Masovna privatizacija značajno povećala stopu smrtnosti
U studiji objavljenoj 2009. u časopisu The Lancet koju su vodili znanstvenici sa Sveučilišta u Oxfordu ustanovljeno da je umrlo milijun radno sposobnih ljudi zbog ekonomskog šoka nastalog zbog politika masovne privatizacije koje su uslijedile u 1990-im, za što su izvrstan primjer upravo bivše komunističke zemlje. Osim što stopa smrtnosti ovisi o brzini i tipu privatizacije te nezaposlenosti, veliku ulogu u svemu igra i – dostupna socijalna potpora. Prema novoj* studiji koja je objavljena u časopisu The Lancet, čak je milijun radno sposobnih ljudi umrlo zbog ekonomskog šoka nastalog zbog politika masovne privatizacije koje su uslijedile u 1990-im.
U studiji koju su vodili znanstvenici s Oxforda mjerena je veza između smrtnosti i brzine i težine privatizacije u 25 zemalja bivšeg Sovjetskog saveza i Istočne Europe od ranih 1990-ih. Otkrili su da je cijenu masovne privatizacija velik broj ljudi platio životom: s prosječnim usponom u broju smrti od 13 posto što je jednako otprilike milijun života.
Ubrzani program privatizacija, dio plana ekonomistima poznat i kao “šok terapija”, doveo je do rasta nezaposlenosti od 56 posto, što je, prema studiji, odigralo važnu ulogu pri objašnjavanju zašto je privatizacija uzela toliko života. Mnogi su poslodavci pružali opsežnu zdravstvenu i socijalnu skrb svojim zaposlenicima, tako da je kroz privatizaciju veliki broj radnika iskusio “dvostruki udarac” time što su izgubili ne samo prihode za život, već i sredstva da prebrode krizu.
David Stuckler s Oxforda i njegovi kolege, dr. Lawrence King sa Sveučilišta u Cambridgeu i profesor Martin McKee sa London School of Hygiene and Tropical Medicine, promatrali su postotak smrtnosti radno sposobnih ljudi (15-59 godina) po podacima Svjetske zdravstvene organizacije u 25 postkomunističkih zemalja i usporedili su ih vremenom kada je započela privatizacija i obimom sudjelovanja u masovnim privatizacijama i tranzicijskim politikama.
Tim istraživača je također uzeo u obzir i druge faktore koji bi mogli utjecati na rast smrtnosti (poput ekonomske depresije, početnih uvjeta i zdravstvene infrastrukture). Također su ispitali druge mjere privatizacije Europske banke za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and Development), banke koja je davala zajmove kako bi podržala radikalne masovne privatizacije.
Tijekom 1990-ih bivše komunističke zemlje proživile su najveću mirnodopsku krizu u stopi smrtnosti u proteklih 50 godina – s preko tri milijuna smrti koje su se mogle izbjeći i 10 milijuna “nestalih ljudi”, prema podacima Ujedinjenih naroda.
Međutim, dok je životni vijek u nekim zemljama poput Rusije i Kazahstana skočio; u Sloveniji, primjerice, zdravstveno stanje populacije se poboljšalo. Prijašnja istraživanja pokazuju da su nezaposlenost i razine konzumacije alkohola važni faktori koji su odgovorni za ove razlike, no smatra se da je ova studija prva izolirala aspekte procesa reforme koji bi mogli prouzročiti ove varijante. Zaključili su da je smrtnost povezana s brzinom i tipom privatizacije i nezaposlenošću koja nastaje kao rezultat iste – te s razinom dostupne socijalne potpore. U slučaju kada je bar 45 posto populacije određene zemlje bilo član barem jedne društvene organizacije, poput crkve ili sindikata, bili su bolje zaštićeni od ekonomskih šokova, otkrili su autori studije.
David Stuckler, s oxfordskog Odsjeka za sociologiju rekao je:
Naša studija pomaže u objašnjavanju nevjerojatne razlike u smrtnosti u postkomunističkim zemljama. U zemlje koje su koje su prošle ubrzanu privatizaciju ili “šok terapiju”, stopa smrtnosti bila je mnogo veća nego u zemljama u kojima je privatizacija bila postepena. Ne samo da je ubrzana privatizacija dovela do masovne nezaposlenosti, već je također uništila i cijele socijalne sigurnosne mreže, a one su bile krucijalni dio pomoći onima koji su nastojali preživjeti ove turbulentne periode.
Profesor Martin McKee rekao je: “Dok se o varijantama brzih reformskih politika raspravlja u Kini, Indiji, Egiptu i drugim zemljama u razvoju i sa srednjim razvijenim zemljama, uključujući i Irak, naša studija podsjeća da takve radikalne reforme utječu na obične ljude koji ih u nekim slučajevima, plaćaju i svojim životima.”
S engleskog prevela Matea Grgurinović
Objavljeno na stranici University of Oxford
*Op.ur. tekst je objavljen u rujnu 2009.
