Subversive Film Festival na Filozofskom
Kao što smo ranije već najavili, Subversive Film Festival dio svog teorijskog programa kao znak podrške studentima premješta na Filozofski fakultet u Zagrebu.
PETAK, 15. svibnja / 12.00 / D7
WANG HUI, „Debate o našoj budućnosti: promišljanje intelektualnih debata u Kini od 90-ih do danas“ (predavanje je na engleskom jeziku)
Kina je zahvaljujući tridesetogodišnjim reformama, i posebno zahvaljujući održavanju brzoga rasta tijekom proteklih deset i nešto godina, već postala treća ekonomija svijeta. Kada se ne bi računalo monetarno, već po esencijalnoj gospodarskoj moći, možda bi bila na drugom mjestu. Recimo da se u uvjetima gospodarske krize uspori kineski gospodarski razvoj, u svjetskim će okvirima i dalje to ostati najbrži rast, koji očito predstavlja pozitivan faktor za svjetsko gospodarstvo. Porast položaja Kine i cijele te zone u svjetskom gospodarstvu promijenit će tradicionalnu podjelu na tri svijeta, te pridonijeti formiranju multipolarnog svijeta. U isto vrijeme u Kini se, unazad posljednjih deset godina, pojavio intelektualni pokret pod nazivom „Nova Ljevica“. Program koji nudi “Nova ljevica” ne samo da obuhvaća aspekte koji se odnose na krizu poljoprivrede, seljaka i sela, na sistem socijalne zaštite, na reformu državnih poduzeća, te na zaštitu čovjekova okoliša, već i dio što se odnosi na promjenu funkcije vlade, na poticanje društvenog razvoja, te na sve ostale aspekte. Sve su te rasprave u današnjem kineskom društvu široko prepoznate. Zapad Kinu obično vidi kao spoj centralizma i slobodnog tržišta. Ali spoj slobodnog tržišta i centralističke države je fenomen koji se stalno javlja u svjetskoj, uključujući i u europskoj povijesti, i to nimalo nije specifično kineska pojava. U SAD-u i u Europi se u financijskoj krizi ponovo pojavio trend podržavljenja, i otuda je upaljen alarm zbog povratka “socijalizma”, dok je državna intervencija dostigla novi vrhunac.
Wang Hui, jedan od najznačajnijih suvremenih kineskih intelektualaca. Premda sam odbacuje etiketu „disidenta“, aktivno je sudjelovao u protestima na trgu Tiananmen 1989. godine, zbog čega je poslan na re-edukaciju u unutrašnjost zemlje. Danas je profesor humanističkih znanosti na Sveučilištu Qinghua u Pekingu, te urednik vodećeg kineskog intelektualnog časopisa “Dushu”. Izdao je nekoliko knjiga na kineskom i brojne članke na raznim jezicima, a ove godine mu kod uglednog britanskog izdavača Verso izlazi knjiga pod naslovom “Kraj revolucije: Kina i granice modernosti”. Ugledni politički magazin Foreign Policy prošle godine uvrstio ga je na listu 100 najznačajnijih svjetskih intelektualaca.
NEDJELJA, 17. svibnja / 18.00 / D7
OKRUGLI STOL:
WANG HUI i MINQI LI: „20 godina nakon 1989. – iskustvo i značenje Tiananmena“
(moderator: Srećko Horvat)
I 20 godina nakon krvavog gušenja pobune na trgu Tiananmen, taj je događaj na Zapadu okružen mnogim mitovima i neznanjem, dok je u samoj Kini gotovo tabuiziran, a svako dublje analiziranje tog događaja može dovesti do sankcija. Pokret iz 1989. nije bio samo studentski pokret, već je postao masovni demokratski pokret koji je zahvatio čitavu zemlju upravo zato što su se osim studenata u njega uključili i radnici. To je bila glavna razlika u usporedbi s ostalim studentskim pokretima 80-ih. Potkraj 70-ih u Kini dolazi do temeljnih promjena na planu politike i ekonomije, a posebice u vodstvu kineske Komunističke partije. Ona je potkraj 70-ih počela slijediti kapitalistički pristup razvoju, te je u skladu s time, nizom reforma i političkih poteza, radnike lišila temeljnih prava. Tijekom 80-ih to proturječje između radnika i vladajuće klase kineskog društva postaje sve veće, budući da se ukidaju neka od prava baštinjenih od revolucije ’49-e, kao što su zdravstvena skrb, jeftino stanovanje i različita jamstva za osnovne ljudske potrebe. Istovremeno, studenti postaju nezadovoljni zbog pomanjkanja političkih prava, raširene korupcije i zloupotrebe moći na najvišim razinama u stranci i vlasti. 1989. dolazi do konvergencije između radnika i studenata, a sve je kulminiralo velikim protestom na trgu Tiananmen. I Wang Hui i Minqi Li bili su sudionici tog događaja, a osim vlastitog iskustva, pokušat će ponuditi i analizu današnjeg kineskog društva s obzirom na reforme i događaje proistekle iz godine 1989.
Wang Hui, jedan od najznačajnijih suvremenih kineskih intelektualaca. Premda sam odbacuje etiketu „disidenta“, aktivno je sudjelovao u protestima na trgu Tiananmen 1989. godine, zbog čega je poslan na re-edukaciju u unutrašnjost zemlje. Danas je profesor humanističkih znanosti na Sveučilištu Qinghua u Pekingu, te urednik vodećeg kineskog intelektualnog časopisa “Dushu”. Izdao je nekoliko knjiga na kineskom i brojne članke na raznim jezicima, a ove godine mu kod uglednog britanskog izdavača Verso izlazi knjiga pod naslovom “Kraj revolucije: Kina i granice modernosti”. Ugledni politički magazin prošle godine uvrstio ga je na listu 100 najznačajnijih svjetskih intelektualaca.
Minqi Li, jedan od najoriginalnijih ekonomista mlađe generacije. Predaje ekonomiju na Sveučilištu Utah u SAD-u, a prije toga je predavao politologiju na Sveučilištu York u Kanadi. Zbog protesta na trgu Tiananmen, od 1990. do 1992. bio je politički zatvorenik u Kini. Tada se iz zagovaratelja slobodnog tržišta okrenuo marksizmu i u zatvoru, kako priznaje, pročitao tri sveska Kapitala. Redovito objavljuje u utjecajnom časopisu Monthly Review, a na kineski je preveo knjigu Moć i novac Ernesta Mandela. Njegova prva knjiga The Rise of China and the Demise of the Capitalist World-Economy (Pluto Press, 2008.) dobila je niz pozitivnih recenzija. Vodeći američki sociolog Immanuel Wallerstein će za njega reći: “Minqi Li je učinio nešto veoma različito i veoma bitno. On je ‘uspon Kine’ od maoističke ere do danas smjestio u povijest čitavog svjetskog sustava.”
ČETVRTAK, 21. svibnja / 12.00 / D7
RASTKO MOČNIK, „Trebaju li nam još kapitalisti?“
Dok se s jedne strane produkcija u suvremenom kapitalizmu socijalizira, s druge strane različite pravne regulacije privatiziraju čak i ono što je nekada bilo javno (školstvo, zdravstvo, mirovinski sistemi). Prisvajanje viška vrijednosti sve više liči na rentu, a poduzetnički profit nestaje. To znači da se vlasnici u takvoj situaciji ne bave više primarno proizvodnjom, već mešetaranjem. Da bi se proizvodnja i dalje relativno nesmetano odvijala brine se posrednički menadžerski sloj, koji je podmićen da ne bi slučajno u sukobu rada i kapitala stao krivu stranu. No radnici proizvodnju već sada mogu organizirati bez kapitalista.
Rastko Močnik, redovni profesor sociologije kulture na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Predaje teoriju diskursa, teoriju ideologije i epistemologiju. Između ostalog, studirao je na École des hautes études en sciences sociales u Parizu, gdje je pod mentorstvom Algirdasa Greimasa i doktorirao. Jedan je od prvih koji je u Sloveniju unio teoriju strukturalizma, i posebice Louisa Althussera. Preveo je radove Jacquesa Lacana, Emilea Durkheima i Marcela Maussa. Od ranih 80-ih jedan od žešćih protivnika reforme visokog obrazovanja, a i danas je aktivan u civilnom pokretu.
Više informacija možete naći na www.subversivefilmfestival.com
