Mere štednje i uspon nacista

"Odgovor mnogih zapadnih zemalja na uvećani javni dug koji je nastao kao posledica svetske ekonomske krize 2007/2008. godine bio je sprovođenje dubokih mera štednje i to se može ponovo desiti usled pandemije izazvane koronavirusom. Ovaj članak daje prikaz toga kako su mere štednje u ranim 30-im uvećale društvene tenzije i doprinele nastanku političkih nemira, što je stvorilo sve potrebne uslove za uspon Nacističke partije u Nemačkoj. Autori tvrde da je u nedostatku koherentne reakcije na povećanje društvene agonije, Vlada Vajmarske Nemačke samo produbila recesiju i na taj način doprinela još većoj radikalizaciji i polarizaciji unutar nemačkog biračkog tela."

Završni čin predsjedničkih izbora. Politički agitatori stoje u harmoniji ispred biračkog mjesta u Berlinu s plakatima na kojima su slike i poruke njihovih kandidata, 10. travnja 1932. godine (izvor: Njemački federalni arhiv @ commons.wikimedia.org, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Odgovor mnogih zapadnih zemalja na uvećani javni dug koji je nastao kao posledica svetske ekonomske krize 2007/2008. godine bio je sprovođenje dubokih mera štednje i to se može ponovo desiti usled pandemije izazvane koronavirusom. Ovaj članak daje prikaz toga kako su mere štednje u ranim 30-im uvećale društvene tenzije i doprinele nastanku političkih nemira, što je stvorilo sve potrebne uslove za uspon Nacističke partije u Nemačkoj. Autori tvrde da je u nedostatku koherentne reakcije na povećanje društvene agonije, Vlada Vajmarske Nemačke samo produbila recesiju i na taj način doprinela još većoj radikalizaciji i polarizaciji unutar nemačkog biračkog tela.



Mnogo stranica je već napisano o tome šta je dovelo Hitlera na vlast. Iako su ekonomski faktori (od Velike recesije do visokih stopa nezaposlenosti) i socio-kulturni uslovi (nastali usled opresivnih mera u okviru Versajskog sporazuma) imali nesporno važnu ulogu, brzi uspon Nacističke partije još uvek je predmet značajne debate, koja i dalje traje, skoro vek kasnije (Adena et al. 2015, Doerr et al. 2018, Eichengreen 2018, Ferguson and Voth 2008, Satyanath et al. 2017, Voigtländer and Voth 2012, Voth 2020).
 
U našem skorašnjem radu, pokazujemo na koji način su mere štednje doprinele izbornom uspehu nacista u ranim tridesetim (Galofré-Vilà et al. 2020). Područja koja su iskusila veće smanjenje javne potrošnje i povećanje poreza imala su veći udeo glasova za Nacističku partiju na svakim Nemačkim federalnim izborima između 1930. i 1933. godine.
 
Fiskalna politika tada je implementirana zahvaljujući nizu hitnih uredbi koje su u velikoj meri zaobilazile parlament i njihovi kreatori donosili su ih iako su znali da će izazvati ogromne poteškoće po stanovništvo. Kancelar Hajnrih Bruning (Heinrich Brüning) nadao se da će izveštaji međunarodnih medija o situaciji u Nemačkoj uticati na međunarodnu zajednicu da relaksira svoja dužnička i reparacijska potraživanja prema ekonomski iscrpljenoj Nemačkoj. Ipak, kao što je Hitler predvideo u junu 1931. godine, „ova hitna uredba će pomoći mojoj partiji da pobedi i na taj način okonča iluzije sadašnjeg sistema”.[1]
 

Uticaj mera štednje na izborne ishode

Između 1930. i 1932. u sred Velike recesije, Bruning je smanjio javnu potrošnju, povećao poreze i limitirao mrežu socijalne sigurnosti. Realni izdaci smanjeni su za 8%, a centralni realni izdaci za 14%. Isplate novčane pomoći i naknada za nezaposlenost bile su ograničene, ulaganja u javne usluge su ukinuta, a plate u javnom sektoru smanjene. Uticaj je bio značajan u mnogim aspektima jer je javna potrošnja već bila na oko 30% BDP-a 1928. Poreske stope su takođe podignute, što je u relativnim procentima najviše pogodilo niže dohodne grupe. Sve veći broj Nemaca suočavao se sa ekonomskom nesigurnošću i marginalizacijom u trenucima kada im je sigurnost bila najpotrebnija. Umesto ekspanzivne fiskalne politike koja bi se uhvatila u koštac sa recesijom, Nemci su bili prinuđeni da se oslone na sve više isključujući i iscrpljeniji sistem pomoći.
 
Da li su ovakve mere štednje mogle doprineti radikalizaciji biračkog tela? I ako jesu, da li se to desilo obespravljivanjem „istisnute” srednje klase? Testirali smo obe od ovih hipoteza koristeći zvanične podatke iz Nemačke iz preko sto gradova i hiljadu manjih oblasti u periodu koji se odnosi na četiri izborna ciklusa između 1930. i 1933. godine. Sveukupno posmatrano, otkrili smo da su područja koja su jače pogođena merama štednje imala relativno veći udeo glasova koji su odlazili Nacističkoj partiji. Modeli koji koriste gradove i rezultate izbora kao promenljive varijable pod ostalim nepromenjenim uslovima pokazuju da svako povećanje dubine mera štednje za jednu standardnu devijaciju u posmatranim područjima dovodi do rasta u broju glasova koji su dobili nacisti u iznosu između 2 i 5% (ili ekvivalentno između četvrtine i polovine standardne devijacije, slika 1). Takođe smo ustanovili da podizanje poreza pozitivno korelira sa izbornim uspehom nacista. Ovi rezultati su konzistentni sa čitavim rasponom specifikacija, uključujući strategiju instrumentalne varijable kao i sa dizajnom diskontinuiteta utemeljenom na razlikama između politika u okruzima s obe strane državnih granica.
 
Takođe smo razmotrili alternativna objašnjenja. Najrelevantnije od njih svakako jeste teza da je uspon nacista isključivo posledica recesije – glasanja u skladu s materijalnim interesima. Važno je da smo u mogućnosti da razlikujemo glasove koje je dobijala svaka od partija prema podacima kojima raspolažemo. Kao što je prikazano na slici, veliki broj glasova partije Centra (koja je bila partija kancelara Bruninga) kao posledica mera štednje otišao je Nacističkoj partiji. Povrh toga, nijedna od ostalih glavnih partija pozicioniranih u okviru političkog spektra Nemačke (uključujući i Nemačku nacionalnu narodnu partiju, još jednu ideološki ekstremno desničarsku stranku) nije dobila glasove koji se mogu povezati sa merama štednje. Nezaposleni građani, ekonomski najugroženija grupa glasača, nije se okrenula nacistima već komunistima. Ovo je konzistentno sa tezom da su oni koji su najviše izgubili smanjenjem javne potrošnje i rastom poreza, oni za malo iznad nezaposlenih u okviru ekonomske hijerarhije, favorizovali naciste kada im njihova do tada omiljena partija Centra nije obezbedila preko potrebnu ekonomsku pomoć.

Slika 1: Uticaj izdataka gradova na udeo glasova Nacističke partije, izbori 1930., 1932. i 1933. godine. Prijevod popratnog teksta: „Promenljiva varijabla je procentualni udeo (x100) validnih glasova koji su odlazili glavnim partijama na različitim izborima. Modeli su nezavisno procenjeni i prilagođeni kategorijama nezaposlenosti i ekonomskog autputa. Kao kontrolne rezultate izbora za Septembar 1930. koristimo izborne rezultate iz 1929., za izbore održane juna i novembra 1932. služimo se rezultatima iz 1931., a za izbore marta 1933 koristimo rezultate izbora 1932. godine. Koristimo balansirani panel sa robustnim standardnim greškama koje su grupisane na administrativnom okružnom nivou (ukupno 44 nivoa). Na izborima 1933. godine, Nemačka nacionalna narodna partija (DNVP) bila je deo Crno-belo-crvenog fronta koji su pored DNVP-a sačinjavali Stalhelm (čelični šlemovi) i Landbund (Agrikulturalna liga). Svi modeli uključuju efekte fiksirane na gradskom nivou i nivou šumskih poseda, konkretno izbori 1930. i oba izbora 1932. su fiksirani 1931/1932. godinom, dok je kategorija „svi izbori” fiksirala efekte na nivou 1932. i 1933. Sve varijable standardizovane su nultim medijanom i jednom standardnom devijacijom.”


Mere štednje i pogoršavanje stope mortaliteta

Takođe smo proučavali uticaj smanjivanja konkretnih izdataka u okviru šire posmatranih mera štednje na izborni uspeh nacista. Zaključili smo da je veliki deo uticaja mera štednje na izbore povezan sa smanjivanjem javnih davanja na zdravstvo i stanovanje, dve budžetske linije ozbiljno pogođene uvođenjem mera štednje. Rezovi u ovim davanjima pogoršali su patnju velikog broja Nemaca. Štaviše, došli smo do zaključka da su mesta koja su doživela relativno jake mere štednje iskusila i relativno visoku patnju (merenu stopama mortaliteta). Glasači u mestima sa većim stopama mortaliteta su ujedno i oni koji su više naginjali da glasaju za naciste. Ovo je u skladu sa mišljenjima političkih komentatora u to vreme. Na primer, krajem oktobra 1930. godine, Hjalmar Šaht (Hjalmar Schacht, bivši guverner Rajhbanke) dao je intervju za američku štampu u kome je upozorio da će „ako nemački narod bude gladovao biti mnogo više Hitlera” (The New York Times, 3 October 1930).
 

Zaključci

Propast Vajmarske Nemačke i posledični uspon nacizma pokazuje da previše strogih mera štednje može prouzrokovati društvene nemire i može imati nenameravane političke posledice. Čak i kada se u obzir uzmu i alternativna objašnjenja uključujuči ekonomski pad, jasno je da su mere štednje imale značajnu ulogu. Naši nalazi konzistentni su sa hipotezom da su mere štednje dovele do ogromne ljudske patnje i da su značajno povećale društvenu nejednakost i nepravdu. U vreme kada je građanima pomoć njihove Vlade bila najpotrebnija, Vlada ih je izneverila i narod je bio namamljen sirenskim zovom radikalnih populističkih partija.






Bilješke:

[1] Dvanaest dana nakon što je Bruning doneo svoju četvrtu i poslednju hitnu uredbu, Hitler je pustio u opticaj masovni pamflet pod nazivom „Velika iluzija poslednje hitne uredbe” u pokušaju kanalisanja masovne frustracije i dolaska na vlast. Za ceo tekst videti: Hitler, Hitler an Brüning – Broschürenreihe der Reichspropaganda-Leitung der NSDAP, Heft 5 (Munich: Franz Eher, 1931).







Literatura:

 
Adena, M, R Enikolopov, M Petrova, V Santarosa, and E Zhuravskaya (2015), “Radio and the Rise of the Nazis in Prewar Germany.” The Quarterly Journal of Economics 130(4): 1885-1939.
 
Doerr, S, S Gissler, J L Peydró, and H-J Voth (2018), “From Finance to Extremism: The Real Effects of Germany’s 1931 Banking Crisis”, CEPR Discussion Paper 12806.
 
Eichengreen, B (2018), The Populist Temptation: Economic Grievance and Political Reaction in the Modern Era, Oxford University Press.
 
Ferguson, T, and H-J Voth (2008), “Betting on Hitler – The Value of Political Connections in Nazi Germany,” Quarterly Journal of Economics 123(1): 101-37.
 
Galofré-Vilà, G, C M Meissner, M McKee, and D Stuckler (2020), “Austerity and the rise of the Nazi party”, Journal of Economic History, forthcoming.
 
Satyanath, S, N Voigtländer, and H-J Voth (2017), “Bowling for Fascism: Social Capital and the Rise of the Nazi Party.” Journal of Political Economy 125(2): 478-526.
 
Voigtländer, N, and H-J Voth (2012), “Persecution Perpetuated: The Medieval Origins of Anti-Semitic Violence in Nazi Germany”, Quarterly Journal of Economics 127(2): 1339-92.
 
Voth, H-J (2020), “Roots of war: Hitler’s Rise to Power”, in S Broadberry and M Harrison (eds), The Economics of the Second World War: Seventy-Five Years On, CEPR Press.




Vezani članci

  • 14. veljače 2021. Kako mirovinski fondovi oblikuju financijalizaciju u Kolumbiji i Peruu "U ekonomijama u nastajanju koje su podvrgnute podređenim oblicima ekonomske i financijske integracije, i gdje su zastupljeni interesi visoko koncentrirane financijske industrije, takvi mirovinski fondovi mogu podbaciti kao katalizator dubokih, likvidnih i stabilnih domaćih tržišta kapitala. Umjesto toga, mogli bi doprinijeti financiranju privatiziranih oblika infrastrukture i nekretnina te ojačati hijerarhije globalnog financijskog svijeta."
  • 7. veljače 2021. Treba zauzdati milijardere poput Elona Muska "Prema jednoj procjeni, Elon Musk posjeduje više od četvrtine svih aktivnih satelita koji orbitiraju Zemljom. Iako se njegova fantazija o bivanju carem Marsa vjerojatno neće ostvariti, moramo obuzdati nekontroliranu moć pomahnitalih tipova poput Muska koji sve više nalikuju zlikovcima iz filmova o Jamesu Bondu, prije negoli se prometne sa Zemlje u nebesa."
  • 7. veljače 2021. Globalnom Jugu trebaju moć i resursi, ne reprezentacijski paravani Imenovanje Crne Afrikanke na čelo Svjetske trgovinske organizacije samo po sebi ne donosi previše. Ngozi Okonjo-Iweala je kao bivša ministrica financija i ministrica vanjskih poslova dobro poznata nigerijskom narodu, a njezina dugotrajna karijera u Svjetskoj banci i politike koje ne odstupaju od ekonomske ortodoksije naklonjene slobodnoj trgovini ne ostavljaju previše prostora optimizmu da bi njezina nova pozicija mogla pogodovati interesima afričkog radništva i seljaštva. Za periferne ekonomije neophodno je napuštanje dominantne, krajnje devastirajuće neoliberalne paradigme i zaokret prema osnaživanju industrijskih politika i prioriteta regionalnog razvoja – puka identitetska reprezentacija neće biti dovoljna.
  • 7. veljače 2021. Sikhi strahuju od nasilnih napada zbog seljačkih prosvjeda u Indiji Ekstremno desna vlada Narendre Modija nastoji nasilno ugušiti prosvjede desetaka tisuća seljakinja i seljaka u Indiji: preko stotinu ih je nestalo, ograđeni su žicom, uskraćena im je voda, hrana i internet, dok su aktivisti i aktivistkinje te kritički orijentirani novinari i novinarke ocrnjeni kao politički pobunjenici. Međutim, ne radi se samo o otporu reformama koje dereguliraju agrarni sektor, već i o vjerskom sukobu koji ima svoje duboke povijesne korijene. Veliki postotak prosvjednika_ca čine Sikhi, demonizirana vjerska zajednica koja je kontinuirano izložena pogromaškim napadima. Ako se rastući autoritarijanizam ne zaustavi, strategije vlade će nastavljati podupirati preobražaj Indije u hinduističku teokraciju.
  • 31. siječnja 2021. Višestruke opresije transrodnih Roma i Romkinja Diskriminacija trans osoba u kapitalističkim društvima još je dublja ako je povezana s marginalizacijom na osnovi etničke pripadnosti, kao i s podčinjenom klasnom pozicijom. U Srbiji još uvijek ne postoje statistike i istraživanja o siromašnim transrodnim Romkinjama i Romima, međutim oni_e svjedoče o vlastitom iskustvu složenih preplitanja opresija. Autorica skicira kako bi se ova isprepletenost opresija mogla misliti kroz konceptualiziranje spola/roda, heteronormativnosti, tradicionalnog i opozicijskog seksizma, seksualnih orijentacija, etniciteta i klase.
  • 31. siječnja 2021. O porastu sindikalne gustoće u SAD-u tijekom pandemije "Sindikalna gustoća – udio zaposlenih radnika i radnica koji pripadaju sindikalnom članstvu – porastao je 2020. godine po prvi put od 2007. i 2008. godine. Za porast sindikalne gustoće prije toga, morali biste se vratiti do 1979. godine. (...) Međutim, ovaj porast nažalost nije bio rezultat kakvog pobjedonosnog organiziranja. Sindikalno članstvo prošle se godine smanjilo za 2,2 posto – no pandemija je još više smanjila zaposlenost, za 6,7 posto. Posljedično se sindikalna gustoća povećala s 10,3 na 10,8 posto, i vratila tamo gdje je bila 2016. godine."
  • 24. siječnja 2021. Dvanaest značajnih posljedica globalnih klimatskih promjena u 2020. godini Radna verzija izvještaja o globalnoj klimi za 2020. godinu koji objavljuje Svjetska meteorološka organizacija upozorava na kontinuiranu prijetnju klimatskih promjena, bilježeći porast stakleničkih plinova i globalnih temperatura, podizanje morske razine, zagrijavanje oceana uz jake morske toplinske valove, nastavak smanjivanja površine ledenog pokrova, jake kiše i poplave, najveći broj sjevernoatlantskih oluja te žestoke udare drugih tropskih oluja i teške suše, što je sve dodatno potaknulo ogromne migracije i otežalo postojeće.
  • 22. siječnja 2021. Prema taksonomiji trolova "„Sreli smo još jednog Amerikanca u pubu. Mislim da je bio neki profesor, razvezao se o tome kako je Amerika ukradena od Indijanaca, i da je to strašno, i kako bi im je trebali vratiti. Na kraju je Brett rekao, ‘U redu, onda saznaj koje je indijansko pleme nekada živjelo tamo gdje ti sada živiš i predaj im vlasnički list od kuće.’ Siroti čovjek nije znao što reći.“ Kao što je jasno iz odlomka, Michelle ovo smatra nepobitnim argumentom. Čuo sam verzije ovog odgovora i prije – ako ste za imigraciju, otvorite svoj dom imigrantima, itd. – pri čemu se politička pozicija odnosno argument u vezi društva pretvara u individualni odgovor. Naravno, siroti čovjek trebao je uzvratiti da neki odgovori imaju smisla jedino ako su kolektivni. Ne postoji individualni odgovor na povijest genocida, ili na imigracijske politike, jednako kao što ne postoji individualni odgovor na klimatske promjene."
  • 22. siječnja 2021. Kako sam postala zagovornica prava seksualnih radnica_ka "Na jednoj od sesija, pod naslovom „Borba protiv nasilja nad ganskim seksualnim radnicama_ima“ gostovale su Bridget Dixon i Mariama Yusuf, koje rade sa Savezom za dostojanstvo žena. Govorile su o nasilju s kojim se suočavaju seksualne radnice u Gani, osobito onom policijskih službenika, koji ih uhićuju i siluju, da bi im potom oteli zaradu. Dixon i Yusuf jasno su naglasile da se ovi nasilni postupci usmjeravaju protiv seksualnih radnica zato što je njihov rad kriminaliziran."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve