Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva?

Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."

Svinje u klaonici, 2017. godine (foto: Alan Levine, izvor, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Više-manje, da.



Tijekom posljednjih trideset godina postignut je nevjerojatan konsenzus po pitanju dekarbonizacije načina na koji jedemo, krećemo se, proizvodimo i živimo. Dok je djelovanje oduvijek neadekvatno ili odgođeno, samo protivljenje izgaranju fosilnih goriva raste iz godine u godinu.
 
Sada, kada je postignut dogovor da emisije svoj maksimum moraju doseći do kraja desetljeća, nova ideja ušuljala se u našu kolektivnu maštu. Na nju sam naišao intervjuirajući klimatske aktiviste i aktiviste za prava životinja, no dotična postaje sve uočljivijim dijelom opće kulture – prigrlile su ju i ličnosti poput Novaka Đokovića i Lewisa Hamiltona, a tema je i pobjedničkih govora na dodjeli Oscara. Trenutno zvuči jednako neobično kao što bi zero carbon zvučao prije pola stoljeća. Ipak, mnogi ovu ideju smatraju jednako nužnom. Govorim o okončavanju stočarstva.
 
Poljoprivreda nam je dala sve. Prije 12 000 godina, kada su naši preci počeli koristiti velike sisavce za rad i naučili kako uzgojem dobiti ili iskorijeniti određene značajke usjeva i životinja, stvorili su nešto što dotad nije imalo presedana: društveni višak. Tako je započela neolitska revolucija, a iz poljoprivrede su iznikli gradovi, pismo, astronomija i matematika. Sada se smatra da moramo iznova rekonfigurirati svoj odnos prema prirodi. No, dok ovisnost o fosilnim gorivima dotiče svaki aspekt naših života, tome je tako tek nekoliko stoljeća. S druge strane, uzgojem životinja bavimo se tijekom čitave zabilježene povijesti.
 
Iako zabrana određenih životinjskih proizvoda nije ništa novo – ograničenja raznih vrsta mogu se pronaći u gotovo svakoj religiji – suvremeni argumenti za apstitenciju, od Lava Tolstoja do Mary Midgley, fokusirani su na dobrobit životinja. Sada se to mijenja, pa je kritika stočarstva usmjerena na njegov utjecaj na klimu. Iako se ovo krenulo događati prije 2020. godine, COVID-19 bio je predznak ekološkoga aspekta uzgoja životinja, jasno dajući do znanja da nas očekuje doba pandemija ako nastavimo uništavati prirodna staništa.
 
Rijetko kad spominjemo činjenicu da je mnoštvo patogena proizašlo iz začetaka stočarstva 10 000 godina p.n.e. Gripa je vjerojatno nastala pripitomljavanjem pataka, guba vodenih bivola, a velike boginje su vjerojatno prešle sa skočimiša na deve, pa potom na ljude, otprilike kad su građene piramide. Povijest stočarstva možda jest povijest gradova i matematike, ali također je i povijest epidemija. Kako se urbanizacija nastavlja ubrzavati i sve silovitije uništavamo prirodni svijet, postaje jasno da će pandemije poput COVID-19 od pojava jednom u stoljeću postati slučajevi koji zahtijevaju stalno upravljanje krizom. Neki smatraju da bi najbolje bilo jednostavno u potpunosti ukinuti stočarstvo.


Kada se u računicu uključi ribe, svaki dan za hranu ubijamo između dvije i šest milijardi životinja. U kontekstu biomase, ljudi, njihovi kućni ljubimci i stoka čine 96% svih sisavaca na planetu. Da se s nama susretnu neki vanzemaljci, zaključili bi da smo već zauzeli cijelu Zemlju kako bismo prehranili sebe i svoje krznene slugane.
 
Sve to iziskuje ogromne resurse, posebice jer jedenje mesa, sira, jaja i mlijeka zahtijeva uzgoj usjeva za hranu drugim životinjama. Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu). Točnije, u Južnoj Americi je danas 200 puta više zemlje namijenjeno proizvodnji soje nego 1961. godine. Amazona se ne uništava isključivo zbog stoke, već zbog usjeva da se ista prehrani.
 
Takva potražnja za zemljom znači zapanjujući gubitak bioraznolikosti. Ovo nije samo pitanje etike ili estetike – budući da je šume i savane lijepo imati – već je bioraznolikost također ključna fronta u borbi protiv klimatskih promjena. Oporavak plodoždera kao što su tapiri i azijski slonovi mogao bi povećati sekvestraciju ugljika u tropskim šumama, dok bi u Kanadi povratak povijesnih razina vukova, koji love losove, koji pak jedu mladice drveća, doveo do zdravije borealne šume. Ovaj ‘učinak grabežljivca’ proteže se čak i na morske vidre, koje jedu morske ježince i tako omogućavaju bujanje algi koje apsorbiraju ugljik.
 
Dok na proizvodnju hrane otpada samo trećina svih emisija – a prelazak na vegansku prehranu smanjio bi ih samo za 60% – ukidanje stočarstva ne bi samo smanjilo stakleničke plinove u neposrednoj budućnosti. Prašuma, uništena zbog stoke i soje, može sekvestrirati između 200 i 650 tona ugljika po hektaru. Šume mangrova, uništene radi uzgoja kozica, trenutno skladište ekvivalent 21 gigatoni ugljika, a njihovo obnavljanje moglo bi dovesti do sekvestracije dodatnih 1,3 gigatona ugljika. No, umjesto da širimo ove neophodne ekosustave, nastavljamo ih uništavati.
 
Problem nije samo u korištenju zemlje. Za oko pola kilograma američke govedine potrebno je oko 8 000 litara vode, dok je za istu količinu piletine potrebno oko 2 000 litara. Uzgoj životinja također zagađuje rijeke, potoke i jezera; zapravo, dok je pozornost većinom usmjerena na privatne vodoprivredne tvrtke koje ispuštaju otpadne vode u britanske rijeke, uzgoj životinja je vodeći uzrok onečišćenja britanskih vodenih putova. Rijeka Wye, u kojoj su se mještani donedavno mogli kupati, prema pisanju Georgea Monbiota postala je ‘otvorena kanalizacija’. Glavni razlog? U blizini živi oko 20 milijuna pilića.
 
Iako neki prihvaćaju loše strane tvorničkog uzgoja, ustraju u tome da postoje alternative – poput organskog uzgoja. Međutim, s ekološkog stajališta vrijedi sasvim suprotno: iako organska govedina zadovoljava više standarde dobrobiti, njezin ugljični otisak također je veći. Štoviše, ‘kupovati lokalno’ meso i sir moglo bi biti izvedivo u Cotswoldsu, ali u globalnim velegradovima 21. stoljeća – od Londona do Mumbaija – to je puka bajka.
 
Dok je dostizanje maksimuma emisije ugljika prije 2030. nadaleko hvaljen cilj, jednako je neodložno da postignemo nešto slično sa stokom. Međutim, za razliku od nacionalnih dekarbonizacijskih ciljeva, potrošnja mesa uglavnom se zanemaruje – što je posebno zabrinjavajuće s obzirom na to da se očekuje da će porasti za 76% između 2012. i 2050. godine. ‘Pravo’ na to da jedemo onoliko mesa koliko želimo nespojivo je s pravom budućih generacija na planet pogodan za život. Vrijeme je da o tome razgovaramo.





Aaron Bastani je pomoćni urednik i suosnivač Novara Media.





Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.






Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.
  • 31. ožujka 2022. Osmomartovski manifest „Za feministički otpis dugova“ "Dug ugnjetava ljude i na globalnom Jugu i na globalnom Sjeveru (bilo kroz politike strukturne prilagodbe bilo kroz štednju koju su nametnule međunarodne financijske institucije) i ima posebno razorne posljedice za žene* (kao i za najranjivije skupine stanovništva) kao radnice, male proizvođačice, seljakinje, korisnice ciljanih usluga, osobe kojima je „delegirana“ rad brige, i dr."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve