Obrana javnog prostora u Splitu – Get Getanima

Stara jezgra grada Splita pod UNESCO-vom je zaštitom od 1979. godine, no njezini stanovnici – Getani – prisiljeni su održavanje objekata plaćati iz vlastitog džepa, a po potrebi im se prijeti eksproprijacijom. Prema Maji Miše, višoj asistentici na Odsjeku za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu, održivi Plan upravljanja Getom prvenstveno bi se trebao temeljiti na povratku stanovnika u Staru gradsku jezgru.


Stara jezgra grada Splita je utihnula. Završila je turistička sezona, rade se računice uspješnosti i pripreme za novu sezonu. Grad više nije, na svu sreću, pretrpan štekatima, raznobojnim prodajnim štandovima bižuterije, hot dogova, kukuruza i nema više, na opću radost, kvazi izložbenih prostora na Rivi. Grad izgleda pusto. Paradoksalno je da, iako se veselimo što napokon možemo slobodno šetati centrom grada i ne moramo izbjegavati „zamke“ u vidu stolova i stolica štekata koji su „niknuli“ preko noći, ipak to „pustilo“ grada zabrinjava. Zar grad živi samo preko turističke sezone? Naravno da ne. Međutim, „strategijom“ nadležnih službi, prvenstveno Odjela za Staru gradsku jezgru grada Splita, kojom se otvoreno zagovara da Dioklecijanova palača postane „muzej na otvorenom“ (otvoreni prostor koji suži za razgledavanje turistima) ne daje se nikakva šansa da grad „živi“ i izvan turističke sezone.[1]
Nesređena infrastruktura, odnosno neodržavanje sustava vodovoda, kanalizacije, popravljanje krovova, TV i internet signala te sve prisutniji pokušaji apartmanizacije i turističke komercijalizacije Stare gradske jezgre, učinili su životne uvjete unutar Stare gradske jezgre Splita nemogućima, što je posljedica iseljavanju stanovnika.
Ovakvim stavom, broj stanovnika u Staroj gradskoj jezgri Splita – Getana – kontinuirano opada. Prema podacima iz Kotara s biračkog popisa 2011. u odnosu na 2007. g. nestalo je 1700 stanovnika. Nesređena infrastruktura, odnosno neodržavanje sustava vodovoda, kanalizacije, popravljanje krovova, TV i internet signala te sve prisutniji pokušaji apartmanizacije i turističke komercijalizacije Stare gradske jezgre, učinili su životne uvjete unutar Stare gradske jezgre Splita nemogućima, što je posljedica iseljavanju stanovnika. Nesumnjivo je da iseljavanje stanovnika dovodi do niza problema. Osim socijalno-kulturoloških, zato što polako nestaje cijela populacija stanovnika s bogatom nematerijalnom kulturom, iseljavanje stanovnika uzrokuje zapuštanja i propadanja zgrada. U napuštenim zgrada dolazi do pothlađivanja kamena, a time rastu računi grijanja i hlađenja okolnih stanova. Tu i je problem sve većeg porasta napasnika (štakora i komaraca), a deratizaciju je teško provesti.[2] Nadalje, okretanje masovnom turizmu uzrokovalo je propast svega što nema veze s turizmom (obrti, usluge poput frizera, mesara, pekara,…) jer nema više lokalne klijentele. Troškovi parkinga za stanovnike Stare gradske jezgre puno su veći od prosjeka te iznose 1000 HRK mjesečno, a tek je desetak stanara došlo do povlaštenih stanarskih mjesta.

Za taj proces gentrifikacije odgovorna je nadležna služba za upravljanje Starom gradskom jezgrom ponašajući se kao maćeha prema stanovnicima. Plaćanje spomeničke rente, odnosno dio sredstava koje vlasnici stanova i poslovnih prostora unutar Stare gradske jezgre mjesečno izdvajaju za njezino održavanje, također spada u jedno od važnijih pitanja. U rasponu od 3 do 10 kuna po kvadratu, spomeničku rentu u dvije splitske zone plaćaju svi koji posjeduju gospodarske objekte. Grad u 2008. godini dodaje još nešto više od pet milijuna kuna iz proračuna.[3]

Iz godišnjeg izvještaja izvršenja Proračuna Grada Splita za 2009. g. (str. 54 i 55) razvidne su stavke proračuna vezane za Staru gradsku jezgru – stavke održavanja jezgre nema.

Za održavanje života u povijesnoj jezgri Splita ne izdvajaju se nikakva sredstva iz, primjerice, prikupljene spomeničke rente. Za razliku od Splita natječaje za korištenje spomeničke rente a u svrhu održavanja gradskih jezgri (obnove krovova i fasada) provode: Zagreb, Duga Resa, Varaždin, Rijeka, Pula, Karlovac, Opatija, dok Grad Split nikada nije raspisao javni natječaj za korištenje spomeničke rente.

No, Getani se s pravom pitaju gdje odlaze novci iz spomeničkih renti .
Iz godišnjeg izvještaja izvršenja Proračuna Grada Splita za 2009. g. (str. 54 i 55) razvidne su stavke proračuna vezane za Staru gradsku jezgru – stavke održavanja jezgre nema. Za održavanje života u povijesnoj jezgri Splita ne izdvajaju se nikakva sredstva iz, primjerice, prikupljene spomeničke rente.
U Alješevoj ulici trenutno se popravlja vodovod, ali za „investitore“, vlasnike apartmana, koji žele u potpunosti preobraziti Staru gradsku jezgru i u konačnici potjerati lokalno stanovništvo.[4] U cijeloj priči, paradoksalan je stav sadašnjeg voditelja Odjela za Staru gradsku jezgru da vlasnici stanova moraju sami održavati zgrade jer će im se u protivnom stanovi nacionalizirati, a istovremeno im se uskraćuju sredstva iz spomeničke rente.[5] Osim toga, već sam navela da im se uskraćuju osnovne komunalne usluge, troškovi života im se povećavaju te je evidentan nedostatak uslužnih djelatnosti koje nisu usko povezane uz turizam, a koje su i dovele do iseljavanja stanovnika iz Palače.

Dioklecijanova palača zajedno sa Starom gradskom jezgrom upisana je na UNESCO-vu listu zaštićenih svjetskih spomenika od 1979. g. Posljednjih nekoliko godina UNESCO, u namjeri da što bolje zaštiti spomenike, predložio je nadležnim nacionalnim službama (u slučaju Hrvatske: ICOMOS Hrvatska) da pristupe izradi Plana upravljanja spomenikom.[6] Izradi Plana upravljanja Starom gradskom jezgrom Splita pristupio je Odjel za Staru gradsku jezgru uz pomoć inozemne tvrtke SolaARC- Planing, Construction, Conservation. Plan se pisao bez uvida zainteresirane javnosti, a tek nakon što je Grad Split autorima isplatio milijun kuna,
U cijeloj priči, paradoksalan je stav sadašnjeg voditelja Odjela za Staru gradsku jezgru da vlasnici stanova moraju sami održavati zgrade jer će im se u protivnom stanovi nacionalizirati, a istovremeno im se uskraćuju sredstva iz spomeničke rente.
Plan je dati je na javnu raspravu. Tek uvidom u predloženi Plan upravljanja vidjela se njegova potpuna promašenost, nedostatak bilo kakve studije trenutnog stanja unutar Stare gradske jezgre Splita i izostanak interdisciplinarnog pristupa. U Planu se priznaje da proces gentrifikacije postoji, ali niti jednom rječju nisu predložili rješenje tog problema.[7] Štoviše, u potpunosti su ignorirali stanovnike Stare gradske jezgre, temeljeći svoj plan isključivo na konzervaciji arhitektonskih spomenika i nepokretne materijalne baštine. Da, namjerno naglašavam arhitektonskih spomenika, jer su u potpunosti zanemarili da je Stara gradska jezgra i zaštićeni arheološki lokalitet s nepokretnom materijalnom baštinom. U potpunosti su izostavili i ostale čimbenike koji se moraju poštovati u upravljanju spomenikom svjetske vrijednosti kao što su sociološke i ekonomske studije, studije nematerijalne baštine, studije prometa i infrastrukture i monitoringe razvoja koje su dužni poštovati, jer će se u protivnom proces iseljavanja i propadanja Stare gradske jezgre nastaviti. Pored toga, kroz Plan upravljanja nameću se novi troškovi stanarima (za fasade, krovove, škure,…).

Istina, Plan upravljanja nije prošao na Gradskom vijeću, upravo zahvaljujući naporima Građanske inicijative Split, koja je okupila sveučilišne profesore i koji su napisali Kritiku Plana upravljanja. Međutim, ostaje pitanje što će biti s Planom upravljanja. Hoće li se Plan u potpunosti odbaciti i ako se to dogodi, što će biti s nadležnom službom koja je takav neadekvatan plan donijela, a naravno tu je i pitanje o milijun kuna.

U Planu se priznaje da proces gentrifikacije postoji, ali niti jednom rječju nisu predložili rješenje tog problema. Štoviše, u potpunosti su ignorirali stanovnike Stare gradske jezgre, temeljeći svoj plan isključivo na konzervaciji arhitektonskih spomenika i nepokretne materijalne baštine.
Grad Split uputio je javni poziv svim zainteresiranim registriranim udrugama (a ne neformalnim inicijativama građana) da se uključe u „popravljanje“ prijedloga Plana upravljanja. Ponovno su Getani „izvisili“, ali splitski dišpet je proradio. Getani su se u posljednja dva mjeseca organizirali u udrugu „Genuis loci“ (hrv. duh mjesta) i podigli su svoj glas. Pisali su peticije Gradu i UNESCO-u, slali mailove i uspjeli su probuditi birokrate u Parizu.[8] Dopis iz UNESCO-a na adresu Getana ne nudi puno, ali je značajan jer će Odjel za staru gradsku jezgru itekako morati uključiti stanovnike u sve procese odlučivanja.

Vratimo se na Plan upravljanja, dokument koji bi trebao definirati strategiju održivog razvoja Stare gradske jezgre, kako života stanovnika tako i turizma. Pitanje je u kojem će smjeru krenuti. U izradu novog Plana upravljanja uključilo se 12 udruga sa svojim predstavnicima, zatim predstavnici obrtnika, Građanske inicijative Split, Grada i Ministarstva kulture, te stanara, čime je postignut konsenzus da predloženi Plan upravljanja od strane nadležne službe, koji nije uključivao niti jednu od navedenih skupina, treba u potpunosti odbaciti i pristupiti izradi novog. Upravo je to ključan trenutak u kojem treba stati u obranu javnog prostora, života Getana i ne dozvoliti interesima kapitala da „očisit“ Staru gradsku jezgru, oduzme joj dušu i pretvori je u jeftinu turističku atrakciju. Sudeći prema prošloljetnom „vašaru“ splitske Rive i „kičastoj“ proslavi Dana Dioklecijana, Stara gradska jezgra dobrano je već zakoračila u smjeru turističkog Disneylanda. Hoće li stanari i ostali imati snage i vizije stvari preokrenuti – iskreno se nadam da hoće.

Održivi Plan upravljanja prvenstveno bi se trebao temeljiti na povratku stanovnika u Staru gradsku jezgru, a da bi se to postiglo, potrebno je nužno poboljšati životne uvjete; infrastrukturu, vratiti uslužne djelatnosti koje nisu isključivo vezane za turizam te oživiti kulturne i društvene sadržaje. Usporedimo li Plan upravljanja UNESCO jezgre Durhama i Batha u Velikoj Britaniji, vidimo da turizam i konzervacija spomenika nisu primarni ciljevi održivog plana upravljanja.[9] Ti se planovi upravljanja prvenstveno temelje na povratku stanovnika u staru jezgru grada. Povratak stanovnika znači otvaranje trgovina,
Održivi Plan upravljanja prvenstveno bi se trebao temeljiti na povratku stanovnika u Staru gradsku jezgru, a da bi se to postiglo, potrebno je nužno poboljšati životne uvjete; infrastrukturu, vratiti uslužne djelatnosti koje nisu isključivo vezane za turizam te oživiti kulturne i društvene sadržaje.
tradicionalnih obrtničkih radionica, vrtića, škola, otvaranje biblioteka, odnosno svega onoga što čini život stanovnika održivim, a što se godinama zatvaralo unutar Stare gradske jezgre Splita. Osim toga, proučavanje i istraživanje Dioklecijanove palače u specijaliziranim knjižnicama vratilo bi studentsku populaciju u jezgru, a da i ne spominjem koliko bi inozemnim studentima bilo interesanto preko zime boraviti u Splitu. Svi ovi čimbenici se moraju uzeti u obzir u održivom razvoju, tako da Stara gradska jezgra ne ovisi o trajanju turističke sezone i njezinih prihoda, koji bi se samim time mogli pretočiti na ostale dijelove grada.

