Sara Renar: Društvena odgovornost i arhitektonsko djelovanje

Donosimo tekst kolegice Sare Renar, inače studentice Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Iskorištavamo ovu priliku da i ostale kolege podsjetimo da nam šalju svoje tekstove tematike srodne onome što inače objavljujemo (besplatno obrazovanje, blokada, radnička i studentska prava, osvrti na aktualna zbivanja, itd.) koje ćemo nastojati objaviti, što će ovisiti o uređivačkoj politici.


„U trenutku kada se pod birokratskom šifrom “participacije” administrativnim dekretom bez prethodne javne rasprave prešutno ukida jednako pravo na obrazovanje za sve, unatoč tome što je kao univerzalan i obvezujući civilizacijski cilj potvrđeno i u Deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, osjećamo se dužnima stati u obranu toga prava ne samo u svoje ime, nego u ime društva u cjelini. Pravo na obrazovanje smatramo konstitutivnim za svaku demokraciju koja je više od pukog imena.“ Tako je glasio početak prve izjave za medije 20. travnja 2009. studentske inicijative za besplatno obrazovanje Filozofskog fakulteta. Val studentskih provjeda je u kratkom roku potresao cijelu državu: dana 29. 4. 2009, studenti Arhitektonskog fakulteta su blokirali nastavu na matičnom fakultetu, pridruživši se kolegama dvadeset fakulteta diljem zemlje.

Zahtjev je u srži bio vrlo jednostavan: prepoznavši strahote privatizacije obrazovanja koja u Hrvatskoj ulazi na mala vrata, studenti su tražili potpuno transparentno javno financirano obrazovanje na svim razinama dostupno svima pod jednakim uvjetima. O samom zahtjevu, metodi borbe i o tome koliko su ovi događaji značajni za podizanje šire svijesti o socijalnoj nejednakosti i problemima obrazovanja već je mnogo pisano na drugim mjestima i još će se pisati. U ovom tekstu ću se ograničiti na slučaj blokade nastave Arhitektonskog fakulteta te zašto upravo slučaj našeg fakulteta predstavlja veliki pomak u svijesti naše akademske zajednice.

Arhitektonski fakultet ima dugu tradiciju nemiješanja u socijalne probleme i probleme društvenog uređenja. Ako se takva tema ikad i potegnula, govorilo se studentima da je arhitektu „ispod časti“ baviti se politikom. To je velika šteta jer je arhitektura vjerojatno najviše „humanistička“ od svih tehničkih struka te se itekako treba baviti političkim pitanjima. Pritom ne mislim na pejorativnu definiciju politike stranačkih borbi već na širi smisao politike u vidu ostvarivanja socijalnih prava.

Pritisak kapitalizma u sveprisutnoj maksimi konkurentnosti tržišta svakako dodatno potiče uskogrudno i strogo profesionalno razmišljanje, no neosjetljivost kruga Arhitektonskog fakulteta za širu socijalnu sliku nije nedavno uspostavljena dijagnoza. Fakultetom kruži anegdota da su 1968. i 1971. godine, dok je veliki dio akademske populacije tadašnje države sudjelovao u jednoj drugoj vrsti prosvjeda, studenti arhitekture iskoristili prosvjede kao savršenu priliku da kod kuće u miru dovrše svoje programe. Tada studenti, danas nastavnici, samo su nastavili zatvoren krug koji traje do danas.

U čemu je točno uzrok takvog obrasca mišljenja teško je reći. Vjerojatno je na djelu kombinacija mentaliteta elite, osobne taštine i poremećenih vrijednosti šireg društva unutar kojeg arhitektura egzistira. Veliku ulogu sigurno igra i preopterećen nastavni program fakulteta, potenciran uvođenjem bolonjskog sustava, u kojem studenti nemaju slobodnog vremena ni za čitanje stručne knjige, a kamoli za širenje horizonta interdisciplinarnom građom.

Ono što ohrabruje jest da su studenti pokazali da su itekako svjesni društvenih problema i odgovornosti koje moraju kao budući arhitekti preuzeti na sebe. Tijekom pet dana koliko je blokada trajala, fakultet je poprimio obilježja prave platonske Akademije: prostor slobodnog mišljenja, razmjena informacija i kreacije. Studenti su tokom blokade organizirali alternativni nastavni program: svakodnevno su se odvijale radionice, predavanja, filmske projekcije i diskusije. Tokom blokade nastave bilo je, naravno, nerazumijevanja i incidenata sa strane nekih nastavnika, no značajan dio je podržao studente, čak i aktivno sudjelujući u programu. Nezaboravni trenutak je bio spontani proces preseljenja vježbi iz zatvorenih crtaonica u hodnike u kojem su studentima, bez obzira u čijoj su formalno grupi, dobrovoljno i bez pritiska u projektiranju pomagali demonstratori, stariji studenti i asistenti.

Pet dana blokade pokazalo se iscrpljujućim za one studente koji su najviše u njoj sudjelovali te se naposlijetku podleglo pritisku onog nenaklonjenog dijela nastavnog kadra. Fraza koja se u tim krugovima često mogla čuti, „revolucija jede svoju djecu“, potpuno je deplasirana i pokazuje nerazumijevanje cijelog procesa. Naime, blokada nastave nije bila ni zamišljena kao revolucija u smislu postizanja ciljeva preko noći. Primarni cilj besplatnog obrazovanja još nije postignut (iako se u trenutku pisanja ovog teksta na tu temu u javnosti vode rasprave koje bi drugačije izlgedale da nije bilo akcija na proljeće), ali nešto barem jednako važno jest. Studenti su se počeli organizirati i raspravljati. Počeli su preispitivati dogme svojih mentora. Studenti su počeli MISLITI.

Vrijeme će pokazati hoće li takvo stanje svijesti ostati usputna epizoda ili će imati trajniji učinak na modus života Arhitektonskog fakulteta. Fakultet je prečesto sklon sterilnom glumljenju avangarde te prijeti opasnost da se cijeli protest u arhitektonskim krugovima svede na par izložbi i tekstova u donjem kutu neke publikacije. S druge strane, itekako ima razloga za nadu. Nitko, naime, nije ni u snu očekivao da će se ijedan tehnički fakultet priključiti studentskoj pobuni, kamoli Arhitektonski, a uz to se najmanje očekivalo da će studenti držati fakultet pod kontrolom punih pet dana. Upravo je na Arhitektonskom fakultetu za vrijeme blokade nastave nastala ideja besplatnih priprema za prijemni ispit koje drže studenti. Taj nesebičan društveni doprinos produkt je upravo razmišljanja „van okvira“ te su ubrzo i studenti sa drugih fakulteta počeli držati svoje pripreme.

Studenti arhitekture su, makar nakratko, u proljeće 2009. usprkos svim uvjetima pokazali da nisu zaboravili što znači biti akademski građanin. U našem slučaju, preciznije rečeno, studenti su pokazali da je aktivna društvena odgovornost neodvojiva od istinitog arhitektonskog djelovanja.

Sara Renar

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve