Costas Douzinas

Filozofija i otpor: Grčka i budućnost Europe, 15.5.2013.

Pogledajte snimku predavanja Costasa Douzinasa, profesora prava i ravnatelja Instituta za humanističke znanosti Birkbeck na Sveučilištu u Londonu, održanog u sklopu ovogodišnjeg Subversivea, u kojem na primjeru Grčke preispituje uzroke trenutnih socio-ekonomskih i političkih kriza te tipove, strategije i oblike otpora niknule u posljednje tri godine.

Filozofija i otpor: Grčka i budućnost Europe

Novi svjetski poredak proglašen 1989. godine bio je najkraći u povijesti. Od arapskog proljeća do Puerta del Sola, trga Syntagme i pokreta Occupy buknuli su prosvjedi i pobune diljem svijeta. Ulaskom u novo razdoblje otpora i revolucije, povijest se opet počela kretati. Tajming novih otpora i ustanaka nepredvidljiv je, no njihova je pojava neupitna. Ni srednjestrujaške političke znanosti ni radikalna filozofija nisu uspjele predvidjeti novo rađanje povijesti i ostale su skeptične prema nedavnim ustancima. Pokreti otpora napredovali su i nude dragocjenu protutežu političkoj teoriji. Sve velike teme političke filozofije, uključujući teoriju i praksu otpora, treba preispitati u svjetlu nedavnih događaja. Izlaganje će na primjeru Grčke preispitati uzroke trenutnih socio-ekonomskih i političkih kriza te tipove, strategije i oblike otpora koji su niknuli u posljednje tri godine. Grčka se nalazi pred teškim izborom: prihvatiti katastrofalne mjere štednje koje nameće Trojka ili nastaviti putem otpora koji će sustav koji je zemlju srušio na koljena dovesti do prirodnog i zasluženog kraja. Europa se suočava s istim izborom. U ovome se trenu budućnost demokracije i budućnost same ideje Europe odigravaju na njihovu rodnom mjestu.

Costas Douzinas je profesor prava i ravnatelj Instituta za humanističke znanosti Birkbeck na Sveučilištu u Londonu. Poznat je po radovima iz područja ljudskih prava, estetike, postmoderne pravne teorije i političke filozofije. Bio je uključen u britanski pokret kritičkih pravnih studija od samog nastanka pokreta te je jedan od ljudi koji su osnovali Pravni fakultet na Birkbecku. Njegove knjige su: Adieu, Derrida (2007.), Human Rights and Empire: The Political Philosophy of Cosmopolitanism (2007.), Critical Jurisprudence (s Adamom Geareyjem, 2005.), The End of Human Rights (2000.) i Law and the Image: The Authority of Art and the Aesthetics of Law (s Lynn Nead, 1999.). (Izvor)

Produkcija: Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME)
1. rujna 2013.
Tagovi:
, , , , , , , ,

Vezani članci

  • 8. svibnja 2026. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju šesti po redu Antikapitalistički seminar, program političke edukacije koji će se i ove godine kroz predavanja i rasprave kritički osvrnuti na isprepletenost teorije i prakse te važnost proizvodnje kolektivnog znanja. Prijave traju do 23. svibnja 2026. godine, a program će se održavati u prostoru SKD „Prosvjeta“ u Zagrebu od 1. do 7. lipnja 2026. Vidimo se!
  • 20. travnja 2026. Breme prihvaćeno Kiplingovo „breme bijelog čovjeka“ bilo je apologetski kolonijalni konstrukt. Stvarno breme kolonijalizam pada na leđa koloniziranih. Kao što pokazuje slučaj Palestine, njegovo nošenje ne mora značiti pokoravanje ili odustajanja od želje za oslobođenjem. U činu njegova svjesnog prihvaćanja krije se i čin vjernosti. Evocirajući djelo Slimana Mansoura, Abdaljawad Omar ustrajnost pod tim teretom dešifrira kao aktivnu organizaciju otpora nasuprot želji za zaboravom. I u agresiji na Iran i okupaciju Gaze prepoznaje bojišnice u kojima figura nosača (attala) ostaje žarište nepokornosti, prefiguracija figure borca, a ne njegova negacija.
  • 10. travnja 2026. Pluribus – (ne)mogućnost utopije u doba polikrize U eseju o seriji Pluribus Vincea Gilligana, autor secira postapokaliptični horizont u kojem ujedinjenje čovječanstva ne dolazi kao plod političke borbe, već kao vanzemaljska intervencija. Autor dekonstruira strah od kolektiviteta i liberalne tlapnje o autonomiji, prokazujući ih kao ideološke krinke koje maskiraju našu stvarnu ovisnost o mrežama društvenog rada. Kroz likove „neintegriranih“, tekst detektira krizu utopijske imaginacije u doba polikrize, gdje se alternativa postojećem sustavu ukazuje isključivo kao onostrani, čudovišni potres.
  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman ove je godine dodijeljena antikolonijalnim borbama u Palestini, prepoznajući Gazu kao čvorište na kojem se sijeku eksploatacija radne snage i nasilna eksproprijacija života. Umjesto humanitarnog zgražanja, fokus je na kolektivnom otporu koji prokazuje institucionalno saučeništvo i kolonijalni poredak. Propalestinske borbe prepoznaju se kao ključno uporište antikapitalističkog otpora i dio kontinuiteta borbe protiv imperijalne dominacije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
Arhiva članaka