Izjava | urednički komentar

Deklaracija sindikalne konferencije

Na konferenciji “Radnički otpor uništavanju poduzeća” održanoj u Češkom domu u Zagrebu 24. i 25. studenog 2012. u organizaciji grupe Radnička borba i sudjelovanje šestorice izlagača, što radnika što progresivnih sindikalaca, donesena je deklaracija čiji su se temeljni stavovi iskristalizirali kroz izlaganja i diskusiju. Dokument prenosimo u cijelosti uz kratki komentar uredništva.

Na konferenciji se moglo čuti što puna restauracija kapitalističkih odnosa, u javnoj sferi poznatija pod terminom tranzicija, znači za domaću proizvodnju i zaposlenost na konkretnim primjerima nekad uspješnih tvrtki. Iz izlaganja se vrlo lako moglo zaključiti da se ne radi niti o “prirodnom” gubitku tržišta uslijed dolaska efikasnije konkurencije niti pak samo o nesretnim primjerima “privatizacije na hrvatski način” gdje se procesi deindustrijalizacije objašnjavaju kriminalnim aktivnostima pojedinaca i logičnim tranzicijskim “trenjem”. Prije se radi o ishodima koji su determinirani strukturnim faktorima odnosno kapitalizmom u svom neoliberalnom obliku. Zbog svega toga mala je šansa da uspješan otpor bude rezultat partikularnih borbi i spleta sretnih okolnosti. Uspješan otpor mora biti rezultat organiziranog radničkog pokreta baziranog na solidarnosti. Ovakvi skupovi mjesta su povezivanja i rasprave o strategijama. Organizacija Radnička borba napravila je odličan posao ovom konferencijom, nadamo se tek prvom u nizu.

Deklaracija sindikalne konferencije

Mi, predstavnici radnika poduzeća Jadrankamen, HŽ, Dioki, HEP, Dalmacijavino (Nezavisni sindikat radnika Jadrankamena, Sindikat željezničkih radnika Hrvatske, Strukovni sindikat radnika HEP-a TEHNOS, Nezavisni sindikat Dalmacijavina, Regionalni industrijski sindikat) nakon dvodnevne konferencije i rasprave usuglasili smo se oko sljedećih stavova.

Radništvo je u Hrvatskoj danas suočeno s mnogim problemima:
● propadanje poduzeća,
● izostanak utjecaja radnika na upravljanje poduzećima,
● izostanak utjecaja radnika na izvršnu vlast,
● smanjenje plaća,
● neisplata plaća,
● nesigurnost i gubljenje radnih mjesta,
● nemogućnost dostojanstvenog života od plaće,
● ostali oblici oduzimanja radničkih prava.

Svi su navedeni problemi radnika, bez obzira u kojem poduzeću ili ustanovi rade, u osnovi isti.

S obzirom na alarmantnost navedenoga sudionici se obvezuju na zajedničko djelovanje u svrhu zaštite radnika, radnih mjesta i ukupne javne imovine.

U radničkim borbama ostvarivat ćemo punu solidarnost i pružiti konkretnu uzajamnu podršku radnicima bez obzira na poduzeće, granu djelatnosti ili sindikalnu pripadnost i pozivamo sve sindikate da se tome pridruže.

Mrvljenje sindikata želimo u toj solidarnosti zamijeniti jedinstvom te istinskim borbenim sindikalizmom.

Protivimo se daljnjoj rasprodaji javnih dobara i nastavku nasilne privatizacije.

Zalažemo se za ukidanje privatizacije INA-e kao i svih nelegalno privatiziranih poduzeća.

Protivimo se stranačkom kadroviranju koje vodi nesposobnom upravljanju.

Potrebno je zakonski poduprijeti radničko upravljanje i zakonom regulirati organizirano radničko dioničarstvo te time ojačati njegovu poziciju.

Mora se zaustaviti trend pogodovanja krupnom kapitalu na štetu građana Republike Hrvatske koji provode predstavnici političke vlasti. Tražimo da se zaustavi otimačina i rasprodaja prirodnih resursa koji su vlasništvo svih građana Republike Hrvatske.

Nužna je promjena radnih i stečajnih propisa koji dodatno pogoduju kapitalu na štetu radnika.

Pozivamo sve nezadovoljne radnike, poljoprivrednike, nezaposlene, umirovljenike, studente da se priključe navedenoj inicijativi u svrhu socijalnog otpora i promjene postojećeg stanja u društvu.

Deklaracija je usvojena na sindikalnoj konferenciji “Radnički otpor uništavanju poduzeća” u Zagrebu 24. i 25. studenog 2012.

Potpisnici:
Lukica Bucat, Nezavisni sindikat Dalmacijavina
Tonči Drpić, Nezavisni sindikat Jadrankamena
Denis Geto, strukovni sindikat radnika HEP-a TEHNOS
Bojan Kovačić, član stožera za obranu Diokija
Željko Lukšić, Sindikat željezničkih radnika Hrvatske
Siniša Miličić, Regionalni industrijski sindikat

18. prosinca 2012.
Tagovi:
, , , , , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu svjesnog njegova prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka