kolumna

Dopis plenuma Fakultetskom vijeću

Na zadnjem je plenumu odlučeno da se Fakultetskom vijeću pošalje dopis u kojem se očitujemo o konceptu završnosti na diplomskoj razini studija. Kao što ste upoznati – prema predloženim rješenjima pisala bi se dva magisterija na obje grupe (ili jedan magisterij i jedan ispit ili interdiscplinarni rad). Izabrani članovi plenuma sastavili su dopis koji je poslan FV i koji u cijelosti prenosimo:

Stav plenuma FFZG-a o prijedlogu “Odluke o završnim radovima i ispitima na diplomskim studijima”

Povodom citiranog prijedloga plenum FFZG-a je 15. srpnja 2009. godine jednoglasno zaključio kako pisanje dvaju diplomskih radova predstavlja neopravdano i štetno opterećenje te je, kao takvo, potpuno neprihvatljivo. U daljnjem tekstu navedeni su najvažniji argumenti koji podupiru ovaj stav.

Bolonjskim procesom otežana je pozicija već i samih nastavnika, kako uvećanjem broja godina studija, tako i gomilanjem obveza u nastavi i mimo nje. Propisivanjem dvaju magistarskih radova (za razliku od dosadašnjeg jednog rada po studentu) udvostručenje broja radova po studentu rezultiralo bi uvećanjem mentorskih zaduženja svakog pojedinog profesora. Dodatno opterećenje nastavnicima bila bi i predložena izrada kataloga znanja i prateće literature.

Smatramo potrebnim još jednom naglasiti da Filozofski fakultet upisuje studente u jedan i jedinstven studij koji se bez obzira na dvije studijske grupe završava jednom, a ne dvjema diplomama. Uz to, nametanjem pisanja dvaju radova ili kombinacijom diplomskog rada i “završnog ispita”, studenti koji studiraju dvopredmetno stavljeni su u neravnopravan položaj u odnosu na studente koji studiraju jednopredmetno. Naime, tijekom završne studijske godine jednopredmetnog diplomskog studija piše se jedan diplomski rad, čime se ostvaruje isti ukupan broj ECTS bodova do završetka studija kao i na dvopredmetnom studiju.

Opcija pisanja samo jednog interdisciplinarnog rada koji bi pokrivao područje obje studijske grupe načelno je pohvalna, ali stavlja u neravnopravan položaj kolege koji studiraju kombinaciju u kojoj je takva interdisciplinarnost teško ostvariva. Spomenuto bi rješenje moglo rezultirati i posve nelogičnim izborom tema završnih radova, proizašlim iz želje da se na bilo koji način izbjegne pisanje dvaju radova, umjesto iz stručnih interesa pojedinog studenta.

Studenti su na svakoj studijskoj grupi već i samim izvršenjem obveza predviđenih studijskim programom (apsolviranjem kolegija) ispunili kriterij “završnosti” i dokazali da su tijekom studijskog procesa usvojili potrebna znanja, dok je za potvrđivanje znanstveno-istraživačke kompetencije dostatan jedan magistarski rad.

Plenum FFZG

18. srpnja 2009.
Tagovi:
, ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka