Studentski štrajk u Portoriku jača, javno obrazovanje i građanska prava u opasnosti

Donosimo vam tekst o studentskom štrajku protiv novih školarina u Portoriku, koji je izazvao represivne mjere neviđene u toj državi već desetljećima, uključujući policijsku okupaciju kampusa. O stanju u Portoriku i borbi studenata protiv privatizacije javnog obrazovanja pročitajte više u tekstu.

Istodobno s masovnim, katkad eksplozivnim studentskim prosvjedima u Rimu i Londonu, u utorak je Sveučilište u Portoriku opet postalo žarište studentskih prosvjeda koji su glavni kampus pretvorili u militarističku zonu policije i specijalaca opremljenih niskoletećim helikopterima i snajperima. Konflikt oko pretjeranog povećanja školarina sada se pretvorio u borbu protiv privatizacije javnog obrazovanja.

Otpor nametnutim školarinama ($800), izazvao je represivne državne mjere: prvi put u trideset i jednu godinu, policija je okupirala glavni kampus, a lokalni Vrhovni sud, odnedavno sastavljen od vladajuće stranke, u ponedjeljak je zabranio studentske štrajkove i prosvjede na kampusima. U utorak više od 500 studenata prkosilo je vladajućima demonstrirajući na kampusu, mašući sloganom “Boje nas se, jer se mi njih ne bojimo”. (“Nos tienen miedo porque no tenemos miedo”) Trenutni štrajk preispituje suglasnost s pregovorima o školarinama od $800, koji su u lipnju okončali dvomjesečno zatvaranje 10 od 11 kampusa Sveučilišta u Portoriku, budući da Sveučilištu prijeti gubitak od 240 milijuna američkih dolara, koji je pospješen državnim neplaćanjem duga Sveučilištu.

Udruge za građanska prava proglasile su stanje uzbune nakon prošlotjednih nemira i izjava vodećih javnih dužnosnika koje stvaraju neprijateljsku atmosferu i brane slobodu govora, . Kao odgovor, 15 000 pristaša Sveučilišta marširalo je u nedjelju u San Juanu od zgrade Kongresa do La Fortaleze, rezidencije guvernera Portorika, ispod smirujućeg svijetlo plavog tropskog neba, na tom teritoriju SAD-a, s otprilike 4 milijuna američkih državljana – činjenica slabo poznata Amerikancima koji Portoriko doživljavaju kao turističko odredište.

U napetom stanju koje je prethodilo ovom tjednu, vodeći sveučilišni dužnosnici opetovano su prijetili da će ih štrajk možda natjerati da zatvore glavni kampus u Rio Pedrasu, koji okuplja više od 20 000 studenata, zapošljava oko 1 200 profesora i 5 000 nenastavnog osoblja, te se u njega ulijevaju milijuni za znanstvena istraživanja (sveučilišna mreža služi 65 000 studenata). Nadalje, deset od jedanaest kampusa Sveučilišta u Portoriku ostaje na probnom roku agencije za akreditiranje, Middle States Association, u područjima dugoročne fiskalne sposobnosti i efektivnog administrativnog upravljanja, kojima je sadašnja studentska mobilnost simptom, a ne uzrok.

Prošli tjedan tenzije su narasle vodeći do dvodnevnog studentskog štrajka kad je Capitol Security, privatna zaštitarska firma koju je unajmilo Sveučilište za 1,5 milijun američkih dolara, demolirala ulazna vrata kampusa. Zaštitari su bili mladi s malo ili nimalo obuke, nisu nosili identifikacijske oznake, neki su bili naoružani štapovima i cijevima, u atmosferi zastrašivanja neviđenoj od štrajka lučkih radnika 1940-ih. Mnogi zaštitari unovačeni su iz marginalnih afroportorikanskih zajednica, npr. Villa Cañona u Loízi, koja je prema tamošnjim vođama, poprište dokumentiranog policijskog nasilja i uznemirujuće dimenzije institucionalnog rasizma.

Prijavljeno je nekoliko nasilnih incidenata, uključujući i slučaj studenta kojeg su ozbiljno ozlijedili zaštitari. Video koji tobože pokazuje studente kako razbijaju prozor zaštitarskog kombija, neprekidno je emitiran u lokalnim medijima kao opravdanje policijske okupacije kampusa, upravo kad su studenti mirno završili dvodnevni štrajk.

“Sveučilište u Portoriku ima dugogodišnju povijest infiltratora i sabotera angažiranih za poticanje takvih incidenata”, rekao je William Ramirez, izvršni direktor portorikanskog odjela američke Udruge za građanske slobode. Incident je izazvao niz provokacija. Guverener Luis Fortuño, u televizijskom je nastupu otvoreno rekao da se ljevičare više neće tolerirati na kampusu. Njegov šef osoblja, Marcos Rodriguez Ema, javno je prijetio izbacivanjem studenata i profesora koji se usuđuju prosvjedovati. (“vamos a sacarlos a patadas“).

Administracija sveučilišta ograničila je prosvjede na područja izvan kampusa, a u ponedjeljak je počasna rektorica Ana Guadalupe do 15. siječnja formalno zabranila sve prosvjede ili ikakve grupne aktivnosti na kampusu. Također je izdala proglas kojim se zahtijeva obavezno nošenje studentskih identifikacijskih isprava u svako doba dana.

Prema Ramirezu, Fortuñove izjave upućene ljevičarima, limitiranje prosvjeda na područja izvan kampusa i zabrana prosvjeda, kršenja su 1. amandmana, prava zajamčenog Ustavom. Policijska prisutnost, i teško naoružani specijalci stvaraju atmosferu zastrašivanja koja onemogućuje kreativnost.

“Umjesto da odgovaraju na nasilje, stvorili su nasilno okruženje”, rekao je Ramirez, dodavši da je u uvjetima gdje se policijska okupacija koristi kao preventivna mjera, “gotovo sigurno da će doći do nasilja”.

U četvrtak je kao odgovor na policijsku prisutnost na kampusu, na sastanku od 300-tinjak profesora, većina njih izglasala neodržavanje nastave dok je kampus pod opsadom, sa sjećanjem na smrtonosne posljedice policijske brutalnosti za vrijeme posljednje okupacije 1981. U subotu je Jose Figueroa Sancha, šef policije, najavio planove za stalnu policijsku postaju na kampusu, koristeći zabranu narkotika kao opravdanje, usprkos općepoznatoj činjenici da se prodaja droge odvija na mjestima nedaleko od kampusa. Obično kampus raspolaže vlastitim odredom zaštitara.

I neki od studentskih vođa koji se protive štrajku, oglasili su se protiv policijskog zauzimanja kampusa. Omar Rodriguez, predsjednik Studentskog zbora Pedagoškog fakulteta, osnivač i urednik Facebook stranice Estudiantes de la UPR Informan, s preko 30 000 članova, prijavio je napad zaštitarâ bez ikakvog povoda, dok je policija stajala sa strane i smijala mu se dok je on molio za pomoć.

Rekao je :„Pretjerana policijska prisutnost je nepotrebna i zastrašujuća“, nadodavši da je pedagoški apsurdno u takvom okruženju očekivati od studenata da se koncentriraju na učenje.

Iskorištavajući tenzije, Giovanni Roberto, vođa studentskog štrajka, klasnom je solidarnošću pokušao uspostaviti dijalog sa zaštitarima Capitol Securitya, rekavši: “Doveli su nam mlade koji su upravo oni za koje se borimo, kako bi i oni mogli imati pristup sveučilištu.”

Procjenjuje se da će nove školarine od $800, natjerati 10 000 studenata da odustanu od fakulteta, iako su državne legislature i Fortuñova vlada izglasale zadnje pokušaje stvaranja sredstava za studentske poslove i školarine. Brojne iscrpne fiskalne alternative školarinama ponuđene od vjerodostojnih izvora nailaze na zatvorena vrata.

Sam štrajk još mora izgraditi širu podršku. Široko rasprostranjena briga da će štrajk ugroziti opstanak institucije, mobilizirala je neke pa i studente protiv pokreta, usprkos velikoj većini koja ih podržava.. Dok su studenti s nekih kampusa organizirali štrajkove, drugi su glasali protiv takvih mjera. Na kampusu Rio Piedras, studenti koji ne štrajkaju, uključujući i nekadašnje prosvjedne vođe, potpisali su javni proglas u kojem traže otvaranje kampusa i normalno održavanje nastave.

Unatoč tome, organizatori štrajka nadaju se da će nepromišljenost administracije osvojiti naklonost studentima te mobilizirati ostale skupine. Najveća organizacija profesora, Asociacion Puertorriquena de Profesores Universitarios, i organizacije nenastavnog osoblja, La Hermandad de Empleados No-Docentes, uputile su standardne pozive za poštivanje štrajka. Angel Figureoa Jaramillo, predsjednik UTIER-a, sindikata električara, javno je pozvao na podršku demonstracijama.

Ima li ili ne sadašnji konflikt destabilizirajući potencijal na Fortuñovu administraciju, ovisi o širem kontekstu ekonomskog blagostanja. Fortuño i legislativna većina ekstremne desnice došli su na vlast mandatirani da kazne prijašnju vlast za najgore ekonomsko stanje u proteklim desetljećima, bez mogućnosti prijevremenih izbora kao provjere sadašnje politike.

Fortuño, samoprozvani Reganovac, postao je miljenik Republikanske stranke zbog nametanja nepopularnih mjera štednje, preko zakona nazvanog Ley 7 (Zakon 7), kojim se otpušta preko 20 000 zaposlenika javnog sektora; zbog udara na državne agencije, uključujući UPR, s osakaćujućim rezovima ciljanim na uočljive ideološke protivnike; i zbog poništavanja ugovora radnika javnog sektora na tri godine. Takav pokret, sličan Reaganovom otpuštanju štrajkaških kontrolora leta, trebao bi upozoriti sindikate diljem zemlje na interese republikanske stranke.

Fortuñova vlada već je započela pregovore o prodaji ili dugotrajnom najmu UPR-ovih kampusa privatnim fakultetima, pa i onima čiji su vlasnici veliki donatori njegovoj kampanji. To kao i kriza uzrokovana neplaćanjem studentskih kredita, a povezana s osrednjim privatnim fakultetima u SAD-u, prijeti da će sve brže prerasti u problem velik gotovo kao i hipotekarna kriza.

Događaji koji se odvijaju koherentni su s popularnom tezom kanadske autorice Naomi Klein poznatoj kao „kapitalizam katastrofe“ . No studenti u Portoriku i diljem svijeta mobiliziraju se zbog dubinskih rezova i privatizacije javnog viskog obrazovanja u pokretima koji možda tek sad uzimaju prvi zamah.

“Od San Diega do Rima, od San Juana do Londona i Amsterdama, 2010. će biti zapamćena kao godina studentskih pokreta diljem svijeta”, komentirao je Antonio Carmona Baez, profesor politologije na Sveučilištu u Amsterdamu. “Još od 1968. studenti nisu globalno—istovremeno—ustali protiv autoriteta, ovoga puta za spas javnog obrazovanja.”