Policija napala studente u Pittsburghu za vrijeme sastanka G-20

Nedavni sastanak G-20 u Pittsburghu bio je obilježen brojnim prosvjedima, kao i sukobima između prosvjednika i policije. U jedan od takvih okršaja našli su se uključeni studenti Sveučilišta u Pittsburghu koji nisu sudjelovali u prosvjedima već su se skupili na kampusu i okolnim ulicama kao promatrači. Premda nisu izazivali nered, policija ih je izložila suzavcu, zvučnim topovima i gumenim mecima, a mnogi su i uhićeni.

Deseci studenata Sveučilišta u Pittsburghu koji smatraju da su bezrazložno uhićeni i izloženi neosnovanoj grubosti od strane policijskih snaga tijekom sastanka G-20 pretprošloga tjedna u Pittsburghu traže istragu o postupku policije. Kako bi “obuzdali” studente, teško naoružani pripadnici policije koristili su suzavac, sprejeve za samoobranu, gumene metke i, po prvi puta u SAD-u, zvučne topove, koji su se do sada koristili u Iraku. Tijekom demonstracija u Pittsburghu uhićeno je gotovo 200 ljudi, mnogi od njih studenti koji nisu činili nikakve nezakonite radnje.

Studenti su se na meti policije našli u četvrtak, 24. rujna, navečer, kada je policija stigla u Oakland, dio grada gdje je smješteno Sveučilište, kako bi obuzdala potencijalne izgrede. Razglasom su iz helikoptera emitirali naredbu demonstratorima, koji su se nalazili u blizini studentskih domova gdje živi preko 2,000 studenata, da se odmah raziđu. Studenti su čuli apel razglašen iz helikoptera, no mnogi nisu razumjeli o čemu se radi, te su izašli na ulice budući da nisu znali radi li se o tome da trebaju napustiti Oakland ili o čemu drugome. Neki od studenata su promatrali demonstracije, nalazeći se u javnom parku gdje su i imali pravo biti. Neki su, zasigurno, izašli na ulice iz puke znatiželje, ne smjerajući nikakav nered. No tako su se zapravo našli zajedno s demonstratorima, a mnogi bez mogućnosti povlačenja jer, kako navodi jedna studentica, vrata su nekih studentskih domova bila zaključana. Premda se na snimkama događaja te večeri vidi da studenti ne izazivaju nered, na njih su bacane limenke suzavca i ispaljivani gumeni meci, a bili su izloženi i zvučnim topovima. Mnogi studenti pritom su uhićeni; policija je hapsila bez kriterija, ne dajući razloge za to, koristeći prekomjernu silu.

Genevieve Redd, predsjednica sveučilišnog ogranka ACLU (American Civil Liberties Union) kaže da iznenađuje reakcija samoga Sveučilišta koje je jedino putem SMS poruka obavijestilo studente da se situacija u Oaklandu pogoršala te zamolilo studente da ostanu u domovima. U isto vrijeme, van domova, studente je napadala i uhićivala policija.

Studenti su se organizirali i skupljaju potpise za peticiju kojom traže istragu o protuustavnom postupku od strane policije i ispriku gradskih vlasti.

Sveučilište je isprva branilo uhićenim studentima da u pratnji imaju odvjetnike tijekom razgovora s policijom kampusa kojim studenti pokušavaju postići odbacivanje svih optužbi, međutim pravno zastupanje im je ipak odobreno.

Pogledajte ovaj video snimljen za vrijeme intervencije policije na Sveučilištu u Pittsburghu.

Na ovoj stranici možete pročitati osobni iskaz djevojke koja je uhićena samo zato jer je držala otvorenima vrata studentskog doma kako bi studenti mogli ući.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.