Rektor Bjeliš opovrgnuo izjave Ministarstva

Rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš odlučio je “preciznije izvijestiti javnost o svome djelovanju i stavovima koje je zastupao na sjednici Rektorskog zbora u Osijeku 26. siječnja 2011. i u radu Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o sveučilištu.” Izjavom je potvrdio ono što je dobrom dijelu akademske zajednice već neko vrijeme jasno: partnerski odnos s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa ne postoji, pa su tako i povjerenstva sastavljena po volji ministra a njihov je karakter konzultativan. Suglasnosti oko zakona nema, a ne može je ni biti dok se ne raspravi strategija budućeg razvoja znanosti i visokog obrazovanja.


Priopćenje rektora Sveučilišta u Zagrebu:

S obzirom na vijesti u medijima o zaključcima sa sjednice Rektorskog zbora koja je održana u Osijeku 26. siječnja 2011., te posebno, s obzirom na priopćenje koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavilo 27. siječnja, smatram nužnim javnost preciznije izvijestiti o svome djelovanju i stavovima koje sam zastupao, kako na spomenutoj sjednici, tako i u radu Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o sveučilištu.

Na sjednici Rektorskog zbora održanoj 26. siječnja, glasujući suzdržano, nisam podržao prijedlog zaključaka o radu prosudbenih povjerenstava za izradu zakonskih prijedloga. Od četiri točke zaključaka podržao sam dvije, i to onu kojom se pozdravlja dosadašnji rad povjerenstava i onu kojom se primaju na znanje preliminarna izvješća o njihovom radu. Nasuprot toga, nisam se složio s preostale dvije točke – onom u kojoj se konstatira da je u velikom dijelu postignuta suglasnost o izmjenama zakona, te točkom u kojoj se preporuča nastavak partnerskog odnosa Ministarstva i akademske zajednice u daljnjem radu.

Takav moj stav temeljio se na sljedećim argumentima.

Partnerski odnos između MZOŠ-a i institucija sustava do sada nije uspostavljen niti u jednoj fazi rada na zakonodavstvu unatoč brojnim opetovanim prijedlozima, uključujući i prijedloge Senata i čelnika Sveučilišta u Zagrebu te jednako tako i unatoč mojem zalaganju u radu Prosudbenog povjerenstva. Članove prosudbenih povjerenstava imenovao je gospodin ministar svojom odlukom, tako da oni nisu ovlašteni predstavnici svojih ustanova. Stoga je rad prosudbenih povjerenstava imao de facto konzultativni karakter. Njime se u daljnjim postupcima nisu uspostavile nikakve partnerske obveze niti za jednu stranu – niti za Ministarstvo u nastavku rada na zakonskim nacrtima, niti za institucije u iznošenju budućih stavova o ovim tekstovima.

Nadalje, po mojoj procjeni, u dosadašnjem radu nije niti na konzultativnoj razini postignuta suglasnost o čitavom nizu važnih pitanja. U radu Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o sveučilištu često sam isticao kako je takvu suglasnost praktički nemoguće postići bez temeljnih strateških odrednica daljnjeg razvoja hrvatskog visokoobrazovnog i istraživačkog sustava. Rad na strateškom dokumentu postao je prijeka i primarna potreba. Donošenje jasne strategije na nacionalnoj razini je nužno, ne samo kao polazište za uspješno normiranje kvalitetne legislative, već i kao okvir i pokazatelj našeg kompetitivnog pozicioniranja u europskom visokoobrazovnom i istraživačkom sustavu, što će se naročito aktualizirati u daljnjim fazama pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Vezano uz rad Povjerenstva, nakon što je utvrđeno da zbog čitavog niza okolnosti strateški dokumenti koji su doneseni 2005. godine, i čiji je plan realizacije zaključen s 2010. godinom, danas nisu relevantni, predstavnici Ministarstva na drugoj su sjednici održanoj 15. prosinca predočili dokument Ministarstva iz 2010. godine pod naslovom Smjernice za rad na Zakonu o sveučilištu, kao predložak za rad na odgovarajućem zakonu. Na sljedećoj sjednici održanoj 16. prosinca ustvrdio sam da mi je osobno taj dokument u potpunosti neprihvatljiv te sam, nakon što sam obrazložio svoj stav, prekinuo svoj rad u Povjerenstvu. Nakon toga upoznao sam sveučilišni Rektorski kolegij u širem sastavu o ovom tekstu te o svome dotadašnjem djelovanjem izvijestio Senat na sjednici održanoj 21. prosinca 2010. Konačno, na posljednjoj sjednici održanoj 17. siječnja 2011., dodatno sam upoznao Prosudbeno povjerenstvo s ključnim preokupacijama i planovima razvoja Sveučilišta u Zagrebu koja su sveučilišna tijela u međuvremenu raspravila i usvojila.

O Nacrtu Izvješća i Zaključaka rasprave Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o sveučilištu kojeg dam dobio 26. siječnja na sjednici Rektorskog zbora, očitovat ću se uskoro izravno dopisom koordinatoru Povjerenstva i Ministarstvu.


Priopcenje Rektora Sveucilista u Zagrebu

Link na izjavu.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve