Prosvjedi i okupacija na Kalifornijskom sveučilištu: studenti i nastavnici protiv rezanja budžeta i drastičnog povećanja školarina

Masivni prosvjed na Berkeleyu, 24. rujna 2009 U četvrtak, 24. rujna, na prvi dan predavanja na fakultetima u Kaliforniji, studenti, nastavnici i radnici održali su masivne prosvjede i bojkote nastave na svih deset kampusa u sustavu Kalifornijskog sveučilišta. Dan nakon toga, nekoliko desetaka studenta započelo je okupaciju jedne zgrade na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu koja još traje.

Prvi dan nastave na fakultetima u Kaliforniji bio je obilježen bojkotom nastave u koji su se uključili brojni studenti, nastavnici i radnici na svih deset kampusa Kalifornijskog sveučilišta. Masivni prosvjed održan 24. rujna uslijedio je nakon postupnog pogoršavanja situacije na kalifornijskim kampusima koja su se kroz prošlu akademsku godinu već suočila sa znatnim rezanjima budžeta, smanjivanjem studijskih programa te povećanjima troškova studiranja za studente kroz rastuće troškove zdravstvenog osiguranja i stanovanja. Situacija je kulminirala nakon što su sveučilišne i državne vlasti početkom prošlog mjeseca najavile dodatna rezanja budžeta, otpuštanja radnika i nastavnika, smanjenje upisnih kvota i rast školarina za nevjerojatnih 30% (na preko $10,000).

Predložene mjere ne narušavaju samo kvalitetu nastave na fakultetima koji, suočeni sa smanjenim budžetima, moraju otkazati kolegije i otpustiti nastavnike; rastuće školarine kao i smanjenje upisnih kvota (uz istovremeno povećanje kvota za studente iz drugih država, koji plaćaju znatno višu školarinu) znače smanjenje pristupa visokom obrazovanju za najranjiviji i najmanje privilegiran dio studentske populacije: one manje imućne i pripadnike etničkih manjina, tradicionalno manje zastupljene među studentima. U Kaliforniji sada gotovo tri četvrtine studenata radi za vrijeme studija, mnogi od njih puno radno vrijeme, pa ipak i uz to nakon studija nasljeđuju velike dugove. Predložene mjere ne čine ništa drugo do pokušavaju iznijeti ekonomsku krizu koju su prouzročili najbogatiji tako što će dodatno opteretiti one ionako najranjivije dijelove populacije.

Grafit na zgradi Kalifornijskog sveučilišta u Santa Cruzu Stoga su kalifornijski studenti i nastavnici odlučili izraziti svoje snažno protivljenje takvoj državnoj i obrazovnoj politici jednodnevnim bojkotom nastave na prvi dan predavanja prošlog četvrtka, 24. rujna. Deset sveučilišnih kampusa, među kojima su Berkeley i UCLA, neki od najprestižnijih sveučilišta u Americi, eruptiralo je nezadovoljstvom u masivnom prosvjedu koji je okupio brojne nastavnike, studente i sindikate. Dan nakon toga, nekoliko desetaka studenta odlučilo je nastaviti prosvjed okupacijom jedne zgrade na kampusu u Santa Cruzu koja još uvijek traje. Dok im sa svih strana stižu pisma potpore (jedno takvo poslao je i plenum FFZG-a), a vlasti nastavljaju sa svojim planiranim mjerama koje bi mogle srušiti državni sveučilišni sustav i gurnuti Kalifornijsko sveučilište k privatizaciji, pobunjeni studenti pozivaju svoje kolege na drugim kalifornijskim kampusima da poduzmu slične akcije okupacije jer, kako kažu: “Radnici gube svoje poslove. Studenti nisu u mogućnosti upisati fakultet. Nemamo izbora nego okupirati i eskalirati.”[1]

Objavljujemo ovim putem prijevod pisma podrške koje su studenti Sveučilišta Columbia uputili svojim pobunjenim kolegama u Kaliforniji.

Iskaz solidarnosti Sveučilišta Columbia sa štrajkovima na Kalifornijskom sveučilištu i okupacijom na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu

Studenti ustaju, bune se, i preuzimaju natrag svoj fakultet. Zajedno s radnicima i nastavnicima bojkotiraju nastavu i ne mole, ne pitaju, već nedvosmislenim riječima zahtijevaju od države da im vrati njihovo sveučilište. Poziv odzvanja svim kampusima. U svakoj učionici sjede ljudi koji čekaju da čuju takav poziv, kad god i odakle god on stigao. Danas se on čuje iz Kalifornije, uskoro možda bude upućen od strane drugih, drugim riječima možda, ali u sličnom duhu, sa sličnim bijesom.

Tome se nadamo. Tako bi stvari, vjerujemo, trebale biti. Sveučilište je naše: svaki kampus, svaka zgrada, po pravu pripada onima koji u njima rade, koji u njima podučavaju i nama koji u njima učimo i živimo. Obrazovanje je po pravu naše. Ono se ne smije udjeljivati i uskraćivati kako se prohtije zakonodavcima i administratorima. Ono se ne smije suspendirati prateći ritam neuspjeha kapitalizma. Obrazovanje nije, niti bi ikada trebalo biti, privilegija.

Ali kako vi pokazujete, studenti odbijaju biti kontrolirani. Odbijamo biti samodopadni potrošači i žrtve “tržišta” s kojim smo u kontinuiranoj opoziciji. Odbijamo pristati na to da se pred nas postavlja granica – predstavljala ona spol, klasu, rasu, seksualnost ili bilo koji drugi oblik privilegije, nepodnošljiv rast školarina, sputavajuća rezanja budžeta. Peticije, prosvjedi, štrajkovi, pregovaranja i okupacije tek su početak ove borbe koju će, kojim god sredstvima potrebnim, odlučiti studenti.

Kalifornijsko sveučilište u Santa Cruzu i svaki fakultet unutar sustava Kalifornijskog sveučilišta vaš je fakultet. Svaki fakultet, bio on javan ili privatni, pripada nama. Radnicima, studentima i nastavnicima. Okupacije nisu teatralni trikovi namijenjeni privlačenju medijske pozornosti, ili ljutiti nemoćni ispadi aktivista, ili čak jednostavni i rutinski “prosvjedi”. Oni su temeljni, radikalni, podsjetnici nama samima i svim studentima čija se sveučilišta nalaze pod napadom: da postoji drugi način. Drugačije sveučilište i drugačiji svijet ujedno su i mogući i nužni.

Okupacije i prosvjedi, svi studentski pokreti predstavljaju silovitu erupciju krize. Krize koju osjećamo svakodnevno. Krize s kojom se suočavaju milijuni na svojim radnim mjestima, u učionicama, na ulicama, za kuhinjskim stolom. Nesklad između naših potreba i želja s jedne strane i trenutnog stanja, koje nam je nametnuto odozgo, s druge, katastrofalna je. I zato se bunimo.

Trenutna okupacija i val studentskih prosvjeda koji nastaje odgovor su na pitanje koje je nametnula ova kriza, pitanje koje sami sebi postavljamo već neko vrijeme: “ČIJI FAKULTET?” Hvala Kalifornijskom sveučilištu u Santa Cruzu i svim pobunjenim studentima Kalifornijskog sveučilišta što su nam dali tako jebeno dobar, glasan odgovor.

S istočne obale zapadnoj u ljubavi i solidarnosti,

Zajednica radikalnih studenata na Sveučilištu Columbia, Studenti za demokratsko društvo, Međunarodna socijalistička organizacija, Studentska koalicija za proširenje i gentrifikaciju, LUCHA Columbia, Studenti protiv imperijalizma, Koalicija protiv rata Sveučilišta Columbia, Palestinski forum Sveučilišta Columbia,

New York, 25. rujna 2009.

1 “Occupy and Escalate”: Inside the Barricades at UC Santa Cruz
Povezano: Za više informacija o sustavu visokog obrazovanja, svakako pročitajte tekst podrške Gordane P. Crnković, izvanredne profesorice na Sveučilištu države Washington u Seattleu. Profesorica Crnković daje informativan uvid u mehanizme financiranja studenata i sveučilišta, kako se američki sustav visokog obrazovanja u tom pogledu promijenio i kakve to implikacije ima ne samo za studente i sveučilište već i za društvo u globalu.

Vezani članci

  • 15. veljače 2025. Jedan svijet, kolektivna borba Pozivamo vas na 219. plenum Filozofskog fakulteta u ponedjeljak, 17. veljače u 18h u dvorani D7. Na plenum je pozvana sva zainteresirana javnost (studenti_ce, profesori_ce, radnici_e...) i podsjećamo da svi_e sudionici_e imaju jednako pravo glasa.
  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 23. prosinca 2024. Autonomna umjetnost na krilima tolerantnog dijaloga Prostori kulture, specifično filmski, demonstriraju različite oblike suočavanja s izazovima globalnog društvenog i političkog krajolika – od otvorenog angažmana do apologetske šutnje. Autorica teksta mapira pozicioniranje međunarodnih i domaćih kulturnih institucija, filmskih festivala i filmaša te nezavisnih inicijativa u odnosu na genocid koji Izrael provodi nad palestinskim narodom. Podsjećajući na borbene kinematografije 60-ih i 70-ih, autorica dovodi u pitanje kontroliranu gestu solidarnosti unutar postojećih neoliberalnih, opresivnih struktura. Poziva na otpor i organiziranje filmskih radnika_ca te proizvodnju drugačije slike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve