Recept za katastrofu

Novi proglas sindikata Akademska solidarnost donosi analizu i kritiku zadnjeg birokratskog poteza MZOS-a u obliku “Obrasca za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranja znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti”, izrađenom prema kriterijima koji su protivni važećim propisima i praksama rada u humanističkim i društvenim znanostima u Hrvatskoj, kao i samoj biti humanističkih i društvenih znanosti – ukoliko tom biti smatramo kritičku refleksiju o društvu i kulturi




Recept za katastrofu –
proizvoljno određivanje pokazatelja
znanstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj


Stanje

U preambuli najnovijeg prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (ZID-ZZDVO), od siječnja 2013. [1], stoji “da su međunarodno relevantne publikacije osnovni preduvjet i pokazatelj sustavnog znanstvenog rada, osim pojedinih polja humanističkih znanosti”. U nedavnom odgovoru MZOS-a na apele “dekana, fakultetskih vijeća, drugih tijela i pojedinih znanstvenika iz humanističkog područja”, od prosinca 2012. [2], stoji pak da je pri prikupljanju podataka o znanstvenoj djelatnosti “riječ isključivo o strukturiranom i sustavnom praćenju, a ne o vrednovanju znanstvene djelatnosti budući da su instrumenti za to regulirani posebnim zakonom i dani u nadležnost Agenciji za znanost i visoko obrazovanje te njezinim ekspertnim tijelima”.

Nijedna od ovih dviju tvrdnji, pokazuje se ovih dana, nije istinita.

O tome svjedoče dva dokumenta. Jedan je “Obrazac za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranje (!) znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti” [3], a drugi prijedlog “Ugovora o temeljenom namjenskom višegodišnjem institucijskom financiranju znanstvene djelatnosti u godinama 2013., 2014. i 2015.”, ovih dana predstavljen hrvatskim znanstvenim ustanovama [4].

U članku 3, stavak 1 prijedloga Ugovora stoji da se “Visina financijske potpore u 2013. godini (prvoj godini provedbe ovog Ugovora)” određuje, između ostalog, prema “provedbi dogovorenih pokazatelja znanstvene djelatnosti u prethodnom petogodišnjem razdoblju (2008.- 2012.)”. Stavak 3 istog članka 3 propisuje da se “Ulazni podaci iz stavka 1. ovog članka dostavljaju […] na Obrascu za dostavu podataka o znanstvenoj djelatnosti koji čini prilog i sastavni dio ovog Ugovora.”

Taj Obrazac za dostavu podataka o znanstvenoj djelatnosti bit će, po svemu sudeći (što se tiče društvenih i humanističkih znanosti) vrlo sličan spomenutom “Obrascu za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranja znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti”. Dakle, podaci iz rubrika ovakvog obrasca (a vidjet ćemo ubrzo kakvi su to podaci) uvjetovat će financiranje znanstvenog rada na znanstveno-istraživačkim ustanovama Republike Hrvatske.

Ako, prema prijedlogu Ugovora, “strukturirano i sustavno praćenje znanstvene djelatnosti” povlači za sobom “visinu financijske potpore” – to znači da se znanstvena djelatnost itekako vrednuje, i to temeljnim, svima jasnim, univerzalno prisutnim kriterijem: količinom novca. Narodski rečeno: koliko vrijedite – toliko ćete dobiti.

No, “Obrazac za dostavu podataka…” kakav je ovih dana MZOS dostavio znanstvenim organizacijama izrađen je po kriterijima koji su neprimjereni kako hrvatskim humanističkim i društvenim znanostima (kao znanostima tijesno vezanim za jedan mali narod i jedan mali jezik), tako i samoj biti humanističkih i društvenih znanosti – ukoliko tom biti smatramo kritičku refleksiju o društvu i kulturi. Štoviše, odabrani su kriteriji toliko neprimjereni da ih moramo smatrati simptomom ili posvemašnje nezainteresiranosti za bit i svrhu humanističkih i društvenih znanosti, ili elementom promišljene strategije ograničavanja te biti – suzbijanja one već spomenute kritičke refleksije o društvu i kulturi jednog naroda.

Analiza

Ukazat ćemo u nastavku na najdramatičnije neprimjerenosti Obrasca, da bismo na koncu ovog teksta iznijeli svoj prijedlog za reagiranje na ovakvo vrednovanje pod krinkom praćenja i na financijsko dirigiranje hrvatskom znanošću.

1.

Obrazac traži da se posebno iskazuje pet kategorija “znanstvene produktivnosti”: 1. broj radova u časopisima obrađenim u bazi podataka Web of Science; 2. broj radova u časopisima obrađenim u bazi Scopus; 3. broj ostalih radova u kategorijama A1, A2 (tj. prema kategorizaciji važećeg Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost [5]); 4. broj knjiga; 5. citiranost (pri čemu se opet javljaju iste kategorije: “Web of Science” i “Scopus”).

Knjige su dodatno kategorizirane u četiri skupine: 1. znanstvene knjige objavljene kod međunarodnih prestižnih nakladnika koje prelaze najmanje 100 stranica [riječ “prestižan” posebno je istaknuta, a navedeno je nekoliko nakladnika koji se smatraju uzorno prestižnima]; 2. znanstvene knjige koje donose rezultate istraživanja i spoznaja važnih za nacionalnu ili međunarodnu razinu – uvjerljivo obrazloženje recenzenata [istaknuo autor ovog teksta]; 3. znanstvene knjige objavljene na međunarodnim jezicima [istaknuo autor ovog teksta] kod stranih nakladnika [navedeno je koji se jezici smatraju “međunarodnima”]; 4. znanstvene knjige koje su preradba magisterija ili doktorata, uz 1/4 “kvalitativno sadržajnijeg sadržaja” od doktorata; za takve knjige, kaže fusnota 5 doslovno: “Recenzenti ne mogu biti mentori”.

Što je ovdje neprimjereno? Znanstveni aparthejd: radovi se dijele ne po svojoj intrinzičnoj vrijednosti (“sadržajnom sadržaju”, rekli bi autori Obrasca), nego po mjestu na kojem su objavljeni. Naizgled, radovi zabilježeni u “bazama podataka” imaju prednost zato što nude mogućnost lakše i brže kontrole, agregacije, dostupnosti. U pozadini je ovakva izdvajanja, međutim, prešutna pretpostavka da su časopisi “u bazama” bolji od onih koji u bazama nisu – jednako kao što su časopisi iz skupine A1 bolji, ergo vredniji, od onih iz skupine A2. Implicitno, ovakva hijerarhija vrijedi i za radove objavljene u časopisima: “bolji” će biti radovi objavljeni na “boljim” mjestima – a vrijednost mjesta određuje uključenost u bazu. Autori Obrasca smatraju, dakle, prosudbenu vrijednost “baza” neupitnom, jednako kao i vrijednost “citiranosti”. Ne znamo, međutim, zašto je iz popisa “baza” isključen CROSBI, jedina hrvatska znanstvena bibliografija.

Kategorizacija pak znanstvenih knjiga otkriva istu kolonijalnu podjelu na strane, dakle vrednije (pri čemu su i među stranima vredniji izdavači oni koji su ujedno i veći znanstveni biznis) i one druge. Obrazac ne otkriva gdje se može naći “uvjerljivo obrazloženje recenzenata” znanstvene knjige (recenzije su, naime, obično interni dokumenti) i koga ono treba uvjeriti, ali zato jasno uviđamo da autor Obrasca ne vjeruje u sposobnost mentora doktorskih disertacija da knjigu nastalu iz disertacije preporuče za objavljivanje. To je u najmanju ruku neobično, uzimajući u obzir da nadležna znanstvena tijela obično vjeruju u sposobnost mentora da vodi disertaciju do pozitivne ocjene i uspješne obrane (a ZID-ZZDVO čak tu mentorsku sposobnost čini predmetom posebnog vrednovanja).

2.

Prema uputama Obrasca, rubrike o znanstvenoj produktivnosti “popunjavaju knjižničari koji su prisustvovali radionicama održanim u MZOS”. To znači, podsjećamo, da će knjižničari procjenjivati koji je međunarodni nakladnik prestižan (kako će se to provjeravati u skupnim kvantitativnim podacima?), da će oni procjenjivati je li obrazloženje recenzenata uz znanstvenu autorsku knjigu uvjerljivo (znači li to da će im biti dostupne interne recenzije?). To, također, znači da će podatke prikupljati oni za koje je manje vjerojatno da će se buniti zbog zadanih kriterija – dok oni čiji rad kriteriji mjere neće o svemu tome ništa posebno znati. Toliko o transparentnosti i čestitosti.

3.

Obrazac kvantificira znanstvenu proizvodnju za razdoblje od 2008. do 2012. U tom razdoblju, međutim, hrvatski humanistički i društveni znanstvenici nisu igrali po pravilima Obrasca, koji nije ni postojao. Hrvatski znanstveni rad određivale su dvije drugačije silnice: potrebe domaće znanstvene zajednice i širega društva u kojem znanstvenici djeluju, te Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost, koji je svima poručivao kakve se publikacije u Hrvatskoj smatraju vrijednima i relevantnima.

Sada, odjednom, saznajemo da smo igrali po krivim pravilima – što znači da nas je Nacionalno vijeće za znanost, praktički, vodilo u krivom smjeru – no, ne dobivamo priliku da se popravimo, da ubuduće više ne griješimo. Po pravilima određenim 2013. mjerit će se razdoblje 2008.–2012., a to će razdoblje i ta pravila odrediti našu budućnost (usp. već spomenutu neobičnu formulaciju prijedloga Ugovora “provedba dogovorenih pokazatelja znanstvene djelatnosti u prethodnom petogodišnjem razdoblju (2008.- 2012.)”).

4.

Obrazac ponderira svoje stavke. “Znanstvena produktivnost” ima “ponder 60%”; “Kompetitivni znanstveni projekti i mobilnost” imaju “ponder 25%”; “Popularizacija znanosti” ponderirana je s 5%, a “Suradnja znanosti s gospodarskim subjektima” te državnim tijelima i civilnim sektorom, s 10%.

Ponderiranje je “postupak dodjeljivanja odgovarajuće važnosti pojedinim veličinama prilikom izračunavanja srednjih vrijednosti”. – Tko je i po kojim kriterijima dodijelio važnost ovim komponentama znanstvene djelatnosti na području društvenih i humanističkih znanosti? Ne znamo. Možemo li, ako ne znamo kriterije ponderiranja, racionalno procijeniti njegovu vrijednost i utemeljenost? Ne možemo. Kakvim se smatra mišljenje onih kojima se ne omogućava racionalna procjena nekog znanstvenog instrumenta? Irelevantnim.

5.

Pa ipak, prva rečenica popratnog dopisa uz Obrazac kaže: “Svrha ovog obrasca je prikupljanje podataka za sustavno praćenje dogovorenih pokazatelja znanstvene djelatnosti u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranja znanstvene djelatnosti.” S kim su pokazatelji dogovarani i dogovoreni? Svakako ne s cjelokupnom hrvatskom znanstvenom zajednicom. Pogotovo ne s članovima Sindikata visokog obrazovanja i znanosti “Akademska solidarnost”. Jer ovaj se sindikat u ožujku 2012, u Deklaraciji o znanosti i visokom obrazovanju [6], četvrtom točkom svojih argumentiranih zahtjeva, izjasnio za sljedeće: “ukidanje vladavine pojednostavljenih kvantitativnih oblika evaluacije pojedinaca i institucija (rangiranja, bodovanja i dr.). Zahtijevamo redefiniciju kriterija kvalitete i razvoj mehanizama složene evaluacije znanstvenog i nastavnog rada u kojem će kvalitativno imati prednost nad kvantitativnim”.

Zaključci

Kakve će biti posljedice ovakve znanstvene segregacije? Vrlo vjerojatno – velik dio znanstvene proizvodnje hrvatskih humanističkih i društvenih znanosti bit će isključen iz “prikupljanja podataka”. Dakle, velik dio onoga što su hrvatski humanistički i društveni znanstvenici učinili u razdoblju 2008.–2012. bit će zanemaren. Bit će – i to ne riječju, nego djelom – odbačen kao bezvrijedan škart.

S kojim se ciljem segregira i zanemaruje? – Da bi se dva znanstvena područja dovela u podređen položaj. U podređen položaj prvenstveno pri dijeljenju financijskog kolača, ali, implicitno, i što se relevantnosti u državi i društvu tiče.

