Molekularna organizacija i strateške dileme: društvena mobilizacija u krizi, 18.10.2013.

Teško je reći jesu li ovo predrevolucionarna vremena. Jasno je međutim da se nalazimo u jednom međuperiodu, odnosno razdoblju transformacije u kojem u sve većoj mjeri autoritaran i post-demokratski neoliberalni blok nastoji obraniti svoje interese, čak i po cijenu opstrukcije kapitalističkih rješenja krize (poput inicijativa za “zeleni” kapitalizam). Oni koji danas imaju moć ne mogu riješiti krizu, dok istovremeno moć koju posjeduju onemogućava druge da ponude svoja rješenja. Vladajuće se klase mogu složiti oko potrebe da se usredotoče na “državu kao posljednjeg jamca njihova opstanka” (Porcar, 2012). Pa ipak, izgubile su sposobnost rukovođenja i aktivnog organiziranja konsenzusa. U južnoj su se Europi vladajuće klase već počele odricati konsenzusa, održavajući se kroz silu i prinudu. Masovni prosvjedi i molekularna reorganizacija su postali imperativi u današnjoj situaciji. Međutim, tokovi civilnodruštvenog organiziranja nisu u stanju prodrijeti u ‘stabilne institucije’ moći. Stoga je potrebna strateška reorijentacija.