Priopćenja Kuće ljudskih prava i CŽS povodom napada na studenticu

Centar za ženske studije i Kuća ljudskih prava Zagreb (BaBe!, Centar za mirovne studije, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Građanski odbor za ljudska prava – GOLJP, Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja Svitanje, Udruga za promicanje istih mogućnosti UPIM) izašli su u javnost s priopćenjem povodom napada na studenticu tijekom blokade dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu.


Oglašavamo se povodom grubog fizičkog nasrtaja na studenticu Filozofskog fakulteta od strane dekana prof. dr. sc. Damira Borasa dne 24. listopada 2011.

Svaki čin nasilja ili pokušaj nasilja nad studentom/studenticom od strane sveučilišnih nastavnika/ca, a napose osobe koje po svom položaju i ovlastima štiti položaj i ugled institucije Sveučilišta, nedopustiv je i podliježe profesionalnoj i etičkoj odgovornosti. Otimanje naprave studentice koja je snimala studentsku blokadu referade Filozofskog fakulteta tijekom jutra 24. listopada 2011. te nasrtaj i nasilno naguravanje koje je potom uslijedilo nema tek značajke ekscesa, već uprizoruje praksu koju ovjerava obrazac moći koji nerijetko ima elemente spolnog/rodnog uznemiravanja.

Stoga nikakvo pozivanje na tzv. racionalno postupanje niti trezvenost pri analizi, a na što nas pokušava navesti naknadna argumentacijska razina, ne može opravdati ponašanje dekana Borasa već samo potvrđuje rečeno. K tomu, dodatno zabrinjava što nema ni čina isprike ni čina prihvaćanja odgovornosti za učinjeno.

Zahtijevamo da se pri postupanju uzmu u obzir ne samo dužnosti dekana (u članku 25. Statuta FF stoji da dekan može biti razriješen dužnosti kad „svojim ponašanjem povrijedi ugled dužnosti koju obnaša“) već, uz proizvedeno nasilje čije implikacije su i zdravstvene naravi, integritet i dostojanstvo studentice (u Etičkom kodeksu nastavnika, suradnika i znanstvenika FF, u članku 3. stoji da će „ Nastavnici … čuvati neovisnost i dostojanstvo kolega i studenata ..“, te i članku 12 „Nastavnici su dužni poštovati dostojanstvo studenata“).

O nedopustivom ponašanju osobe koja bi trebala predstavljati uzor akademskog profesionalizma i etičnosti, zahtijevamo da se izjasni Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, rektor Zagrebačkog sveučilišta, ministar Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Pučki pravobranitelj i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova kako bi se neprimjereno ponašanje osudilo i sankcioniralo.

Za Centar za ženske studije,
Rada Borić,
Izvršna direktorica


Fizičko razračunavanje sa studentima od strane čovjeka, sveučiličnog nastavnika a koji je uz to i na čelu jedne visokoobrazovne ustanove krši sva pravila i etičke vrijednosti koje je svaka obrazovna institucija dužna predstavljati. Ujedno, nije bez značaja da ovaj incident zapravo, pored ostalog, predstavlja i fizički napad statusno moćnijeg muškarca i profesora prema fizički i statusno slabijoj ženi i studentici.

Ovakvo ponašanje Dekana Filozofskog fakulteta gospodina Damira Borasa u sporotnosti je sa najvišim načelima Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu pa tako načelom mirnog uživanja prava, načelom poštivanja integriteta i dostojanstva osobe, načelom jednakosti i pravednosti i načela profesionalnosti, te je protivno elementarnim civilizacijskim pravilima i elementarnim pravilima pristojnog, razboritog i korektnog ponašanja. Činjenica da se u konkretnom slučaju radi o Dekanu Filozofskog fakulteta situaciju čini dodatno ozbiljnijom.

Zbog svega navedenog, zahtijevamo neopozivu ostavku gospodina Damira Borasa na mjestu dekana Filozofskog fakulteta. Ostavka je elementarni čin kojim profesor Damir Boras može barem minimalno umanjiti štetu koju ju je nanio svojim nedostojnim i nasilničkim ponašanjem, čime je doveo u pitanje ugled Filozofskog fakulteta kao obrazovne institucije u kojoj obnaša dužnost profesora i dekana. S time u skladu, odgovorna tijela Fakulteta i Sveučilišta dužna su pokrenuti odgovarajuće postupke kojim bi se jasno i nedvosmisleno ovakvo ponašanje sankcioniralo i osudilo u svrhu zaštite ugleda svih djelatnika Filozofskog fakulteta, ali i integriteta Sveučilišta koje u cjelini mora biti mjesto nulte tolerancije na nasilje.

Kuća ljudskih prava Zagreb
(BaBe! | Centar za mirovne studije | Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću | Građanski odbor za ljudska prava – GOLJP | Udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja Svitanje | Udruga za promicanje istih mogućnosti UPIM)

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve