracije, osobito u polju velikih tehnoloških kompanija, čija vrijednost dionica raste proporcionalno jačanju njihove tržišne moći. Ljevica bi trebala odgovoriti nastojanjima da se monopole podvrgne demokratskom narodnom nadzoru, kao i radničkim organiziranjem unutar samih korporacija.
  • 2. svibnja 2020. Sedam teza o socijalnoj reprodukciji i pandemiji Covida-19 Članice Marksističko-feminističkog kolektiva iz antikapitalističke pozicije i okvira teorije socijalne reprodukcije demontiraju kapitalistički odgovor na aktualnu zdravstvenu krizu, uzimajući za polazišnu točku jedan od ključnih elemenata kapitalističkog sistema proizvodnje – rad koji proizvodi i održava život, a koji je istovremeno prva linija borbe protiv pandemije korona virusa.
  • 24. travnja 2020. O nastanku ekonomije kao nauke Propitujući koncept linearnog razvoja heterogenih diskursa u homogenu disciplinu, autorica ukazuje na transformaciju znanja koje je bilo tek popratna refleksija trgovaca o djelatnosti razmjene u njezinu specifičnu, instrumentalnu analizu, i predstavlja dva heterogena ekonomska diskursa, merkantilizam i tzv. školu fiziokrata, koji prethode klasičnoj političkoj ekonomiji, i na historijski specifične načine adresiraju pitanja razmjene odnosno ekonomskog rasta.
  • 11. travnja 2020. Pandemija korona virusa zahtijevat će potpuno preoblikovanje ekonomije Porast epidemija uslijed prekomjernog iskorištavanja planetarnih resursa kapitalističkim se ekonomija vratio kao bumerang – posljedice pandemije Covida-19 na globalni kapitalizam, a posebice na njegov glavni motor, tržište rada, postaju sve opipljivije i dalekosežnije. Kvantitativna olakšavanja i drugi oblici financijskih intervencija ovoga puta neće ni izbliza biti dovoljni za rješavanje kontinuirane ekonomske, ekološke, zdravstvene, stambene, odnosno sveopće društvene krize.
  • 31. prosinca 2019. Jugoslavija nije Galsko selo U javnim istupima kojima je cilj afirmacija antifašističkih vrijednosti i Narodnooslobodilačke borbe nerijetko imamo prilike čuti floskule koje prenaglašavaju posebnosti jugoslavenskog partizanskog pokreta. „Partizani su se oslobodili sami“ ili „Jugoslavija je bila jedina oslobođena država u okupiranoj Europi“ najčešće su formulacije ovakvih dezinformacija, a društvenim mrežama kruži i netočna karta koja ih potkrepljuje. Nasuprot takvim tvrdnjama, povijesna je činjenica da su domaći partizani mogli računati na solidarnost i konkretnu pomoć iz drugih zemalja i nikada nisu djelovali posve sami. Negacijom emancipatornih borbi širom svijeta ne činimo uslugu antirevizionističkim naporima u vlastitom dvorištu.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve