“Otkaz Zakonu o radu – žensko NE fleksibilizaciji”, 20. studenog 2013.
Donosimo snimku tribine “Otkaz Zakonu o radu – žensko NE fleksibilizaciji” (20. studenog 2013., Zelena akcija) u organizaciji Ženske fronte za radna i socijalna prava i Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Nakon moderatorskog uvoda Ankice Čakardić (BRID), kratka izlaganja su održali Mislav Žitko (Centar za radničke studije), Sanja Oluški Radaković (Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova), Zlatica Štulić (Sindikat trgovine Hrvatske/Ženska sekcija SSSH, Ženska fronta za radna i socijalna prava) i Anamarija Tkalčec (CESI, Ženska fronta za radna i socijalna prava), nakon čega je uslijedila rasprava.Uvod
Pojedinačna izlaganja
Rasprava
Playlista cijele tribine
Pored činjenice izostanka bilo kakve ozbiljnije ekonomsko-socijalne strategije izlaska Hrvatske iz krize koja se ne bi temeljila isključivo na politici štednje i zaduživanja te daljoj deindustrijalizaciji, promocija se nesigurnih oblika rada, fleksibilizacija radnog vremena i ukidanje osmosatnog radnog dana nameće kao vrlo opasan smjer Vlade u transformaciji tržišta rada. Uspostava tobožnjeg reda na tržištu rada temeljenog na reformi radnog, socijalnog i mirovinskog zakonodavstva se posve suprotno lamentacijama o novim radnim mjestima i investicijskim prilikama primarno pokazuje kao negativni društveni trend koji se temelji na kršenju teško stečenih radničkih i socijalnih prava.
Radno pravo i mirovinski sustav trebali bi biti temelj socijalne sigurnosti građanki i građana svake države koja sebe naziva socijalnom. Ono što se spomenutim reformama zapravo legitimira su osnove dugoročnih socijalnih procesa čije će posljedice biti vidljive u neposrednim radnim odnosima i mirovinskoj potpori, te će odrediti smjer društvenih kretanja i generacijama koje slijede.
Kao što je to slučajem u svim primjerima notorne neoliberalizacije društva, bilo da je riječ o zemljama centra ili periferije, negativne posljedice politike neoliberalizacije koje se provode reformama radnog zakonodavstva najteže pogađaju žensko radništvo, majke i trudnice te dodatno pogađaju ekonomsku i socijalnu sigurnost kućanstava o kojima tradicionalno mahom skrbe žene.
Upravo stoga ćemo na prvoj tribini najavljenog ciklusa diskusija govoriti o fleksibilizaciji radnog vremena, posljedicama rada na određeno, prekarnom i agencijskom radu, outsourceingu, vaučer-radu, diskriminaciji na radnom mjestu, egzistencijalnoj sigurnosti, pri tomw ističući nezaobilaznu žensku perspektivu posljedica reformi radnog i socijalnog zakonodavstva.
(Izvor)
