Osječki studenti o prijedlogu Pravilnika o stegovnoj odgovornosti

Prenosimo izjavu studenata Sveučilišta u Osijeku u kojoj oštro osuđuju nacrt prijedloga Pravilnika o stegovnoj odgovornosti studenata. Kako kažu, odredbe ovog prijedloga “moraju biti neprihvatljive svakom društvu koje pretendira nazivati se demokratskim i pluralističkim” te stoga pozivaju studente i hrvatsku javnost da se s njima suprotstave predloženom nacrtu Pravilnika i stanu u obranu prava na slobodu misli.

Za više informacija o samom nacrtu prijedloga i detaljan pregled primjedbi i komentara koje osječki studenti imaju na njega, posjetite njihov blog osjeckistudenti.bloger.hr. Komentar rektorice Gordane Kralik možete pročitati u današnjem članku Glasa Slavonije.

Ukoliko se želite uključiti u raspravu o mogućim izmjenama Pravilnika o stegovnoj odgovornosti studenata, ne samo na osječkom sveučilištu već i drugim visokoškolskim ustanovama na kojima bi se slične izmjene mogle uvoditi, dođite sutra na izvanredni sastanak radne grupe za međuplenumsku suradnju koji će se održati na Filozofskom fakultetu u prostoriji A-002 s početkom u 16 sati. Čitavu izjavu osječkih studenata pročitajte u nastavku.

Značajni reformator i predsjednik SAD-a s početka 20. stoljeća Thomas Woodrow Wilson jednom prigodom je izjavio: “Povijest slobode je povijest ograničenja moći vladajućih”.

Danas se mi, osječki studenti ujedinjeni u inicijativu za besplatno visoko obrazovanje, nalazimo u nezavidnoj situaciji kada vapimo za pomoć i podršku javnosti, kako osječke, tako i cjelokupne hrvatske. Moramo upozoriti da je iz Rektorata osječkog Sveučilišta izašao prijedlog Pravilnika o stegovnoj odgovornosti studenata s krajnje monstruoznim odredbama, takvima koje moraju biti neprihvatljive svakom društvu koje pretendira nazivati se demokratskim i pluralističkim.

Nastali studentski pokret posvećen je borbi za promjenu društvenih odnosa u korist onih koji u našem društvu privređuju, donose napredak i govore jezikom slobode. Ovim bi Pravilnikom takav pokret bio nepravedno šikaniran, obezvrijeđen i gurnut na margine društva (kazneno progonjen).

Ovaj, prije svega, intelektualistički pokret, kulminaciju je doživio tijekom studentskog preuzimanja kontrole nad dvadesetak fakulteta, na šest od sedam hrvatskih sveučilišta.

Promatrajući odredbe Pravilnika u svjetlu posljednjih društvenih zbivanja, ne možemo kao njegovu svrhu prepoznati ništa osim preuzimanja kontrole nad kritičkom mišlju i djelovanjem osječkih i hrvatskih studenata sa strane sustava kojeg studenti kritički propitkuju.

Međutim, ne želimo ulaziti u načelne rasprave, nego javnosti jasno predočiti sporne točke ovog prijedloga i naše prigovore istima nastale nakon konzultacija s pravnim stručnjacima.

  1. Stegovni sud, čije je postojanje predviđeno Pravilnikom, u svojoj osnovi nekompetentan je suditi, jer veći je dio povreda obveza preuzet iz Kaznenog zakona.
    Može li sud sastavljen od osoba koje nisu pravne struke odlučiti o nečijoj krivnji?
  2. Davanje mogućnosti stegovnom sudu fakulteta da protiv studenta izriče privremene (do okončanja postupka) stegovne mjere znači pretpostavku krivnje. Jedno od temeljnih pravnih načela prema Ustavu Republike Hrvatske (čl. 28.), načelo je nedužnosti. U kaznenom se postupku mjere zadržavanja (pritvor) izriču protiv osumnjičenika kada postoji opravdana sumnja da bi osumnjičenik mogao bijegom izbjeći suđenje, utjecati na svjedoke ili mijenjati/uništiti dokazni materijal.
    Može li Sveučilište donositi pravilnike koji su u direktnoj koliziji s Ustavom?
  3. Članak 7., stavak (5) predloženog Pravilnika uvodi verbalni delikt protiv časti i ugleda Sveučilišta, iako po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske (čl. 203.) nema osnove za kazneno gonjenje zbog povrede časti i ugleda, ako to nije bila svrha javnog nastupa.
    Podsjeća li i vas ovo na neke od starih represivnih režima?

Za kraj, pozivamo studente, medije i ostatak hrvatske javnosti da stane u obranu prava na slobodu misli. Vapimo da branite nas, a molimo da ustanete u obranu budućnosti sebe i svih koji vam nešto znače. Kako se danas spremaju napasti nas, tako će jednog dana napasti i vas, jer mi smo krivi što se ne pokoravamo ničijim sitnim političkim, ekonomskim i kriminalnim interesima, nego se usuđujemo jasno zatražiti promjenu!

Jedan svijet, jedna borba!
Osječki studenti i studentice
Osijek, 14. rujna 2009.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve