Obrana javnog prostora u Splitu – Get Getanima

Stara jezgra grada Splita pod UNESCO-vom je zaštitom od 1979. godine, no njezini stanovnici – Getani – prisiljeni su održavanje objekata plaćati iz vlastitog džepa, a po potrebi im se prijeti eksproprijacijom. Prema Maji Miše, višoj asistentici na Odsjeku za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu, održivi Plan upravljanja Getom prvenstveno bi se trebao temeljiti na povratku stanovnika u Staru gradsku jezgru.


Stara jezgra grada Splita je utihnula. Završila je turistička sezona, rade se računice uspješnosti i pripreme za novu sezonu. Grad više nije, na svu sreću, pretrpan štekatima, raznobojnim prodajnim štandovima bižuterije, hot dogova, kukuruza i nema više, na opću radost, kvazi izložbenih prostora na Rivi. Grad izgleda pusto. Paradoksalno je da, iako se veselimo što napokon možemo slobodno šetati centrom grada i ne moramo izbjegavati „zamke“ u vidu stolova i stolica štekata koji su „niknuli“ preko noći, ipak to „pustilo“ grada zabrinjava. Zar grad živi samo preko turističke sezone? Naravno da ne. Međutim, „strategijom“ nadležnih službi, prvenstveno Odjela za Staru gradsku jezgru grada Splita, kojom se otvoreno zagovara da Dioklecijanova palača postane „muzej na otvorenom“ (otvoreni prostor koji suži za razgledavanje turistima) ne daje se nikakva šansa da grad „živi“ i izvan turističke sezone.[1]
Nesređena infrastruktura, odnosno neodržavanje sustava vodovoda, kanalizacije, popravljanje krovova, TV i internet signala te sve prisutniji pokušaji apartmanizacije i turističke komercijalizacije Stare gradske jezgre, učinili su životne uvjete unutar Stare gradske jezgre Splita nemogućima, što je posljedica iseljavanju stanovnika.
Ovakvim stavom, broj stanovnika u Staroj gradskoj jezgri Splita – Getana – kontinuirano opada. Prema podacima iz Kotara s biračkog popisa 2011. u odnosu na 2007. g. nestalo je 1700 stanovnika. Nesređena infrastruktura, odnosno neodržavanje sustava vodovoda, kanalizacije, popravljanje krovova, TV i internet signala te sve prisutniji pokušaji apartmanizacije i turističke komercijalizacije Stare gradske jezgre, učinili su životne uvjete unutar Stare gradske jezgre Splita nemogućima, što je posljedica iseljavanju stanovnika. Nesumnjivo je da iseljavanje stanovnika dovodi do niza problema. Osim socijalno-kulturoloških, zato što polako nestaje cijela populacija stanovnika s bogatom nematerijalnom kulturom, iseljavanje stanovnika uzrokuje zapuštanja i propadanja zgrada. U napuštenim zgrada dolazi do pothlađivanja kamena, a time rastu računi grijanja i hlađenja okolnih stanova. Tu i je problem sve većeg porasta napasnika (štakora i komaraca), a deratizaciju je teško provesti.[2] Nadalje, okretanje masovnom turizmu uzrokovalo je propast svega što nema veze s turizmom (obrti, usluge poput frizera, mesara, pekara,…) jer nema više lokalne klijentele. Troškovi parkinga za stanovnike Stare gradske jezgre puno su veći od prosjeka te iznose 1000 HRK mjesečno, a tek je desetak stanara došlo do povlaštenih stanarskih mjesta.

Za taj proces gentrifikacije odgovorna je nadležna služba za upravljanje Starom gradskom jezgrom ponašajući se kao maćeha prema stanovnicima. Plaćanje spomeničke rente, odnosno dio sredstava koje vlasnici stanova i poslovnih prostora unutar Stare gradske jezgre mjesečno izdvajaju za njezino održavanje, također spada u jedno od važnijih pitanja. U rasponu od 3 do 10 kuna po kvadratu, spomeničku rentu u dvije splitske zone plaćaju svi koji posjeduju gospodarske objekte. Grad u 2008. godini dodaje još nešto više od pet milijuna kuna iz proračuna.[3]

Iz godišnjeg izvještaja izvršenja Proračuna Grada Splita za 2009. g. (str. 54 i 55) razvidne su stavke proračuna vezane za Staru gradsku jezgru – stavke održavanja jezgre nema.

Za održavanje života u povijesnoj jezgri Splita ne izdvajaju se nikakva sredstva iz, primjerice, prikupljene spomeničke rente. Za razliku od Splita natječaje za korištenje spomeničke rente a u svrhu održavanja gradskih jezgri (obnove krovova i fasada) provode: Zagreb, Duga Resa, Varaždin, Rijeka, Pula, Karlovac, Opatija, dok Grad Split nikada nije raspisao javni natječaj za korištenje spomeničke rente.

No, Getani se s pravom pitaju gdje odlaze novci iz spomeničkih renti .
Iz godišnjeg izvještaja izvršenja Proračuna Grada Splita za 2009. g. (str. 54 i 55) razvidne su stavke proračuna vezane za Staru gradsku jezgru – stavke održavanja jezgre nema. Za održavanje života u povijesnoj jezgri Splita ne izdvajaju se nikakva sredstva iz, primjerice, prikupljene spomeničke rente.
U Alješevoj ulici trenutno se popravlja vodovod, ali za „investitore“, vlasnike apartmana, koji žele u potpunosti preobraziti Staru gradsku jezgru i u konačnici potjerati lokalno stanovništvo.[4] U cijeloj priči, paradoksalan je stav sadašnjeg voditelja Odjela za Staru gradsku jezgru da vlasnici stanova moraju sami održavati zgrade jer će im se u protivnom stanovi nacionalizirati, a istovremeno im se uskraćuju sredstva iz spomeničke rente.[5] Osim toga, već sam navela da im se uskraćuju osnovne komunalne usluge, troškovi života im se povećavaju te je evidentan nedostatak uslužnih djelatnosti koje nisu usko povezane uz turizam, a koje su i dovele do iseljavanja stanovnika iz Palače.

Dioklecijanova palača zajedno sa Starom gradskom jezgrom upisana je na UNESCO-vu listu zaštićenih svjetskih spomenika od 1979. g. Posljednjih nekoliko godina UNESCO, u namjeri da što bolje zaštiti spomenike, predložio je nadležnim nacionalnim službama (u slučaju Hrvatske: ICOMOS Hrvatska) da pristupe izradi Plana upravljanja spomenikom.[6] Izradi Plana upravljanja Starom gradskom jezgrom Splita pristupio je Odjel za Staru gradsku jezgru uz pomoć inozemne tvrtke SolaARC- Planing, Construction, Conservation. Plan se pisao bez uvida zainteresirane javnosti, a tek nakon što je Grad Split autorima isplatio milijun kuna,
U cijeloj priči, paradoksalan je stav sadašnjeg voditelja Odjela za Staru gradsku jezgru da vlasnici stanova moraju sami održavati zgrade jer će im se u protivnom stanovi nacionalizirati, a istovremeno im se uskraćuju sredstva iz spomeničke rente.
Plan je dati je na javnu raspravu. Tek uvidom u predloženi Plan upravljanja vidjela se njegova potpuna promašenost, nedostatak bilo kakve studije trenutnog stanja unutar Stare gradske jezgre Splita i izostanak interdisciplinarnog pristupa. U Planu se priznaje da proces gentrifikacije postoji, ali niti jednom rječju nisu predložili rješenje tog problema.[7] Štoviše, u potpunosti su ignorirali stanovnike Stare gradske jezgre, temeljeći svoj plan isključivo na konzervaciji arhitektonskih spomenika i nepokretne materijalne baštine. Da, namjerno naglašavam arhitektonskih spomenika, jer su u potpunosti zanemarili da je Stara gradska jezgra i zaštićeni arheološki lokalitet s nepokretnom materijalnom baštinom. U potpunosti su izostavili i ostale čimbenike koji se moraju poštovati u upravljanju spomenikom svjetske vrijednosti kao što su sociološke i ekonomske studije, studije nematerijalne baštine, studije prometa i infrastrukture i monitoringe razvoja koje su dužni poštovati, jer će se u protivnom proces iseljavanja i propadanja Stare gradske jezgre nastaviti. Pored toga, kroz Plan upravljanja nameću se novi troškovi stanarima (za fasade, krovove, škure,…).

Istina, Plan upravljanja nije prošao na Gradskom vijeću, upravo zahvaljujući naporima Građanske inicijative Split, koja je okupila sveučilišne profesore i koji su napisali Kritiku Plana upravljanja. Međutim, ostaje pitanje što će biti s Planom upravljanja. Hoće li se Plan u potpunosti odbaciti i ako se to dogodi, što će biti s nadležnom službom koja je takav neadekvatan plan donijela, a naravno tu je i pitanje o milijun kuna.

U Planu se priznaje da proces gentrifikacije postoji, ali niti jednom rječju nisu predložili rješenje tog problema. Štoviše, u potpunosti su ignorirali stanovnike Stare gradske jezgre, temeljeći svoj plan isključivo na konzervaciji arhitektonskih spomenika i nepokretne materijalne baštine.
Grad Split uputio je javni poziv svim zainteresiranim registriranim udrugama (a ne neformalnim inicijativama građana) da se uključe u „popravljanje“ prijedloga Plana upravljanja. Ponovno su Getani „izvisili“, ali splitski dišpet je proradio. Getani su se u posljednja dva mjeseca organizirali u udrugu „Genuis loci“ (hrv. duh mjesta) i podigli su svoj glas. Pisali su peticije Gradu i UNESCO-u, slali mailove i uspjeli su probuditi birokrate u Parizu.[8] Dopis iz UNESCO-a na adresu Getana ne nudi puno, ali je značajan jer će Odjel za staru gradsku jezgru itekako morati uključiti stanovnike u sve procese odlučivanja.

Vratimo se na Plan upravljanja, dokument koji bi trebao definirati strategiju održivog razvoja Stare gradske jezgre, kako života stanovnika tako i turizma. Pitanje je u kojem će smjeru krenuti. U izradu novog Plana upravljanja uključilo se 12 udruga sa svojim predstavnicima, zatim predstavnici obrtnika, Građanske inicijative Split, Grada i Ministarstva kulture, te stanara, čime je postignut konsenzus da predloženi Plan upravljanja od strane nadležne službe, koji nije uključivao niti jednu od navedenih skupina, treba u potpunosti odbaciti i pristupiti izradi novog. Upravo je to ključan trenutak u kojem treba stati u obranu javnog prostora, života Getana i ne dozvoliti interesima kapitala da „očisit“ Staru gradsku jezgru, oduzme joj dušu i pretvori je u jeftinu turističku atrakciju. Sudeći prema prošloljetnom „vašaru“ splitske Rive i „kičastoj“ proslavi Dana Dioklecijana, Stara gradska jezgra dobrano je već zakoračila u smjeru turističkog Disneylanda. Hoće li stanari i ostali imati snage i vizije stvari preokrenuti – iskreno se nadam da hoće.

Održivi Plan upravljanja prvenstveno bi se trebao temeljiti na povratku stanovnika u Staru gradsku jezgru, a da bi se to postiglo, potrebno je nužno poboljšati životne uvjete; infrastrukturu, vratiti uslužne djelatnosti koje nisu isključivo vezane za turizam te oživiti kulturne i društvene sadržaje. Usporedimo li Plan upravljanja UNESCO jezgre Durhama i Batha u Velikoj Britaniji, vidimo da turizam i konzervacija spomenika nisu primarni ciljevi održivog plana upravljanja.[9] Ti se planovi upravljanja prvenstveno temelje na povratku stanovnika u staru jezgru grada. Povratak stanovnika znači otvaranje trgovina,
Održivi Plan upravljanja prvenstveno bi se trebao temeljiti na povratku stanovnika u Staru gradsku jezgru, a da bi se to postiglo, potrebno je nužno poboljšati životne uvjete; infrastrukturu, vratiti uslužne djelatnosti koje nisu isključivo vezane za turizam te oživiti kulturne i društvene sadržaje.
tradicionalnih obrtničkih radionica, vrtića, škola, otvaranje biblioteka, odnosno svega onoga što čini život stanovnika održivim, a što se godinama zatvaralo unutar Stare gradske jezgre Splita. Osim toga, proučavanje i istraživanje Dioklecijanove palače u specijaliziranim knjižnicama vratilo bi studentsku populaciju u jezgru, a da i ne spominjem koliko bi inozemnim studentima bilo interesanto preko zime boraviti u Splitu. Svi ovi čimbenici se moraju uzeti u obzir u održivom razvoju, tako da Stara gradska jezgra ne ovisi o trajanju turističke sezone i njezinih prihoda, koji bi se samim time mogli pretočiti na ostale dijelove grada.

Stara jezgra Splita, Get i Getan identitet su Splita. Očuvati tradiciju getski kala, furbarija iz butigi, tiramola ili jednostavno genius loci Geta od pritiska komercijalizacije trebala bi biti najvažnija zadaća svih institucija u gradu Splitu, ali i nadležnih ministarstava. Stoga je važno naglasiti samoorganiziranje Getana, koji su prepoznali važnost zajedničkog djelovanja u očuvanju javnog dobra i javnog prostora, zaštićenih spomenika i života ljudi u njima.

Maja Miše

Bilješke

[5] “Nacionalizacija stanova u Getu“, Slobodna Dalmacija
[6] Ova više savjetodavna uloga UNESCO-a pokazala se na primjeru Getana i žalbi oko izgradnje na bastionu Contarini, kada je sve žalbe UNESCO proslijedio nadležnim službama u Ministarstvu kulture RH, dok jedino u slučaju velikog interesa javnosti, UNESCO može izravno reagirati.
[7] Sve o prijedlogu Plana Upravljanja Starom gradskom jezgrom Splita i Kritika Plana upravljanja: http://www.gi-split.org/p/plan-upravljanja.html

Vezani članci

  • 28. lipnja 2022. Palmino ulje: mazivo imperija Iako se to na prvi pogled možda ne čini, palmino ulje igra iznimno važnu ulogu u kontekstu suvremenog globalnog kapitalizma. Činjenica da ga pronalazimo u gotovo 50% prehrambenih proizvoda u našim dućanima samo je vrh ledenog brijega. Od kozmetičkih proizvoda, sredstava za čišćenje, podmazivanje, raznih aditiva u brojnim industrijama, palmino ulje je zaslužno za nevjerojatno veliki broj predmeta s kojima svakodnevno dolazimo u dodir, kao i za brojne svakodnevne prakse. Njegova obimna proizvodnja samim tim zahtijeva velike površine zemlje, enormne količine rada, te emitiranje nezanemarive količine zagađenja. Od ekonomskih do ekoloških učinaka i njegove bitne povijesne uloge u rasističkim kolonijalnim praksama, palmino ulje zbilja zaslužuje titulu podmazivača kapitalističkog imperija.
  • 22. lipnja 2022. Kriptovalute su beskorisne za društvene potrebe "Kriza omogućava zatvaranje ili spajanje nekompetitivnih kompanija koje ne stoje dobro; prolaženje kroz niz bankrota; otpuštanje radnika kako ih ne biste morali plaćati; zaustavljanje investicija u nove tehnologije itd. Oni koji prežive krizu potom mogu iznova pokrenuti ekonomiju uz višu profitnu stopu i nastaviti s proizvodnjom. Kapitalizam tako funkcionira i napreduje – ne ide u korist običnih ljudi. U ovakvoj se, prilično teškoj situaciji, nalazimo trenutno."
  • 17. lipnja 2022. Je li životinjska agrikultura jednako loša kao izgaranje fosilnih goriva? Iako ne polazi uvijek iz antispecističke pozicije, svijest o neodrživosti i štetnim utjecajima stočarstva pomalo jača u aktivističkim krugovima, ali i popularnoj kulturi. "Ljudi pojedu samo 55% kalorija svjetskih usjeva, dok je 36% stočna hrana (9% otpada na biogoriva). Ova ionako užasavajuća statistika zapravo je obrnuta diljem globalnog sjevera, Rusije i Brazila, pa 62% žitarica koje se uzgajaju u EU konzumira stoka. Unatoč apsurdnom argumentu da su vegani jednako odgovorni za klimatski krah, 77% soje u svijetu uzgaja se za prehranu životinja (samo 7% je za ljudsku prehranu)."
  • 30. svibnja 2022. Proglas Kolektiva rijeke Combahee Combahee River Collective sačinjavale su Crne lezbijske feministkinje i socijalistkinje koje su tijekom druge polovine 1970-ih prokrčile put važnim borbenim konceptima, političkim artikulacijama i antikapitalističkim praksama. Smatra ih se pretečom lijevih struja intersekcionalnog feminizma, jer su promišljanje oslobođenja Crnih žena utemeljivale kao oslobođenje svih potlačenih od isprepletenih vrsta opresije i eksploatacije koje kapitalistički sistem strukturno proizvodi i reproducira.
  • 15. svibnja 2022. Upravljanje stresom je podvala Cinizam korporativnih modela upravljanja stresom mjerljiv je samo time koliko je stres nusproizvod kapitalističkog sistema akumulacije profita. Rješenja koja neće biti puko palijativna treba tražiti u domeni politike namjesto u individualistički postavljenom idealu brige o sebi.
  • 9. svibnja 2022. Deficiti „dioničarske demokracije“ Lajtmotiv tačerizma, dioničarska demokracija, na tragu neoklasične maksime glasovanja novčanikom, daleko je od toga da bi bila dostojna da je nazivamo ekonomskom demokracijom, već se ispostavlja kao mehanizam reprodukcije nejednakosti, s detrimentalnim posljedicama po sustav mirovinskog osiguranja koji je postao isprepleten s financijskim sektorom, kao još jedan segment života koji je potpao pod štetni utjecaj financijalizacije.
  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 19. travnja 2022. „Crveni“ New Deal u Kini? Politike kineske države s obzirom na regulaciju nekih novih fleksibilnih oblika radnih praksi i aranžmana te slobodnotržišnih ambicija korporativnih giganata daju naslutiti pozitivne pomake u kineskom političko-ekonomskom krajoliku. Međutim, motivacija u njihovoj pozadini nije progresivna već izvire iz potrebe stabilizacije bujajućeg kineskog kapitalizma.
  • 8. travnja 2022. Protiv novog Hladnog rata Zabrinjavajuće intenziviranje kinesko-američkih odnosa u analizama dijela ljevice dovelo je do usporedbe s hladnoratovskom situacijom prošloga stoljeća. Iako umnogome neodgovarajuća, ova analogija ima smisla kada su u pitanju tropi i ideje koje su bile karakteristične za navedeni period. Od kempizma do idealizacije autoritarne Kine, dio ljevice nije u stanju kritički preispitati i situirati ovaj geopolitički sukob, a to je vidljivo i na primjeru nekih poznatijih figura poput Davida Harveyja i Naomi Klein. Razlog tome leži u nedostatku izvora, zastupljenosti i popularnosti gledišta kineske dijaspore, te slabom fokusu na postojeće alternativne izvore koji ukazuju na drugačije perspektive.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve