Branko Mijić: Kulturocid ili suicid

Prenosimo komentar Branka Mijića koji je objavljen u današnjem izdanju Novoga lista. Zahvaljujemo anonimnom podržavatelju / anonimnoj podržavateljici na ustupanju članka.

Ministar obrazovanja, znanosti i športa, Dragan Primorac, pokazao je kako njegovo ministarstvo očito raspolaže ogromnim novcem, ukinuvši obvezu vraćanja besplatnih udžbenika, što za posljedicu ima tiskanje novih knjiga svake godine, a što će pak svake godine porezne obveznike stajati oko pola milijarde kuna. Glasnogovornik Ministarstva Duje Bonacci opravdao je potez svog šefa obrazloženjem kako svi maturanti moraju imati sve udžbenike uza se, kako bi uspješno pripremili maturu. Godišnje će Ministarstvo tako nove udžbenike plaćati isto koliko bi ih izašlo preuzimanje potpunog troška studentskih školarina u dvije godine.

Sanaderova Vlada napokon je priznala da su studentske blokade fakulteta opravdane, a zahtjevi za besplatnim školovanjem itekako realni i ostvarivi!

Potvrdio je to svojim potpisom na ukidanje obaveze povratka besplatnih udžbenika ministar Primorac čime će pola milijarde kuna novca poreznih obveznika svake godine bespovratno završavati u smeću! Zaista, divan predizborni mamac i šampionska rastrošnost za državu u banani, recesiji i krizi koja više ni svoju blagajnu prema priznanju ministra Šukera ne može napuniti. Od ovakve katastrofalne odluke jedino je luđe obrazloženje Primorčevog glasnogovornika Duje Bonaccija da su na taj način željeli omogućiti učenicima koji pripremaju maturu da imaju sve udžbenike kod sebe. Ili Primorac i Bonacci ne žive s nama u istoj Hrvatskoj ili ne znaju kako se u njoj živi.

Studenti su u pravu, jer bi besplatno školovanje koje zahtijevaju stajalo državu tristotinjak milijuna kuna godišnje. Budući da znanje nije kratkotrajna i pokvarljiva roba, taj ulog neće završiti na otpadu i reciklaži poput jednokratnih Primorčevih »always« knjiga. Drugi izdašni dar kojim Sanader i HDZ spašavaju svoju vlast uoči lokalnih izbora, onaj namijenjen zaposlenicima javnih službi kojim je potkupljen predizborni štrajk, u konačnici će porezne obveznike stajati čak 9 milijardi kuna! Dakle, čak 30 godina besplatnog školovanja svih hrvatskih studenata!

I dok izdavači udžbenika zadovoljno trljaju ruke, jer im je ovim velikodušnim potezom ministrovog pera omogućen siguran i unosan posao, bez ikakvog stresa ili tržišnog rizika, osim bacanja novca u vjetar nikoga ne zabrinjava kolektivna slika društva koje jednogodišnje udžbenike proglašava mrtvim. Štoviše, tretira ih jednako poput trulog voća i povrća, strvina, odbačenih plastičnih vrećica i ambalaže, rashodovanih televizora… Vraćamo li se to u devedesete kada su kao odgovor na »srbočetničku komunističku agresiju« na Hrvatsku kao prve žrtve odmazde pale ćirilićne knjige koje su se nemilice čistile s polica knjižnica i završavale ako ne na lomači ili kao ogrjev na nekom od istih tih smetlišta gdje ova vlast misli pokapati školske udžbenike?

Ima li za knjigu dostojanstvenijeg posljednjeg počivališta od deponija, postoji li socijalno prihvatljiviji i osjetljiviji način za sufinanciranje onih učenika i obitelji skromnog kućnog budžeta? Ništa naravno na ovom svijetu nije besplatno, ni studiranje, ni udžbenici, ali misli li ova vlast pitati svoje građane koga bi i što financirali ili se ovakvim rasipništvom nastoji izboriti isključivo za svoj opstanak na vlasti?

Znaju li ti pijani milijarderi da nas ovakvim kulturocidom posve izvjesno uvlače u kolektivni suicid?

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve