Pismo ljubljanskog rektora

Prenosimo pismo Staneta Pejovnika, rektora Sveučilišta u Ljubljani, u kojem opisuje stanje u kojem se nalazi njegova institucija uslijed politike koju prema obrazovanju i znanosti provodi sadašnja Vlada. Rektor se protivi “politici štednje” te traži potporu i zajedništvo cijelog Sveučilišta u otporu spram takvih mjera. Pejovnik naglašava da je “kvalitetno i besplatno javno školstvo nužan uvjet za opstanak demokratske i socijalne države, odnosno društva koje se temelji na solidarnosti i poštovanju svih ljudi.”

Studentice i studenti, asistentice i asistenti, stručne suradnice i suradnici, istraživačice i istraživači, profesorice i profesori, svi zaposleni. Šaljem vam pismo s opisom stanja u kojem se nalazimo. Ukoliko se slažete sa sadržajem pisma, molim vas da to i potvrdite potpisivanjem istog. Potpis je iznimno važan jer će mi omogućiti da govorim u ime cjelokupnog Sveučilišta u Ljubljani.

Sveučilište u Ljubljani – središnja slovenska visokoškolska ustanova nalazi se, zbog rezanja financijskih sredstava za njezino djelovanje, u bezizlaznoj situaciji. Već su i dosadašnji rezovi ozbiljno ugrozili djelovanje Sveučilišta. Najava novih rezova u prijedlogu proračuna za 2013. godinu doslovno predstavlja intervenciju u samu srž ustanove. Upozoravamo da nadležno ministarstvo za tako drastične rezove ne pruža nikakav temelj ni analizu posljedica koje će takve nerazumne mjere štednje donijeti za budućnost visokog školstva. Analiza bi trebala biti provedena ne samo zato što je takva štednja nesrazmjerna u odnosu na mjere štednje u drugim područjima, već i s obzirom na važnost znanja i znanosti. Ovako smanjenje sredstava prolazi bez da je vlada svjesna negativnih posljedica takvih mjera za visoko školstvo i znanost. Prijedlog proračuna za 2013. godinu, u odnosu na 2011., za Sveučilište predstavlja smanjenje sredstava za obrazovanje za 16% te sredstava za istraživanje za 20%.

Godine 2013. Sveučilište u Ljubljani u cijelosti provodi petu godinu bolonjskih programa što predstavlja znatno povećanje opsega djelovanja i troškova. Nikakva unutarnja racionalizacija ne može nadoknaditi štetne posljedice takvog ispada. Budući da je Sveučilište u Ljubljani dosad u najvećoj mogućoj mjeri raspoređivalo sredstva za pojedine aktivnosti te je zapravo financiralo javnu službu visokoškolskog obrazovanja sredstvima iz komercijalnih izvora, nema prostora za nikakvu dodatnu preraspodjelu sredstava za tržišnu, istraživačku i nastavničku djelatnost. Uz to, uz smanjenje proračunskih sredstava za istraživanje ugrožene su kako razvojna, tako i istraživačka djelatnost Sveučilišta.

Ministri aktualne vlade te zastupnice i zastupnici slovenskog parlamenta očito zaboravljaju da su i sami bili dio sustava kvalitetnog i besplatnog studija na javnim visokoškolskim ustanovama. Sa svojim sadašnjim djelovanjem te neprihvatljivim odlukama sadašnjim i budućim generacijama studentica i studenata oduzimaju šansu za jednakopravan pristup besplatnom javnom visokom obrazovanju. Kvalitetno i besplatno javno školstvo je nužan uvjet za opstanak demokratske i socijalne države, odnosno društva koje se temelji na solidarnosti i poštovanju svih ljudi. Šteta koja sada nastaje neće biti nadoknadiva u nekom bogatijem vremenu. Generacije studenata koje sada studiraju bit će nepovratno žrtvovane zbog loše osmišljenih mjera štednje.

Stoga se odlučno protivimo takvoj razornoj politici. Ne možemo, ne smijemo i nemamo pravo pristati na najavljene drastične rezove. Takvim pothvatima svi se, sada i ovdje, moramo oduprijeti. Istovremeno se solidariziramo sa svim javnim ustanovama koje se nalaze u sličnom položaju, sa cijelom kulturnom sferom te sa svim građanima.

Od Vlade Republike Slovenije zahtijevamo da izmijeni i smanji planirana smanjenja sredstava u visokom školstvu za 2013. godinu, a zastupnice i zastupnike Državnog sabora pozivamo da glasuju protiv planiranog prijedloga proračuna.

Molim vas da mi proslijedite vaše mišljenje o gore iznijetom što možete jednostavno učiniti odgovaranjem na poruku („reply“) te u predmet iste upišete „Slažem se“, odnosno „Ne slažem se“. Svoje stajalište možete i obrazložiti.

Lijepi pozdrav,
Stane Pejovnik, rektor Sveučilišta u Ljubljani


Sa slovenskog prevela Željka Kelkedi

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve