Pismo ljubljanskog rektora

Prenosimo pismo Staneta Pejovnika, rektora Sveučilišta u Ljubljani, u kojem opisuje stanje u kojem se nalazi njegova institucija uslijed politike koju prema obrazovanju i znanosti provodi sadašnja Vlada. Rektor se protivi “politici štednje” te traži potporu i zajedništvo cijelog Sveučilišta u otporu spram takvih mjera. Pejovnik naglašava da je “kvalitetno i besplatno javno školstvo nužan uvjet za opstanak demokratske i socijalne države, odnosno društva koje se temelji na solidarnosti i poštovanju svih ljudi.”

Studentice i studenti, asistentice i asistenti, stručne suradnice i suradnici, istraživačice i istraživači, profesorice i profesori, svi zaposleni. Šaljem vam pismo s opisom stanja u kojem se nalazimo. Ukoliko se slažete sa sadržajem pisma, molim vas da to i potvrdite potpisivanjem istog. Potpis je iznimno važan jer će mi omogućiti da govorim u ime cjelokupnog Sveučilišta u Ljubljani.

Sveučilište u Ljubljani – središnja slovenska visokoškolska ustanova nalazi se, zbog rezanja financijskih sredstava za njezino djelovanje, u bezizlaznoj situaciji. Već su i dosadašnji rezovi ozbiljno ugrozili djelovanje Sveučilišta. Najava novih rezova u prijedlogu proračuna za 2013. godinu doslovno predstavlja intervenciju u samu srž ustanove. Upozoravamo da nadležno ministarstvo za tako drastične rezove ne pruža nikakav temelj ni analizu posljedica koje će takve nerazumne mjere štednje donijeti za budućnost visokog školstva. Analiza bi trebala biti provedena ne samo zato što je takva štednja nesrazmjerna u odnosu na mjere štednje u drugim područjima, već i s obzirom na važnost znanja i znanosti. Ovako smanjenje sredstava prolazi bez da je vlada svjesna negativnih posljedica takvih mjera za visoko školstvo i znanost. Prijedlog proračuna za 2013. godinu, u odnosu na 2011., za Sveučilište predstavlja smanjenje sredstava za obrazovanje za 16% te sredstava za istraživanje za 20%.

Godine 2013. Sveučilište u Ljubljani u cijelosti provodi petu godinu bolonjskih programa što predstavlja znatno povećanje opsega djelovanja i troškova. Nikakva unutarnja racionalizacija ne može nadoknaditi štetne posljedice takvog ispada. Budući da je Sveučilište u Ljubljani dosad u najvećoj mogućoj mjeri raspoređivalo sredstva za pojedine aktivnosti te je zapravo financiralo javnu službu visokoškolskog obrazovanja sredstvima iz komercijalnih izvora, nema prostora za nikakvu dodatnu preraspodjelu sredstava za tržišnu, istraživačku i nastavničku djelatnost. Uz to, uz smanjenje proračunskih sredstava za istraživanje ugrožene su kako razvojna, tako i istraživačka djelatnost Sveučilišta.

Ministri aktualne vlade te zastupnice i zastupnici slovenskog parlamenta očito zaboravljaju da su i sami bili dio sustava kvalitetnog i besplatnog studija na javnim visokoškolskim ustanovama. Sa svojim sadašnjim djelovanjem te neprihvatljivim odlukama sadašnjim i budućim generacijama studentica i studenata oduzimaju šansu za jednakopravan pristup besplatnom javnom visokom obrazovanju. Kvalitetno i besplatno javno školstvo je nužan uvjet za opstanak demokratske i socijalne države, odnosno društva koje se temelji na solidarnosti i poštovanju svih ljudi. Šteta koja sada nastaje neće biti nadoknadiva u nekom bogatijem vremenu. Generacije studenata koje sada studiraju bit će nepovratno žrtvovane zbog loše osmišljenih mjera štednje.

Stoga se odlučno protivimo takvoj razornoj politici. Ne možemo, ne smijemo i nemamo pravo pristati na najavljene drastične rezove. Takvim pothvatima svi se, sada i ovdje, moramo oduprijeti. Istovremeno se solidariziramo sa svim javnim ustanovama koje se nalaze u sličnom položaju, sa cijelom kulturnom sferom te sa svim građanima.

Od Vlade Republike Slovenije zahtijevamo da izmijeni i smanji planirana smanjenja sredstava u visokom školstvu za 2013. godinu, a zastupnice i zastupnike Državnog sabora pozivamo da glasuju protiv planiranog prijedloga proračuna.

Molim vas da mi proslijedite vaše mišljenje o gore iznijetom što možete jednostavno učiniti odgovaranjem na poruku („reply“) te u predmet iste upišete „Slažem se“, odnosno „Ne slažem se“. Svoje stajalište možete i obrazložiti.

Lijepi pozdrav,
Stane Pejovnik, rektor Sveučilišta u Ljubljani


Sa slovenskog prevela Željka Kelkedi

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.