Stara jezgra Splita, Get i Getan identitet su Splita. Očuvati tradiciju getski kala, furbarija iz butigi, tiramola ili jednostavno genius loci Geta od pritiska komercijalizacije trebala bi biti najvažnija zadaća svih institucija u gradu Splitu, ali i nadležnih ministarstava. Stoga je važno naglasiti samoorganiziranje Getana, koji su prepoznali važnost zajedničkog djelovanja u očuvanju javnog dobra i javnog prostora, zaštićenih spomenika i života ljudi u njima.

Maja Miše

Bilješke

[5] “Nacionalizacija stanova u Getu“, Slobodna Dalmacija
[6] Ova više savjetodavna uloga UNESCO-a pokazala se na primjeru Getana i žalbi oko izgradnje na bastionu Contarini, kada je sve žalbe UNESCO proslijedio nadležnim službama u Ministarstvu kulture RH, dok jedino u slučaju velikog interesa javnosti, UNESCO može izravno reagirati.
[7] Sve o prijedlogu Plana Upravljanja Starom gradskom jezgrom Splita i Kritika Plana upravljanja: http://www.gi-split.org/p/plan-upravljanja.html

Vezani članci

  • 18. rujna 2021. Afganistanskim ženama nije potreban bijeli feminizam Femonacionalistički odnosno femoimperijalistički impulsi bijelog feminizma, isključujuće grane feminizma koja promatra ženska prava isključivo kroz bijelu zapadnu optiku, neizbježna su nijansa licemjerja koje se provlači medijskim komentarima o povratku Talibana na vlast u Afganistanu, jednako kao što su bili jedan od ključnih generatora legitimacijskih narativa netom okončane vojne okupacije SAD-a i njezinih saveznica. Ovakav pristup problemu ultrakonzervativnog patrijarhalnog odnosa Talibana prema ženama u afganistanskom društvu zatvara oči ne samo pred seksizmom i mizoginim tendencijama u zapadnim zemljama, nego i pred širim geopolitičkim kontekstom koji je bio formativan za stanje u kojem se zemlje zapadne Azije nalaze danas.
  • 31. kolovoza 2021. Globalni kulturni ratovi i kakve veze pandemija ima s tim? (prvi dio) Pitanje porijekla neke zaraze otvara prostor za simplifikacije, moralnu paniku, teorije zavjere, antivaksersku propagandu i stigmatiziranje već marginaliziranih skupina. Razmatranje povijesti HIV-a pokazuje na koji se način taj virus životinjskog porijekla iz okoline rijeke Kongo kretao do Kariba i SAD-a te kakvu je ulogu u tome imalo nedostatno kolonijalno javno zdravstvo. Iako je pandemija AIDS-a posebice pogađala određene pozicije u mapama seksualnosti i rada (gej muškarce, karipske migrantkinje i migrante, kućanske i seksualne radnice, siromašne korisnike i korisnice intravenoznih droga), iz historijsko-strukturne analize jasno je da njezin uzrok nisu bile specifične skupine ljudi već globalni politički i socioekonomski kontekst.
  • 31. kolovoza 2021.
    Featured Video Play Icon
    Šta je sve od crno-feminističkog značaja?
    Ako se Crni feminizam ne misli iz perspektive zasebnih opresija, isključivo kao feminizam za Crne žene, već iz emancipatorne perspektive univerzalnosti u kojoj se različite osi dominacije i eksploatacije promišljaju kao čvrsto uvezane u sistem kapitalizma, onda Crni feminizam postaje označitelj za ujedinjene antikapitalističke borbe. Na taj način i okupacija Palestine i diskriminacija trans osoba i ukidanje policije te drugih kapitalističkih institucija, kao i kolektivna briga itsl., čine polje crno-feminističke borbe, o čemu na panelu o paralelama između Crnog feminizma i pokreta Black Lives Matter govore Charlene Carruthers, Reina Gossett i Barbara Smith.
  • 22. kolovoza 2021. Antispecizam u teoriji i praksi Karnizam je znanstveno nedokaziva dogma prema kojoj je životinjsko meso nužan sastojak zdrave ljudske prehrane, i kao takav tvori čvrstu jezgru specizma, diskriminacije na osnovi biološke vrste, utemeljene na antropocentričkoj paradigmi koja razdvaja ljude od životinja. Onkraj štetnog utjecaja omnivorske prehrane na klimu, zoonotskih korijena globalnih pandemija, i drugih pragmatičnih razloga za prelazak na biljojednu prehranu, nužno je da antispecizam i veganstvo kao njegovu praksu, umjesto kao životni ili potrošački stil, postavimo kao etički problem i predmet intersekcijski koncipiranog progresivnog antikapitalističkog društvenog pokreta koji transgeneracijski zatočene, iskorištavane, mučene i ubijane ne-ljudske životinje strukturno konceptualizira kao dio proletarijata.
  • 30. lipnja 2021. Interseks osobe i njihovi problemi Interseks stanja obično se razumijevaju kao stanja koja variraju „između“ ženskog i muškog spola, i čija genetska, kromosomska, hormonska, i anatomska (ne)preklapanja uzdrmavaju binarnu konstrukciju „ženske“ i „muške“ spolnosti. Patrijarhalna proizvodnja medicinsko-biologijskog znanja ne samo da diskurzivno gura interspolne osobe u identitetske kutije „ženskosti“ i „muškosti“ te produbljuje njihovu marginalizaciju, već nameće i opasne prakse sakaćenja tijela koja se ne uklapaju u dominantnu taksonomiju. Raspršivanje ustajalih mitova možemo započeti ozbiljnijim informiranjem o iskustvima interseks osoba, kao i povezivanjem s organizacijama koja štite njihova prava.
  • 19. travnja 2021. Startupi neće riješiti nezaposlenost u Italiji Talijanski i strani korporativni gurui koji već desetljećima mantraju neoliberalne trope poput digitalizacije, očekivano pozdravljaju Draghijeve najave poreznih olakšica digitalnim startupima kao inovativne. Međutim, dosadašnji digitalizacijski napori, usmjereni na privlačenje stranog kapitala i zaogrnuti agendom društvene mobilnosti kroz malo poduzetništvo, niti su doveli do smanjenja nezaposlenosti, niti do procvata tehnološke učinkovitosti od koje bi stanovništvo zaista imalo koristi.
  • 17. travnja 2021. Tesla proglašena krivom za razbijanje sindikata "„Ovo je ogromna pobjeda za radnice i radnike koji su imali hrabrosti usprotiviti se i organizirati u sistemu koji trenutno u velikoj mjeri ide u prilog zapošljavatelja poput Tesle koji ne prezaju od kršenja zakona“, izjavila je potpredsjednica UAW-a Cindy Estrada „Iako slavimo pravdu sadržanu u današnjoj presudi, ona naglašava supstancijalne mane američkog Zakona o radu. Ovdje imamo primjer kompanije koja je očito prekršila zakon, a ipak mora proći tri godine prije negoli radnice i radnici pogođeni time dobiju ikakvu pravdu.“"
  • 10. travnja 2021. Nema dokaza za zabranu sudjelovanja trans žena u sportu Ideologem kojim se učvršćuju anti-trans norme i regulative, te legitimira isključivanje trans žena i interspolnih osoba iz ženskog sporta, zasniva se na vizuri spola kao biološkog. Potom se, još vulgarnije, sport razumije kao polje kompeticije koje poglavito zavisi od hormona, veličine organa i sličnih spolnih obilježja. Međutim, ne postoje utemeljena znanstvena istraživanja koja bi potkrijepila pretpostavku da trans žene općenito imaju bolje sportske performance u odnosu na cis žene, niti je istraženo kako točno na njihove predispozicije utječe hormonska terapija, dok je mit o automatski boljim rezultatima zahvaljujući većoj razini testosterona već srušen. S obzirom na to da su razlike u izvedbi unutar svih sportskih kategorija prije svega individualne, možda je vrijeme da se dovede u pitanje i mit o podjeli sporta na „ženski“ i „muški“.
  • 25. ožujka 2021. Spomenici, nazivi ulica i osporeno sjećanje "Ponosno „anti-woke“ pozicioniranje samo je posljednji u nizu vladinih pokušaja da memorijalizira bjelačku supremaciju. Meghan Tinsley izvještava o politici komemoracije."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve