Knjiga dojmova – prof. s FFZG-a pise o svojemu skupljanju potpisa za besplatno obrazovanje

Stigao nam je za naš blog tekst jedne zaposlenice Fakulteta koja bi, kako kaže, voljela ostati nepotpisana jer se smatra “jednom od nas i ne želi se nikako isticati” jer joj se ta dimenzija depersonalizacije “izuzetno sviđa”. Prenosimo, dakle, priču o iskustvima koje je imala pokušavajući skupiti potpise za peticiju za besplatno obrazovanje. Pročitajte!

MOJA ISKUSTVA S PETICIJOM ZA BESPLATNO OBRAZOVANJE

Danas, 5.5.2009., preuzela sam na sebe dio odgovornosti za skupljanje potpisa za peticiju. Već u prvom satu provela sam niz “akcija” s peticijskim papirom u ruci.

Morala sam početi odmah, bilo je jače od mene. Brinem se, naime, za tu “našu stvar”, kao da je beba, za nju treba učiniti nešto hitno, odmah. Leptirići u želucu i sve to…

Kako sam imala dogovor sa zubaricom, već na porti Doma zdravlja Kruge nisam mogla odoljeti – ponudila sam je portiru. Naravno da je potpisao, kao i gospođa koja je slučajno ušla tražeći “komisiju”. Pred vratima ordinacije gospođa koja nije imala kemijsku da potpiše podsjetila me da ja zapravo nisam spremna za peticiju! Smijeh i trk na kiosk. Zašto ne? “Gospođo, skupljam potpise za besplatno obrazovanje…” “A, to za studente? Dajte, i ja ću potpisati.” Kemijsku mi je poklonila za “dobru stvar”.

Krenulo je dobro! U čekanju “datea” sa zubaricom (naravno, i ona je potpisala, kao i sestra) krenula sam u pohod na čekaonice. Prva je na redu “Medicina rada”. Potpisali su svi. Jedan gospodin u godinama predlagao je revoluciju svih protiv svih struktura. Ostali su klimali glavama i potpisivali i brinuli se za svoju i svačiju djecu.

U susjednoj čekaonici doživjela sam prva odbijanja. Uvela sam odmah označavanje takvih, na svojemu vlastitu papiru, tzv. “sramotnim križićima”, da znam koliki me postotak odbio. Naravno, nisam mogla vjerovati svojim ušima. Jedna zabavna pjesma kaže: “svatko ima svoje razloge, i kad razlozi ne postoje”. Poslušajmo dakle, razloge: gospodin “ima svoj mozak”, a gospođa vjeruje da samo lijeni studenti traže besplatno školovanje, jer je spomenula svoju kćer, “vrijednu studenticu”. Ali … bila sam pristojna i ljubazna. Inače, nisam poznata po tome, ali sada jesam bila i pristojna i ljubazna, uglavnom zbog toplih i nasmiješenih očiju ostalih, koji su jedva dočekali da stave svoj potpis na “pravu stvar”. Tramvajska stanica, dva-tri kafića (na prijedlog jedne gospođe), frizerski salon (gdje je u tijeku bila proslava rođendana), kisok… Svugdje isto: gotovo automatski, bezrezervni pristanak, i tek gdjekoje “razložno” odustajanje.

Moja lista potpisa raste, lista križića znatno, znatno sporije… Jedini razlog zbog kojeg nisam u ta dva sata skupila više od 134 potpisa bili su naši razgovori.

A to je ono o čemu vam, zapravo, želim pričati. O tome da su ti ljudi, više od 90% njih (tek 13 križića :), gotovo svi ti ljudi toliko međusobno različiti kakvi se mogu sresti na ulici, u čekaonicama, na stanicama, kafićima – prosjek Hrvatske, ili barem Zagreba – GOTOVO SVI oni htjeli su znati još nešto o vama, htjeli su vam pomoći, brinuli se za vas, ali ponajviše vam se divili i ponosili se vama. Neki su i zaplakali. Kao da ne mogu vjerovati da je svo ovo vrijeme, izgubljeno u pljački i uništavanju, da je to vrijeme zla, ikada ikako moglo izroditi tako dosljednim, poštenim, hrabrim i sanjarskim mladim ljudima. GOTOVO SVI oni vam poručuju: ne odustajte, ne dajte se, samo vas žele posvađati i razdvojiti.

Oni svi, gotovo svi, s vama su, dakle, na svakom plenumu i dižu ruku za blokadu – imate potporu kakvu je imao jedino referendum za osamostaljenje Hrvatske. Više od 90% potpuno različitih ljudi, potpuno slučajno odabranih, demokratskom metodom hoda po ulici – “obični”, “prosječni” građani/ke Zagreba – s vama je.

Ovo su sada teški trenuci. Treći tjedan, oni, zna se koji, stalno se izmotavaju, pritisci rastu…

Ukazujem na ovu drugu vrstu pritiska, na ovaj vjetar u leđa, na ovu gotovo nevjerojatnu potporu “običnih” građana i građanki Zagreba. Ja sama još ne mogu doći k sebi od pozitivnosti koju sam danas doživjela, od te gotovo potpune afirmacije. Gospodinu koji je rekao “Ovo vam je potpisao jedan HDZ-ovac.” stisnula sam ruku.

Ovo znači “imati svoj mozak”.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve