Kate Soper | Maja Solar1. lipnja 2025.Subvertiranje kapitalističkog „napretka‟: Alternativni hedonizam, kulturna revolucija i politika obnoveRazvijajući koncepciju alternativnih hedonističkih politika, Kate Soper je u svojem predavanju nastojala ponuditi drugačiji model progresa od onog koji se zasniva na kapitalističkoj eksploataciji, tehnologiji i industrijalizaciji, te ideji rasta uglavnom mjerenog preko BDP-a. Tvrdeći da (bogate) nacije s najmanje održivim ekološkim otiskom ne mogu biti model prosperiteta, razvoja i dobrog života, propitala je aspekte življenja i rada koji bi bili manje rukovođeni brzinom, oskudicom vremena, prinudnim oblicima rada, neodrživim modelima potrošnje i postojeće kulture kompetitivnog hedonizma. Utoliko, kritika konzumerizma bi trebalo da ima važno mjesto u progresivnim politikama, a dodavanje kulturne dimenzije političkoj pomoglo bi izgradnji raznolikije i supstancijalnije opozicije postojećoj ekonomskoj ortodoksiji. Politizacija potrošnje je, prema predavačici, nedostajuća karika i u lijevim politikama, jer izostavlja brige i strepnje onih koji već na različite načine iskazuju nezadovoljstva postojećim konzumerističkim okvirom. Pored ukazivanja na ekološke katastrofe, politički imaginarijum alternativnog hedonizma otvara pozitivni okvir za nove forme potreba i želja, te za održive i pravednije načine proizvodnje, potrošnje i življenja.
Maja Solar | Rade Pantić15. svibnja 2025.Estetski fetišizam i monopolska rentaOslanjajući se na uvide Dave Beecha iz knjige „Umjetnost i vrijednost: Ekonomska izuzetnost umetnosti u klasičnoj, neoklasičnoj i marksističkoj ekonomiji“, predavač je analizirao veze ekonomije i umjetnosti iz optike radne teorije vrijednosti. Tvrdeći da je Beech bio u pravu u pogledu toga da je zapadni marksizam požurio da zaključi o komodifikaciji umetnosti, Pantić misli da je i Beech požurio s (problematičnom) tezom o autonomiji umjetnosti. Ideologija estetske autentičnosti, dakle, i kod Beecha ostaje epistemološka prepreka ka teoriji umjetničke proizvodnje: umjetnost se ovdje vidi kao stvaranje, a ne kao rad. Umjesto pretpostavke o odolijevanju umjetnosti zakonima vrijednosti i o tome kako umjetnički proizvodi spadaju u nereproduktibilna dobra, koja ne podležu radnoj teoriji vrijednosti, predavanje pokazuje kako se (indirektno) sudjelovanje umjetnosti u procesima akumulacije kapitala te u procesima eksploatacije radnika može objasniti pomoću Marksove teorije monopolske rente. Estetski fetišizam ostaje ideologija koja proizvodi privid dekomodifikacije umjetničke proizvodnje, dok marksistički okvir teorije fetišizma daje bolji okvir za objašnjenje umjetničkog rada u kapitalizmu. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.
Seminar12. svibnja 2025.Antikapitalistički seminarSlobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
Maja Solar | Mislav Žitko29. ožujka 2025.Foucault i kontroverza oko liberalizmaU seriji predavanja o liberalizmu Michel Foucault je uveo pojmove upravljanja sobom i drugima, te pokušao dati novu interpretaciju (neo)liberalizma. Liberalizam je prije toga bio promatran kao politička ideologija ili kao set filozofskih premisa, dok ga Foucault razumije kao tehnologiju upravljanja ili guvernmentalitet. Uz koncept liberalnog guvernmentaliteta u predavanju se propituje i koncept biopolitike, odnosno koncept stanovništva. Povijest liberalizma je stoga tehnologija upravljanja, a u takvoj konceptualizaciji ključno je pitanje moći, koja prema Foucaultu djeluje difuzno, kroz institucije poput obrazovanja, medicine, sigurnosti i ekonomije, oblikujući subjekte neprimjetnim, ali učinkovitim sredstvima. Međutim, ono što se ispostavlja kao 'kontroverza' oko liberalizma je Foucaultov nekritički pristup, štoviše to što u (neo)liberalizmu vidi i neki tip emancipatornog potencijala. Foucaultova predavanja o liberalizmu i biopolitici bila su vezana uz pokušaje da se oblikuje nova pozicija francuske ljevice, pokazujući i njegov otklon od marksizma, kao i antagonizam prema Komunističkoj partiji Francuske. Donosimo snimku i tekstualni pregled predavanja.
Lazar Petković | Maja Solar18. studenoga 2024.Kafkina dimenzija kritikeAutori u tekstu podcrtavaju kritičke dimenzije Kafkina stvaralaštva, usmjeravajući pažnju na razgradnju građanske subjektivnosti, ustrojstvo institucija moderne države, preispitivanje modernih razgraničenja između privatnog i javnog prostora, radnog i slobodnog vremena te drugih društveno političkih fenomena. Na tragu složenijih razumijevanja kritike kao pozitivnog i negativnog postupka, procedure razgraničenja, preispitivanja i podrivanja postojećih granica mišljenja, čulnosti i društvenih odnosa, nastoje ukazati na važnost Kafke kao kritičara. Obrazlažu to kroz tri bloka pitanja: što je Kafka razorio, što afirmirao te koje je fenomene svojim književnim postupcima zakomplicirao.
Maja Solar27. rujna 2024.Solidarnost kao uzajamna pomoćAko se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
Maja Solar5. kolovoza 2024.Nota o solidarnosti i hrani u filmu The Old OakStari hrast (The Old Oak, red. Ken Loach 2023.) je film o solidarnim praksama kolektivne prehrane iz kojih izrastaju kraci egalitarnih politika. Prikazujući susret dviju uništenih zajednica - lokalnu deindustrijaliziranu zajednicu i sirijsku migrantsku zajednicu koja bježi od rata i siromaštva - Loach podsjeća na oblike uzajamne pomoći kroz organiziranje zajedničke, besplatne, svima dostupne prehrane. Kolektivni i egalitarni oblik prehrane, koji ne ide na ruku kapitalističkom i samo preko tržišta i korporativnih lanaca dostupnom sistemu hrane, jest neki oblik politike koji umanjuje nejednakosti, ali je i obzor u kojem se stvaraju zajedništvo, bliskost i poveznice među kulturama. Temelj politike solidarnosti je ipak, prije svega, klasni, i to je ono što film jasno naznačava, dok se inzistiranjem na razlici solidarnog i karitativnog modela pomoći omogućuje opiranje neumoljivoj kapitalističkoj degradaciji života i društvene reprodukcije.
Andrea Vuljević | Maja Solar18. srpnja 2024.Zamršenost oblika nasilja u seriji Baby ReindeerBaby Reindeer (red. Weronika Tofilska, Josephine Bornebusch, 2024.) jedna je od malobrojnih ekranizacija koja prikazuje iskustvo orodnjenog nasilja koje doživljava muškarac, a pri tome uspijeva izbjeći zamke radikalno-liberalnih feminističkih interpretacija odnosa na temelju roda. Scenarij, nastao na predlošku istoimene autobiografske stand-up monodrame ne zapada u crno-bijelu podjelu na dobre i loše likove, već se probija kroz kompleksnu mrežu orodnjenih i seksualnih iskustava ostavljajući ih zakučastim, dvosmislenima i slojevitima. U svojoj analizi, autorice propituju nekoliko problematskih čvorova koje ova mini-serija otvara: reprezentacija roda i nasilja na temelju roda, biseksualnosti i seksualnosti uopće, fenomen pristanka, te (anti)karceralni okvir politika protiv nasilja.
Lazar Petković | Maja Solar22. prosinca 2023.Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferijiZagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
Maja Solar2. prosinca 2023.Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosaUnatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
Maja Solar17. rujna 2023.Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopijeEstetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
Maja Solar16. prosinca 2022.Feminizam, da, ali koji? Uvod u teoriju socijalne reprodukcijeTeorija socijalne reprodukcije (TSR) je feminističko-marksistička radna teorija vrijednosti. Kao ekspanzija marksizma i klasne teorije ona recentrira analizu rada u kapitalizmu na obuhvatniji način, pokazujući nužnu uvezanost opresija, eksploatacije i otuđenja. Tako se kroz kritiku političke ekonomije objašnjava i kako se orodnjena opresija, zajedno s drugim opresijama, sukonstituira sa stvaranjem viška vrijednosti. TSR ne objašnjava samo rodnu dimenziju socijalne reprodukcije, kako se to pretpostavlja u reduktivnim feminizmima koji izostavljaju rasu, klasu, starosnu dob, tjelesno-emotivno-mentalne sposobnosti, migrantski status i druge kategorije, već nastoji pokazati kako su različite opresije konstitutivne za radne odnose, iskustva i klasna mjesta. Kao teorija, politika, iskustvo i borba, socijalno-reproduktivni feminizam pokazuje vezu logike klasnih odnosa, društveno-opresivnih sila i življenih iskustava, dok je istovremeno usidren u horizont revolucionarne promjene svijeta.
Koristimo kolačiće kako bismo osigurali bolje iskustvo pretraživanja naše web stranice. PrihvaćamPravila privatnosti
Subvertiranje kapitalističkog „napretka‟: Alternativni hedonizam, kulturna revolucija i politika obnove
Razvijajući koncepciju alternativnih hedonističkih politika, Kate Soper je u svojem predavanju nastojala ponuditi drugačiji model progresa od onog koji se zasniva na kapitalističkoj eksploataciji, tehnologiji i industrijalizaciji, te ideji rasta uglavnom mjerenog preko BDP-a. Tvrdeći da (bogate) nacije s najmanje održivim ekološkim otiskom ne mogu biti model prosperiteta, razvoja i dobrog života, propitala je aspekte življenja i rada koji bi bili manje rukovođeni brzinom, oskudicom vremena, prinudnim oblicima rada, neodrživim modelima potrošnje i postojeće kulture kompetitivnog hedonizma. Utoliko, kritika konzumerizma bi trebalo da ima važno mjesto u progresivnim politikama, a dodavanje kulturne dimenzije političkoj pomoglo bi izgradnji raznolikije i supstancijalnije opozicije postojećoj ekonomskoj ortodoksiji. Politizacija potrošnje je, prema predavačici, nedostajuća karika i u lijevim politikama, jer izostavlja brige i strepnje onih koji već na različite načine iskazuju nezadovoljstva postojećim konzumerističkim okvirom. Pored ukazivanja na ekološke katastrofe, politički imaginarijum alternativnog hedonizma otvara pozitivni okvir za nove forme potreba i želja, te za održive i pravednije načine proizvodnje, potrošnje i življenja.
Antikapitalistički seminar
Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju peti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2025. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 6. lipnja 2025. Vidimo se!
Kafkina dimenzija kritike
Autori u tekstu podcrtavaju kritičke dimenzije Kafkina stvaralaštva, usmjeravajući pažnju na razgradnju građanske subjektivnosti, ustrojstvo institucija moderne države, preispitivanje modernih razgraničenja između privatnog i javnog prostora, radnog i slobodnog vremena te drugih društveno političkih fenomena. Na tragu složenijih razumijevanja kritike kao pozitivnog i negativnog postupka, procedure razgraničenja, preispitivanja i podrivanja postojećih granica mišljenja, čulnosti i društvenih odnosa, nastoje ukazati na važnost Kafke kao kritičara. Obrazlažu to kroz tri bloka pitanja: što je Kafka razorio, što afirmirao te koje je fenomene svojim književnim postupcima zakomplicirao.
Solidarnost kao uzajamna pomoć
Ako se solidarnost nastoji misliti i prakticirati prije svega kao politika, onda je uzajamna pomoć – kao jedan od oblika solidarnosti ‒ model pomoći koji ne samo da izbavlja ljude iz kriza koje proizvode kapitalistički uvjeti i strukture, nego ih i politizira, i to u pravcu emancipatornih društvenih promjena. U knjizi „Mutual Aid: Building Solidarity During This Crisis (and the Next)‟ (Uzajamna pomoć: Izgradnja solidarnosti tijekom ove (i sljedeće) krize), Dean Spade objašnjava što je uzajamna pomoć, koji su njezini historijski i aktualni primjeri, te kako se ona razlikuje od uvriježenih državnih, neprofitnih i „charity‟ modela pomoći, ali daje i praktična poglavlja, upitnike i orijentire za izbjegavanje zamki u grupnom organiziranju te u pravcu rješavanja sukoba u grupama. Stoga je ova knjiga i priručnik za organiziranje, ne samo uzajamne pomoći nego svih društvenih pokreta koji vode borbe za društvene transformacije i izgradnju svijeta oko ljudskih potreba.
Nota o solidarnosti i hrani u filmu The Old Oak
Stari hrast (The Old Oak, red. Ken Loach 2023.) je film o solidarnim praksama kolektivne prehrane iz kojih izrastaju kraci egalitarnih politika. Prikazujući susret dviju uništenih zajednica - lokalnu deindustrijaliziranu zajednicu i sirijsku migrantsku zajednicu koja bježi od rata i siromaštva - Loach podsjeća na oblike uzajamne pomoći kroz organiziranje zajedničke, besplatne, svima dostupne prehrane. Kolektivni i egalitarni oblik prehrane, koji ne ide na ruku kapitalističkom i samo preko tržišta i korporativnih lanaca dostupnom sistemu hrane, jest neki oblik politike koji umanjuje nejednakosti, ali je i obzor u kojem se stvaraju zajedništvo, bliskost i poveznice među kulturama. Temelj politike solidarnosti je ipak, prije svega, klasni, i to je ono što film jasno naznačava, dok se inzistiranjem na razlici solidarnog i karitativnog modela pomoći omogućuje opiranje neumoljivoj kapitalističkoj degradaciji života i društvene reprodukcije.
Zamršenost oblika nasilja u seriji Baby Reindeer
Baby Reindeer (red. Weronika Tofilska, Josephine Bornebusch, 2024.) jedna je od malobrojnih ekranizacija koja prikazuje iskustvo orodnjenog nasilja koje doživljava muškarac, a pri tome uspijeva izbjeći zamke radikalno-liberalnih feminističkih interpretacija odnosa na temelju roda. Scenarij, nastao na predlošku istoimene autobiografske stand-up monodrame ne zapada u crno-bijelu podjelu na dobre i loše likove, već se probija kroz kompleksnu mrežu orodnjenih i seksualnih iskustava ostavljajući ih zakučastim, dvosmislenima i slojevitima. U svojoj analizi, autorice propituju nekoliko problematskih čvorova koje ova mini-serija otvara: reprezentacija roda i nasilja na temelju roda, biseksualnosti i seksualnosti uopće, fenomen pristanka, te (anti)karceralni okvir politika protiv nasilja.
Vazduh koji dišemo na kapitalističkoj periferiji
Zagađenje zraka i životne sredine ogromni su problemi u Srbiji i drugim zemljama kapitalističke (polu)periferije, ali se to ili zanemaruje ili se problematika smješta u kvazi politički neutralne narative. Knjiga Vazduh kao zajedničko dobro Predraga Momčilovića je pregledna publikacija ‒ o historiji zagađenja zraka, o trenutnoj kvaliteti zraka, ključnim zagađivačima te njihovom utjecaju na zdravlje, o društveno-ekonomskim uzrocima zagađenja zraka i dominantnim narativima kroz koje se to predstavlja, kao i o politikama te borbama za čist zrak. Budući da polazi od suštinske veze kapitalizma i zagađenja, autor borbu protiv zagađenja odnosno privatizacije zraka misli u antikapitalističkom ključu: za čist zajednički zrak i druga dobra kojima ćemo upravljati demokratski.
Nevidljivi aspekt moći: nijema prinuda proizvodnih odnosa
Unatoč nerazrješivim kontradikcijama i krizama, kapitalizam 21. stoljeća nastavlja opstajati. Kako bismo razumjeli paradoksalnu ekspanziju i opstojnost kapitala usred kriza i nemira, potrebno nam je razumijevanje specifičnih povijesnih oblika apstraktne i nepersonalne moći koja je pokrenuta podvrgavanjem društvenog života profitnom imperativu. Nadograđujući kritičku rekonstrukciju Marxove nedovršene kritike političke ekonomije i nadovezujući se na suvremenu marksističku teoriju, Søren Mau u svojoj knjizi obrazlaže kako kapital steže svoj obruč oko društvenog života, na način da stalno preoblikuje materijalne uvjete društvene reprodukcije.
Barbie svijet, Ken carstvo, Stvarni svijet: fantazija do fantazije, a nigde utopije
Estetski prilično zanimljiv film Barbie na političkoj razini donosi poneki lucidni prikaz mansplaininga ili prezahtjevnog normiranja feminiteta i maskuliniteta, a i na strani je normaliziranja razlika te afirmiranja tjelesnosti. No, njegova dominantna optika ostavlja sistem proizvodnje koji kroji složeni preplet opresija i eksploatacija bez kritike – opresije na temelju roda prije svega se zamišljaju kao stvar identitetskog odnosa između žena i muškaraca, psihologizirano i potpuno oljušteno od klasnih odnosa, a izostaje i utopijski rad na zamišljanju nečeg drugačijeg. Film ukazuje na slijepe pjege onih feminizama čiji je pristup idealistički i koji se prvenstveno zasnivaju na idejama „osnaživanja“ i „rodne ravnopravnosti“.
Feminizam, da, ali koji?