Postupa li se tako na korist drugih znanstvenih područja? Vrlo vjerojatno – no znanstvenici drugih područja moraju imati na umu da se “diferencijacija” neće zaustaviti ovdje. Jer količina resursa je ograničena i biva ograničenija iz dana u dan, dok su zahtjevi koji se pred znanost postavljaju u preambuli ZID-ZZDVO naprosto nerealni: promiče se suradnja s industrijom bez spominjanja da je hrvatska industrija gotovo uništena; promiče se osnivanje tvrtki koje bi vodili znanstvenici, bez spominjanja da niti hrvatskim gospodarstvenicima od poziva trenutačno ne cvatu ruže. Ograničeni resursi i nerealni zahtjevi: u tome vidimo recept za katastrofu.

Akcija

Kako da članovi hrvatske znanstvene zajednice reagiraju na “Obrazac za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranja znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti” i sve što se iza njega krije?

Predlažemo sljedećih šest točaka djelovanja:

1. Odlučno odbiti ovakvo nasumično, ishitreno, netransparentno i neobrazloženo kvantificiranje znanstvene djelatnosti, upozoravajući na ozbiljne posljedice po znanost kao javno dobro.

2. O ovakvim kolonijalnim kriterijima vrednovanja znanosti povesti javnu raspravu, uz sudjelovanje kreatora politike MZOS-a koji su odgovorni za kriterije i “pondere” Obrasca; detaljno preispitati i obrazložiti zašto domaća znanstvena izdanja i nakladnici zavređuju, ili ne zavređuju, jednak tretman kao i “međunarodni”; detaljno preispitati i obrazložiti treba li kategorizirati i uvažavati sve oblike znanstvenog publiciranja.

3. U javnoj raspravi jasno definirati “pravila igre” u znanstvenoj djelatnosti za naredno, a ne za prošlo razdoblje, uz trijeznu procjenu prednosti i mana bibliometrije i scijentometrije u svakom pojedinom području znanosti; osigurati da pravila igre konačno formuliraju znanstvenici koji razumiju humanističke i društvene tradicije hrvatske znanosti.

4. Ukoliko akademska zajednica zaključi da je potrebna veća prisutnost humanističkih i društvenih znanstvenika na međunarodnoj znanstvenoj sceni, osigurati fondove koji će takvu prisutnost podupirati; jednako tako, ukoliko zajednica zaključi da je poželjna i potrebna javnost recenzija znanstvenih djela, osigurati javnu dostupnost tih recenzija.

5. Kao znak dobre volje i otvorenosti za dijalog, umjesto traženih podataka o znanstvenoj djelatnosti dostaviti podatke prema važećem Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost i prema podacima hrvatske bibliografske baze CROSBI (Hrvatska znanstvena bibliografija).

6. Iskazati nezadovoljstvo radom službe MZOS-a zadužene za prikupljanje podataka za višegodišnje institucijsko financiranje znanstvene djelatnosti; kao iskaz nezadovoljstva predlažemo individualna i skupna protestna pisma ministru znanosti, obrazovanja i sporta u Vladi RH, doc. dr. sc. Željku Jovanoviću, pri čemu će svako pismo obrazložiti zašto je sve ovakav način prikupljanja podataka neprimjeren.


Akademska solidarnost, 22. siječnja 2013.

Izvori

[1] MZOS, “Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju”, siječanj 2012.
[2] MZOS, “Nije istina da diskriminiramo humanističke znanosti”, 19. prosinca 2012.
[3] MZOS, “Obrazac za dostavu podataka u svrhu višegodišnjeg institucijskog financiranje znanstvene djelatnosti – Područje: društvenih i humanističkih znanosti”, siječanj 2013.
[4] MZOS, “Ugovor o temeljenom namjenskom višegodišnjem institucijskom financiranju znanstvene djelatnosti u godinama 2013., 2014. i 2015.”, siječanj 2013.
[5] Nacionalno vijeće za znanost, “Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja”, ožujak 2011,
[6] Sindikat Akademska solidarnost, Deklaracija o znanosti i visokom obrazovanju, ožujak 2012.

Vezani članci

  • 27. rujna 2020. Beyoncéin Black Is King i zamke afričke svijesti "Postoje razlozi za uživanje u pompi filma Black Is King, osobito u vrijeme akutne rasne traume. Ipak, njegova mistika kulturne autentičnosti i blagonaklone monarhije ne bi smjela zakloniti materijalnu stvarnost svakodnevnog života. Neoliberalno upravljanje, ekstraktivni kapitalizam te militarizam i dalje uzrokuju socijalnu i ekološku devastaciju u dijelovima Afrike, obaju Amerika i šire. Sučeljavanje s ovim isprepletenim stvarnostima znači razvijanje konkretne, globalne analize, uz istovremeno opiranje metafizičkim vizijama svijeta."
  • 27. rujna 2020. Privatizacija zdravstvene skrbi u Keniji "U Keniji si samo bogati i oni s političkim poznanstvima mogu priuštiti pristojnu zdravstvenu skrb. Sve ostale ozbiljna bolest ili automobilska nesreća dijeli od propasti."
  • 27. rujna 2020. Trump namjerava ukrasti izbore i jedino ga mi možemo spriječiti "Trump je pokazao svoje karte. Odlučan je da se zadrži na dužnosti neovisno o rezultatima izbora – bez naznaka od vodećih Demokrata da su voljni boriti se. To znači da je na nama da obranimo demokraciju. I trebamo krenuti odmah."
  • 20. rujna 2020. Resetiranje države blagostanja "Potrebno je potpuno resetiranje – redizajn države blagostanja za digitalno doba, ali tako da se, umjesto da poštimavamo detalje na lešini koju smo naslijedili, vratimo temeljnim principima koji su inspirirali socijaldemokrate sredinom 20. stoljeća."
  • 20. rujna 2020. Stručnost na temelju iskustva: sustav socijalne sigurnosti trebali bi osmišljavati tražitelji naknada "Povjerenstvo koje je u potpunosti sačinjeno od osoba sa življenim iskustvom sustava socijalnih naknadi pokrenulo je radni plan kako bi preuredilo sustav socijalne sigurnosti."
  • 20. rujna 2020. Sto godina Addisonovog zakona "Prije jednog stoljeća, Addisonov zakon naložio je državi odgovornost za stambene kapacitete radničke klase – i utro put izgradnji stotina tisuća državnih jedinica socijalnog stanovanja."
  • 13. rujna 2020. Protiv britanske kozmičke desnice u usponu ljevica se mora boriti razumom "Jednom kada prihvatimo da smo svi uvučeni u probleme s kojima se suočava cijeli svijet, njihovo rješavanje postaje puno zahtjevniji zadatak od pukog svrgavanja neke tajne kabale. Međutim, to ipak znači da možemo adresirati i ponuditi bolja objašnjenja i rješenja za stvarne svjetske probleme i iskustva zbog kojih ljudi mogu završiti u zečjoj rupi ekstremno desnih teorija zavjere."
  • 13. rujna 2020. Darovna ili podatkovna platforma? Kapitalistička gostoljubivost i novi platni zid Couchsurfinga "Couchsurfing je od 2010. do 2011. godine prolazio transformaciju. Kasnije se ispostavilo da se korisnicima i korisnicama lagalo. Pretvara li se Couchsurfing.com u platformu za marketing i prikupljanje podataka kojima bi se trebalo puniti jedan drugi biznis? Važno je da budemo svjesni posljedica ako je ovaj scenarij točan. Vrijeme će pokazati kakva se podvala krije iza aktualne strategije."
  • 11. rujna 2020. Društvena zaraza: mikrobiološki klasni rat u Kini "Dok sekularna kriza kapitalizma poprima naizgled neekonomski karakter, nove epidemije, glad, poplave i druge „prirodne“ katastrofe koristit će se kao opravdanje za proširivanje državne kontrole, a odgovor na te krize sve će više funkcionirati kao prilika za vježbanje novih i neisprobanih protupobunjeničkih mjera. Dosljedna komunistička politika mora moći zajedno sagledati obje te činjenice. Na teorijskoj razini to znači razumijevanje činjenice da je kritika kapitalizma osiromašena ako se odvaja od prirodnih znanosti. No, na praktičnoj razini to također podrazumijeva da je jedini politički projekt koji je danas moguć onaj koji je sposoban orijentirati se na terenu definiranom globalnom ekološkom i mikrobiološkom katastrofom, kao i djelovati u ovom stanju neprestane krize i atomizacije."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve