Izjava s konferencije u Ateni o dugu i mjerama štednje

Na konferenciji “Debt and Austerity: From the Global South to Europe” održanoj u Ateni u svibnju ove godine donesena je izjava solidarnosti s narodima Grčke, Irske i Portugala te poziv na demokratsku revizije duga kao konkretnog koraka prema pravednosti u zaduživanju, demokratsko rješenje krize duga i ekonomsko restrukturiranje i redistribuciju.


Mi, predstavnici pokreta i aktivisti iz cijelog svijeta, sastali smo se u Ateni kako bismo raspravljali o lekcijama prethodnih međunarodnih ekonomskih kriza, kako bismo izrazili svoju solidarnost s europskim narodom koji se bori protiv nepravednih programa štednje koje nameću vlade i Europska unija te kako bismo formulirali plan djelovanja za stvaranje ekonomije koja ispunjava potrebe naroda, a ne uske društvene elite.

Mnoge zemlje u razvoju proživljavaju krizu duga od 1970-ih. Nakon perioda lakoumnog posuđivanja od međunarodnih financijskih institucija, Međunarodni monetarni fond nametnuo je oštre politike štednje u zamjenu za spašavanje banaka i financijera, a neki od najsiromašnijih naroda na svijetu suočeni su s rezovima dohodaka i socijalnih provizija.

Te su politike bile nepravedne i nisu olakšale oporavak. Umjesto toga pomoću njih povećana je ovisnost zaduženih zemalja o moći financijskih tržišta, čime se smanjila odgovornost vlada prema narodu. Tek kada se nekolicina zemalja usprotivila nametanju štednje, spašavanju financijera i teškom teretu duga, ekonomski oporavak postao je moguć. Upravo se to dogodilo u Argentini 2001. godine.

Periferne zemlje EU danas su suočene s dubokom krizom duga u kojoj su završile zbog pritiska nepravednog institucionalnog uređenja EU i njegovih neoliberalnih politika kao i zbog međunarodnog financijskog sustava koji je postao iznimno moćan, predatorskog karaktera i koji je lišen svake odgovornosti. U osvit međunarodne ekonomske krize zemlje periferije su se jako zadužile, dijelom odražavajući jaz u srcu eurozone, a dijelom produbljavanje nejednakosti između veoma bogatih i ostatka društva. Radni narod prisiljen je iznijeti teret tih dugova, mada se njima nije okoristio.

Mjere štednje i privatizacije najteže će pritisnuti najsiromašnije, dok će se spašavati one koji su krizu prouzrokovali. Krupni biznis i bogati nastavit će izbjegavati plaćanje poreza koje bi se moglo iskoristiti za izgradnju pravednijeg društva. Ako se nitko ne usprotivi tim mjerama, njihov učinak na Europu bit će neizmjeran, promijenit će ravnotežu moći u korist kapitala i na štetu radništva na dulje vrijeme.

Otpor pokušaju da se natjera radni narod i siromašne da snose troškove krize dok se veoma bogati izvlače neokrznuti, pružit će oni koji su na prvoj liniji. To su u prvom redu narodi Grčke, Irske i Portugala koji će se usprotiviti politikama štednje EU-a i MMF-a, oduprijeti se međunarodnim financijskim silama i odbiti dužničko ropstvo. Pozivamo ljude diljem svijeta da se solidariziraju s pokretima u tim zemljama koji se bore protiv duga i pogubnih politika koje dug nosi sa sobom.

Naročito pozivamo na podršku:
  • Demokratske revizije duga kao konkretnog koraka prema pravednosti u zaduživanju. Revizije duga u koje je uključeno civilno društvo i organizirani radnički pokret daju priliku ljudima da ustanove koji dijelovi javnog duga su ilegalni, nelegitimni ili jednostavni neodrživi. Tako radni narod može nadzirati otplaćivanje duga, duga za koji se krivi narod. Time se isto tako potiče demokratska odgovornost i transparentnost administracije u javnom sektoru. Izražavamo solidarnost s revizijom duga u Grčkoj i Irskoj te smo spremni i praktično pomoći.

  • Suverenog i demokratskog rješenja krize duga. Vlade prvenstveno mora obvezivati narod, ne institucije lišene odgovornosti poput EU I MMF-a. Narodi zemalja poput Grčke moraju odlučiti koje će politike poboljšati njihove šanse za oporavak i održivost. Postoji obilje učinkovitih i radikalnih odgovora suverenih država na problem duga. Suverene države još imaju moć da nametnu moratorij na plaćanje ukoliko dug smanjuje sredstva za život radnog naroda. Čak i rezolucije UN-a legaliziraju prestanak plaćanja u u slučaju krize.

  • Ekonomskog restrukturiranja i redistribucije, a ne dug. Dominacija neoliberalnih politika i moć međunarodnih financija dovele su do niskog rasta, sve veće nejednakosti i velikih kriza kao i do propadanja demokratskih procesa. Nužno je da se ekonomije postave na drugim temeljima kroz prijelazne programe koji uključuju kontrolu kapitala, javno vlasništvo i kontrolu nad bankama te industrijsku politiku koja se vrti oko javnog ulaganja dok u isto vrijeme poštuje okoliš. Prvi cilj bi trebao biti zaštita i proširenje zaposlenosti. Poreznu bazu bi trebalo proširiti i učiniti ju progresivnijom tako da bi se oporezivalo kapital i bogate i kako bi se na taj način dozvolila mobilizaciju domaćih resursa kao alternativu dugu. Redistribucija bi također trebala obuhvaćati obnovu javnih ulaganja u zdravstvo, obrazovanje, transport i mirovine kao i poništavanje pritiska na nadnice i plaće.

To su prvi koraci prema stvaranju ekonomije prema potrebama i težnjama naroda, ekonomije koja bi smanjila moć krupnog kapitala i financijskih institucija. Tako će se dozvoliti ljudima diljem Europe, i općenito diljem svijeta, da imaju više kontrole nad svojim sredstvima za život, nad svojim životima i političkim procesom. Također će dati nadu mladima diljem Europe koji su trenutno suočeni s tmurnom budućnošću u kojoj ih čeka malo radnih mjesta, niske nadnice i sužen izbor životnih prilika. Iz tih je razloga pravednost u suočavanju s problemom duga u Grčkoj, Irskoj i Portugalu u interesu radnog naroda diljem svijeta.

S engleskog prevela Emilija Zlatevska

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi "Na gotovo dvjesto pedeset strana gustog materijala, književnost kao praksa pisanja jedva da se i spominje. Umjesto toga (o) piscu se sudi s obzirom na to u kojoj je mjeri politički djelovao u skladu ili (pretežito) usuprot načelima koje liberalna inteligencija drži transcendentnim. Takvo je analitičko polazište posve legitimno, no ono ne treba auru književnog znalca, koju Mandić sveudilj potura, pridodavši na samom kraju i popis svojih književnih recenzija, valjda kao dokaz vlastite ekspertize."
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve