Izjava

Izjava s konferencije u Ateni o dugu i mjerama štednje

Na konferenciji “Debt and Austerity: From the Global South to Europe” održanoj u Ateni u svibnju ove godine donesena je izjava solidarnosti s narodima Grčke, Irske i Portugala te poziv na demokratsku revizije duga kao konkretnog koraka prema pravednosti u zaduživanju, demokratsko rješenje krize duga i ekonomsko restrukturiranje i redistribuciju.

Mi, predstavnici pokreta i aktivisti iz cijelog svijeta, sastali smo se u Ateni kako bismo raspravljali o lekcijama prethodnih međunarodnih ekonomskih kriza, kako bismo izrazili svoju solidarnost s europskim narodom koji se bori protiv nepravednih programa štednje koje nameću vlade i Europska unija te kako bismo formulirali plan djelovanja za stvaranje ekonomije koja ispunjava potrebe naroda, a ne uske društvene elite.

Mnoge zemlje u razvoju proživljavaju krizu duga od 1970-ih. Nakon perioda lakoumnog posuđivanja od međunarodnih financijskih institucija, Međunarodni monetarni fond nametnuo je oštre politike štednje u zamjenu za spašavanje banaka i financijera, a neki od najsiromašnijih naroda na svijetu suočeni su s rezovima dohodaka i socijalnih provizija.

Te su politike bile nepravedne i nisu olakšale oporavak. Umjesto toga pomoću njih povećana je ovisnost zaduženih zemalja o moći financijskih tržišta, čime se smanjila odgovornost vlada prema narodu. Tek kada se nekolicina zemalja usprotivila nametanju štednje, spašavanju financijera i teškom teretu duga, ekonomski oporavak postao je moguć. Upravo se to dogodilo u Argentini 2001. godine.

Periferne zemlje EU danas su suočene s dubokom krizom duga u kojoj su završile zbog pritiska nepravednog institucionalnog uređenja EU i njegovih neoliberalnih politika kao i zbog međunarodnog financijskog sustava koji je postao iznimno moćan, predatorskog karaktera i koji je lišen svake odgovornosti. U osvit međunarodne ekonomske krize zemlje periferije su se jako zadužile, dijelom odražavajući jaz u srcu eurozone, a dijelom produbljavanje nejednakosti između veoma bogatih i ostatka društva. Radni narod prisiljen je iznijeti teret tih dugova, mada se njima nije okoristio.

Mjere štednje i privatizacije najteže će pritisnuti najsiromašnije, dok će se spašavati one koji su krizu prouzrokovali. Krupni biznis i bogati nastavit će izbjegavati plaćanje poreza koje bi se moglo iskoristiti za izgradnju pravednijeg društva. Ako se nitko ne usprotivi tim mjerama, njihov učinak na Europu bit će neizmjeran, promijenit će ravnotežu moći u korist kapitala i na štetu radništva na dulje vrijeme.

Otpor pokušaju da se natjera radni narod i siromašne da snose troškove krize dok se veoma bogati izvlače neokrznuti, pružit će oni koji su na prvoj liniji. To su u prvom redu narodi Grčke, Irske i Portugala koji će se usprotiviti politikama štednje EU-a i MMF-a, oduprijeti se međunarodnim financijskim silama i odbiti dužničko ropstvo. Pozivamo ljude diljem svijeta da se solidariziraju s pokretima u tim zemljama koji se bore protiv duga i pogubnih politika koje dug nosi sa sobom.

Naročito pozivamo na podršku:

  • Demokratske revizije duga kao konkretnog koraka prema pravednosti u zaduživanju. Revizije duga u koje je uključeno civilno društvo i organizirani radnički pokret daju priliku ljudima da ustanove koji dijelovi javnog duga su ilegalni, nelegitimni ili jednostavni neodrživi. Tako radni narod može nadzirati otplaćivanje duga, duga za koji se krivi narod. Time se isto tako potiče demokratska odgovornost i transparentnost administracije u javnom sektoru. Izražavamo solidarnost s revizijom duga u Grčkoj i Irskoj te smo spremni i praktično pomoći.

  • Suverenog i demokratskog rješenja krize duga. Vlade prvenstveno mora obvezivati narod, ne institucije lišene odgovornosti poput EU I MMF-a. Narodi zemalja poput Grčke moraju odlučiti koje će politike poboljšati njihove šanse za oporavak i održivost. Postoji obilje učinkovitih i radikalnih odgovora suverenih država na problem duga. Suverene države još imaju moć da nametnu moratorij na plaćanje ukoliko dug smanjuje sredstva za život radnog naroda. Čak i rezolucije UN-a legaliziraju prestanak plaćanja u u slučaju krize.

  • Ekonomskog restrukturiranja i redistribucije, a ne dug. Dominacija neoliberalnih politika i moć međunarodnih financija dovele su do niskog rasta, sve veće nejednakosti i velikih kriza kao i do propadanja demokratskih procesa. Nužno je da se ekonomije postave na drugim temeljima kroz prijelazne programe koji uključuju kontrolu kapitala, javno vlasništvo i kontrolu nad bankama te industrijsku politiku koja se vrti oko javnog ulaganja dok u isto vrijeme poštuje okoliš. Prvi cilj bi trebao biti zaštita i proširenje zaposlenosti. Poreznu bazu bi trebalo proširiti i učiniti ju progresivnijom tako da bi se oporezivalo kapital i bogate i kako bi se na taj način dozvolila mobilizaciju domaćih resursa kao alternativu dugu. Redistribucija bi također trebala obuhvaćati obnovu javnih ulaganja u zdravstvo, obrazovanje, transport i mirovine kao i poništavanje pritiska na nadnice i plaće.

To su prvi koraci prema stvaranju ekonomije prema potrebama i težnjama naroda, ekonomije koja bi smanjila moć krupnog kapitala i financijskih institucija. Tako će se dozvoliti ljudima diljem Europe, i općenito diljem svijeta, da imaju više kontrole nad svojim sredstvima za život, nad svojim životima i političkim procesom. Također će dati nadu mladima diljem Europe koji su trenutno suočeni s tmurnom budućnošću u kojoj ih čeka malo radnih mjesta, niske nadnice i sužen izbor životnih prilika. Iz tih je razloga pravednost u suočavanju s problemom duga u Grčkoj, Irskoj i Portugalu u interesu radnog naroda diljem svijeta.

S engleskog prevela Emilija Zlatevska
24. lipnja 2011.
Tagovi:
, , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka