Rasturimo žitne divove!

Dok se ekonomije strmoglavo urušavaju, inflacija raste, a globalne cijene hrane skaču do kritično visokih razina, čini se kako su dva sektora 2022. godine pogodila jackpot – energetski divovi i trgovci žitaricama.

Procjenjuje se da 345 milijuna ljudi trenutno ima akutno nesigurnu prehranu, u usporedbi s 135 milijuna prije pandemije. Ranjivo stanovništvo suočava se s neimaštinom u siromašnijim zemljama koje uvoze hranu, poput Libanona, Jemena, Sudana i Somalije. Siromašni potrošači u bogatim zemljama bore se da stave hranu na stol.

Šokovi koje su pretrpjeli opskrbni lanci, uzrokovani pandemijom COVID-19 te ruskom invazijom na Ukrajinu bili su iskra koja je razbuktala ovaj pakao gladi. No, vatra je već bila potpaljena: ozbiljnim, fundamentalnim slabostima našeg prehrambenog sustava.

To uključuje ozbiljnu ovisnost brojnih zemalja o uvozu hrane, okoštale proizvodne sustave, financijske špekulacije te cikluse siromaštva i duga. Disfunkcionalna tržišta žitarica i rekordno bogatstvo u kojem uživaju trgovci žitaricama simptomi su ovih nedostataka.

Desetljećima su četiri kompanije dominirale globalnom trgovinom žitaricama i najmanje 70 posto tržišta. Zajedno su poznate kao ABCD (Archer-Daniels-Midland Company, Bunge, Cargill i Louis Dreyfus). Kineski državni COFCO i nekoliko drugih kandidata u Aziji sada se pridružuju ABCD-u u podjeli rastućih profita. Cargill je izvijestio o povećanju prihoda od 23 posto na rekordnih 165 milijardi dolara do sredine 2022. godine. Tijekom drugog tromjesečja, Archer-Daniels-Midland ostvario je dotada najveću dobit.

Dok cijene hrane vrtoglavo rastu, a glad je u porastu, te još veće nestašice u opskrbi izgledne, takvo je profiterstvo naočigled nepravedno i znak je krajnjeg neuspjeha tržišta. Do skokova cijena došlo je unatoč obilnim javnim i privatnim zalihama žita. Ne postoji korelacija između ogromnih profita trgovaca žitaricama i onoga što čine u pogledu sigurnosti i održivosti prehrane. ABCD nisu uspjeli ispuniti svoje osnovne funkcije osiguravanja da hrana dođe do ljudi kojima je potrebna, i to po stabilnoj cijeni.

Nedostaje transparentnosti kada su posrijedi zalihe žitarica ABCD-a, i ne postoji način osiguravanja da budu pravovremeno distribuirane. Umjesto toga, žitnim divovima u interesu je ne puštati zalihe u promet, kako bi postigli više cijene.

Međutim, dok ove kompanije ostvaruju visoke profite, drugi osjećaju posljedice prehrambenog sustava kojega su pomogle oblikovati. Globalizirani točno-na-vrijeme (just-in-time) sustav distribucije hrane može se naglo poremetiti već u samo jednoj točki. Sustav je visoko specijaliziran, linearan i dizajniran za optimizaciju protoka velikog volumena, pod pretpostavkom da će uvjeti biti stabilni. Za ABCD je učinkovito baratati s tek nekoliko usjeva – standardiziranih sorti iz specijaliziranih proizvodnih regija koje putuju centraliziranim transportnim rutama. No, kada sustav doživi šok, ravnoteža se može poljuljkati. Pravi test za svaki sustav je način na koji funkcionira pod pritiscima i u neočekivanim uvjetima. Kada je u pitanju osiguravanje svjetskih prehrambenih lanaca, otpornost je fundamentalna – pogotovo u svijetu koji se suočava sa sve ekstremnijim vremenskim nepogodama.

Razina monopola na tržištima žitarica doprinosi i njihovim propustima. Globalna tržišta žitarica su koncentriranija od energetskog sektora i još manje transparentna. Žitni divovi imaju toliki utjecaj na tržišta i razvoj vladine politike da naprosto nema motivacije za transformiranje ili oduzimanje njihove moći. To je karakteristika koju dijele s brojnim drugim dijelovima „poljoprivredno-prehrambenog“ lanca, od sjemenskih i agrokemijskih monopola do poljoprivrednih strojeva i proizvodnje mesa, kao što je dokumentirano u novom izvješću ETC Grupe. Svi su oni u značajnom vlasništvu istog niza tvrtki za upravljanje imovinom: State Street, Vanguard i Blackrock.

Jednokratni porez na iznenadnu dobit žitnih divova privremeno bi pomogao korigirati tržišne propuste. Također, oslobodio bi milijarde u svrhu povećanja sigurnosti prehrane, zrcaleći poreze nametnute rekordnim profitima fosilnih divova u Indiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, a uskoro i u Europskoj uniji.

Veća transparentnost tržišta žitarica je ključna. Situacija nikada nije više išla u prilog tome da UN-ov informacijski sustav o poljoprivrednim tržištima (agricultural markets information system, AMIS) uključi zalihe hrane i podatke o trgovanju velikih trgovaca žitaricama, kako bi se smanjile spekulacije i rizik napuhavanja ekonomskih mjehura.

Točno-na-vrijeme (just-in-time) model također treba temeljito revidirati. Prehrambeni sustavi trebaju imati rezervne kapacitete kao zaštitu od prekida proizvodnje ili trgovine. Toyota je bila pionir točno-na-vrijeme proizvodnje u 1960-ima, koju je potom oponašala svaka druga industrija. No, za razliku od konkurentskih proizvođača automobila, Toyota je uvijek vodila računa o tome da njezin lanac opskrbe bude raznolik, a proizvodna središta lokalizirana. Tako je postala otpornija na šokove. Za prehrambene sustave to bi značilo uspostaviti pričuvne mreže regionalnih rezervi žitarica koje zajednički kontroliraju različite vlade, te regionalizirane mreže raznovrsnije hrane, sorti usjeva, sjemena, trgovačkih puteva, tvrtki i proizvođača. Zbog klimatskih promjena sve je urgentniji zadatak raspoređivanja rizika prioritiziranjem raznolikosti usjeva, proizvođača i opskrbnih ruta.

U konačnici, ABCD-ovi ovog svijeta nisu oni koji će nas izvući iz višestrukih kriza s kojima se suočava prehrambeni sustav. Svjetski autohtoni i mali proizvođači kultivirali su preko 7000 usjeva (6988 više od broja usjeva kojima redovito trguju ABCD-ovi). Njihovi usjevi i neglobalizirane mreže hrane osiguravaju istinsku raznolikost i otpornost koje su nam potrebne da zamijenimo našu prekarnu ovisnost o ABCD-u.