Mozak marš van

Nakon što je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs u ožujku donio odluku o stavljanju izvan snage Poziva za podnošenje prijava za financiranje suradničkih radnih mjesta znanstvenih novaka, prestalo je zapošljavanje izvrsnih diplomiranih studenata na domaćim fakultetima i institutima.


Zapošljavanje je bez prekida provođeno posljednjih šest godina. Zbog Fuchsove odluke pojedine će ustanove morati obustaviti planirane projekte, a mladi znanstvenici biti prisiljeni potražiti radno mjesto u inozemstvu.

Na službenim stranicama Ministarstva znanosti takva odluka obrazložena je potrebom provođenja “detaljne analize dosadašnjeg programa financiranja suradničkih mjesta znanstvenih novaka”, nakon koje će Ministarstvo obavijestiti sve znanstvene i visokoškolske ustanove o budućem postupku odobravanja tih mjesta. No rezultata analize još nema niti se navodi do kada bi ona trebala biti provedena, a Ministarstvo na naša pitanja o tome nije odgovorilo ni 15 dana od poslanog upita.

Nema para

– Mislim da nije u pitanju nikakva analiza, nego se iza te odluke Ministarstva krije nedostatak novca u proračunu – kaže za “Novosti” jedan nedavno diplomirani inženjer molekularne biologije, koji je proteklih šest mjeseci proveo volontirajući u nadi da bi mogao dobiti mjesto znanstvenog novaka na Institutu Ruđer Bošković. Zbog odluke Ministarstva tom se mjestu do daljnjega ne može nadati, no kako surađuje na nekim drugim projektima na Institutu, htio je ostati anoniman.

– Čekao sam sa svojim mentorom da se otvori natječaj za to mjesto i mislio sam ostati u Hrvatskoj. Iako su mogućnosti za bavljenje pravom znanošću ovdje puno manje nego u inozemstvu, moj je mentor dobrim planiranjem i štednjom napravio za hrvatske uvjete izvrstan laboratorij, a surađivali smo i na međunarodnim projektima. Sada se zbog otkazivanja natječaja prijavljujem za doktorat u inozemstvu. Nikome tko se odlučio baviti znanošću nije do novca, ali ne možemo živjeti od zraka – kaže mladi inženjer, navodeći da tezu o nedostatku novca potkrepljuje i činjenica da je odlučeno da ne budu isplaćeni poticaji za znanstvene projekte u 2008. i 2009. godini, koji su najčešće bili međunarodnog karaktera.

Pogoršanjem državnih financija smanjena su ionako nedovoljna ulaganja u projekte, pa na Institutu Ruđer Bošković 85 posto prihoda odlazi na plaće. Jedna od mjera štednje je reciklaža većine stvari koje prođu kroz laboratorije, a posve je uobičajeno da znanstvenici koriste staklenke majoneze za sterilizaciju plastike ili ambalažu bombonijera za miješanje tekućina.

– Prijatelj s moje godine sada na Institutu traži mentora za diplomski rad, no nitko mu se ne javlja već tri tjedna. Pretpostavljam da ne žele primati nove ljude na koje bi potrošili dio ionako malog iznosa koji im je ostavljen za projekte – dodaje naš sugovornik.

Ministarstvo je sustav potpore znanstvenih novaka zapošljavanjem najboljih studenata uspostavilo još 1991., no najveći broj ih je primljen za mandata ministra Dragana Primorca. Osim što je sada država stvara mlade znanstvenike za strana sveučilišta i institute, nastao je i problem s onima koji su unutar hrvatskog sustava posljednjih godina uspjeli steći doktorat.

– Dosta je nas doktoriralo ili će uskoro doktorirati, a svi smo primljeni na određeno, na šest ili osam godina po starom sustavu, plus obavezne tri do četiri godine nakon doktorata. Nakon toga bi se za nas trebala otvarati stalna mjesta, no odjednom se stvorila velika količina mladih doktora, a radnih mjesta nema. Trebalo bi ih otvarati, a baš me zanima tko će to učiniti u vrijeme krize. Što će sada biti s tim ljudima, koji su često usko specijalizirani doktori znanosti, koji imaju kredite i djecu, a koji su prekvalificirani za tržište rada – pita se doktor sa zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja, koji je također htio ostati anoniman, dodajući da znanstveni savjetnici imaju u Hrvatskoj pravo na produženje radnog staža do sedamdesete godine, pa nitko ne žuri u mirovinu, zbog čega je obilježje naše znanosti stara populacija.

Prof. dr. Tamara Perišin, prodekanica za međunarodnu suradnju na Pravnom fakultetu u Zagrebu, navodi da taj fakultet već godinama nastoji zapošljavati mlade znanstvenike kao novake ili asistente, a da se njihov dobar rad odražava u povećanju broja i kvalitete znanstvenih projekata, ali i u obrazovnom procesu, jer se postiže bolji omjer nastavnika i suradnika prema broju studenata.

Bit će još rezanja

– Stoga je odluka Ministarstva nepovoljna i za nas i za druge fakultete, pa se nadamo da se radi o privremenoj mjeri. U recesijskim vremenima zaustavljeno je zapošljavanje znanstvenih novaka kao i otvaranje reformskih radnih mjesta za novake koji su uspješno doktorirali i ispunjavaju uvjete za docenta. Dakle, mladi znanstvenici ne mogu dobiti posao na našim sveučilištima, a često ni u privatnom sektoru budući da hrvatsko gospodarstvo trenutno nema veliku sposobnost asimiliranja takve visoko kvalificirane radne snage. Vjerojatna posljedica je povećani brain drain, odnosno odlazak mladih znanstvenika u inozemstvo – kaže profesorica Perišin.

Za razliku od niza drugih struka, u slučaju prava postoji i problem zadržavanja najperspektivnijih mladih stručnjaka u znanosti i obrazovanju, zbog privlačnosti prihoda u odvjetništvu, s čime se Pravni fakultet, kako kaže prodekanica, do sada uspijevao boriti, ali se sve više postavlja pitanje plaća i uvjeta rada.

– Bez osmišljenog ulaganja u znanost, postoji opasnost da bi se razlika u plaćama i uvjetima rada mogla povećati, osobito u području kao što je pravo, koje je na tržištu jako traženo i dobro plaćeno. Bojimo se negativne selekcije kadrova – upozorava Tamara Perišin.

Ministarstvo je ove godine također smanjilo sredstva za izdavanje znanstvenih časopisa sa 15 na deset milijuna kuna, a još su veća rezanja za izdavanje znanstvenih knjiga, sa 20 milijuna kuna godišnje na 21,5 milijuna kuna u sljedeće tri godine. Daljnja rezanja naziru se i u Vladinom programu gospodarskog oporavka, iako je Hrvatska i prije krize za istraživanje i razvoj izdvajala do 0,9 posto BDP-a, što je dvostruko manje od europskog prosjeka.

Gligor Radečić
Tekst je preuzet s portala novosti.com

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve