Rektor Bjeliš opovrgnuo izjave Ministarstva

Rektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš odlučio je “preciznije izvijestiti javnost o svome djelovanju i stavovima koje je zastupao na sjednici Rektorskog zbora u Osijeku 26. siječnja 2011. i u radu Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o sveučilištu.” Izjavom je potvrdio ono što je dobrom dijelu akademske zajednice već neko vrijeme jasno: partnerski odnos s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa ne postoji, pa su tako i povjerenstva sastavljena po volji ministra a njihov je karakter konzultativan. Suglasnosti oko zakona nema, a ne može je ni biti dok se ne raspravi strategija budućeg razvoja znanosti i visokog obrazovanja.

Priopćenje rektora Sveučilišta u Zagrebu:

S obzirom na vijesti u medijima o zaključcima sa sjednice Rektorskog zbora koja je održana u Osijeku 26. siječnja 2011., te posebno, s obzirom na priopćenje koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavilo 27. siječnja, smatram nužnim javnost preciznije izvijestiti o svome djelovanju i stavovima koje sam zastupao, kako na spomenutoj sjednici, tako i u radu Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o sveučilištu.

Na sjednici Rektorskog zbora održanoj 26. siječnja, glasujući suzdržano, nisam podržao prijedlog zaključaka o radu prosudbenih povjerenstava za izradu zakonskih prijedloga. Od četiri točke zaključaka podržao sam dvije, i to onu kojom se pozdravlja dosadašnji rad povjerenstava i onu kojom se primaju na znanje preliminarna izvješća o njihovom radu. Nasuprot toga, nisam se složio s preostale dvije točke – onom u kojoj se konstatira da je u velikom dijelu postignuta suglasnost o izmjenama zakona, te točkom u kojoj se preporuča nastavak partnerskog odnosa Ministarstva i akademske zajednice u daljnjem radu.

Takav moj stav temeljio se na sljedećim argumentima.

Partnerski odnos između MZOŠ-a i institucija sustava do sada nije uspostavljen niti u jednoj fazi rada na zakonodavstvu unatoč brojnim opetovanim prijedlozima, uključujući i prijedloge Senata i čelnika Sveučilišta u Zagrebu te jednako tako i unatoč mojem zalaganju u radu Prosudbenog povjerenstva. Članove prosudbenih povjerenstava imenovao je gospodin ministar svojom odlukom, tako da oni nisu ovlašteni predstavnici svojih ustanova. Stoga je rad prosudbenih povjerenstava imao de facto konzultativni karakter. Njime se u daljnjim postupcima nisu uspostavile nikakve partnerske obveze niti za jednu stranu – niti za Ministarstvo u nastavku rada na zakonskim nacrtima, niti za institucije u iznošenju budućih stavova o ovim tekstovima.

Nadalje, po mojoj procjeni, u dosadašnjem radu nije niti na konzultativnoj razini postignuta suglasnost o čitavom nizu važnih pitanja. U radu Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o sveučilištu često sam isticao kako je takvu suglasnost praktički nemoguće postići bez temeljnih strateških odrednica daljnjeg razvoja hrvatskog visokoobrazovnog i istraživačkog sustava. Rad na strateškom dokumentu postao je prijeka i primarna potreba. Donošenje jasne strategije na nacionalnoj razini je nužno, ne samo kao polazište za uspješno normiranje kvalitetne legislative, već i kao okvir i pokazatelj našeg kompetitivnog pozicioniranja u europskom visokoobrazovnom i istraživačkom sustavu, što će se naročito aktualizirati u daljnjim fazama pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Vezano uz rad Povjerenstva, nakon što je utvrđeno da zbog čitavog niza okolnosti strateški dokumenti koji su doneseni 2005. godine, i čiji je plan realizacije zaključen s 2010. godinom, danas nisu relevantni, predstavnici Ministarstva na drugoj su sjednici održanoj 15. prosinca predočili dokument Ministarstva iz 2010. godine pod naslovom Smjernice za rad na Zakonu o sveučilištu, kao predložak za rad na odgovarajućem zakonu. Na sljedećoj sjednici održanoj 16. prosinca ustvrdio sam da mi je osobno taj dokument u potpunosti neprihvatljiv te sam, nakon što sam obrazložio svoj stav, prekinuo svoj rad u Povjerenstvu. Nakon toga upoznao sam sveučilišni Rektorski kolegij u širem sastavu o ovom tekstu te o svome dotadašnjem djelovanjem izvijestio Senat na sjednici održanoj 21. prosinca 2010. Konačno, na posljednjoj sjednici održanoj 17. siječnja 2011., dodatno sam upoznao Prosudbeno povjerenstvo s ključnim preokupacijama i planovima razvoja Sveučilišta u Zagrebu koja su sveučilišna tijela u međuvremenu raspravila i usvojila.

O Nacrtu Izvješća i Zaključaka rasprave Prosudbenog povjerenstva za nacrt Zakona o sveučilištu kojeg dam dobio 26. siječnja na sjednici Rektorskog zbora, očitovat ću se uskoro izravno dopisom koordinatoru Povjerenstva i Ministarstvu.

Priopcenje Rektora Sveucilista u Zagrebu

Link na izjavu.

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.