Snimke predavanja i razgovora: Michael Heinrich, 12-14.3.2014.

Pogledajte snimke regionalnog gostovanja Michaela Heinricha, autora trenutno najprodavanije knjige o Marxovu Kapitalu u Njemačkoj. Heinrich je u Zagrebu, u organizaciji Centra za radničke studije održao dva predavanja – Vrijednost, fetišizam i nepersonalna dominacija te Građanska država: klasna vladavina na osnovi slobode i jednakosti, dok su u Ljubljani (u organizaciji Inštituta za delavske študije) te Beogradu (u organizaciji Centra za Društvenu Analizu) upriličeni razgovori s autorom.


Javni pogovor z Michaelom Heinrichom



Inštitut za delavske študije v sodelovanju z založbo Sophia vabi na javni pogovor z nemškim marksistom in marksologom Michaelom Heinrichom, ki bo v sredo, 12. marca, ob 18.00 v prostorih Zveze svobodnih sindikatov Slovenije na Dalmatinovi 4, Ljubljana.

Heinrich je eden izmed najvidnejših predstavnikov teoretske tradicije Novega branja Marxa (Neue Marx-Lektüre) in avtor številnih del o Marxovi teoriji vrednosti in drugih tematikah s področja kritike politične ekonomije. Med njegovimi najodmevnejšimi monografijami sta Znanost o vrednosti (Die Wissenschaft vom Wert) in Kritika politične ekonomije: Uvod, katere slovenski prevod je nedavno izšel pri založbi Sophia.

S Heinrichom se bomo pogovarjali o nekaterih najpomembnejših tezah, ki jih razvije v omenjenih delih. Preizpraševali bomo njegovo tezo o Marxovi znanstveni revoluciji, ki jo odlikuje radikalen rez s teoretskim poljem klasične politične ekonomije. Posebno pozornost bomo posvetili njegovi interpretaciji Marxove teorije vrednosti kot monetarne teorije vrednosti, ki se razlikuje od delovne teorije vrednosti klasičnih ekonomistov, in nekaterim kritikam te interpretacije. Dotaknili se bomo tudi tematike aktualnosti monetarne teorije vrednosti oziroma vprašanja, kako nam le-ta lahko pomaga pri razlagi sodobnega kreditnega in monetarnega sistema ter kapitalističnih kriz.

Lepo vabljeni!


————————————————————————————————————–


Pozivamo vas na predavanja Michaela Heinricha koja će se održati 13.3.2014. u prostorima net.kulturnog kluba mama i Filozofskog fakulteta. Prvo predavanje, posvećeno Marxovoj teoriji vrijednosti, najava je skorašnjeg izdanja hrvatskog prijevoda Heinrichove knjige ‘Kritika političke ekonomije: uvod u Marxov Kapital I-III’ u ediciji CRS-a. Večernje predavanje, ishodišno u našem ovogodišnjem ciklusu čija je tema teorija kapitalističke države, pružit će uvid u ključne aspekte marksističkog shvaćanja države.

Vrijednost, fetišizam i nepersonalna dominacija



net.kulturni klub mama, Preradovićeva 18, Zagreb, 16h, 13.3.2014.

Marxova teorija vrijednosti nije čisto ekonomska teorija, ona je teorija društva. Cilja na razliku između predgrađanskog i građanskog podruštvljenja. Marx potonje zahvaća pojmom fetišizma: društveni odnosi proizvođača javljaju se kao društvena svojstva stvari. Time se mijenjaju i značajke dominantnih odnosa moći – na mjesto personalnih odnosa moći stupaju nepersonalni, objektivni odnosi dominacije. Ta vladavina objektivne prinude nije puka ideologija, ali nije ni bez alternative.



Građanska država: klasna vladavina na osnovi slobode i jednakosti



Filozofski fakultet, dvorana 6, Ivana Lučića 3, Zagreb, 20h, 13.3.2014.

U modernom građanskom društvu građani su slobodni i jednaki, a u pravilu biraju i svoje vlade. Unatoč tome, vladavina države predstavlja klasnu vladavinu. To nije posljedica korumpiranosti političara. Klasna vladavina upisana je već u slobodu i jednakost vlasnika robe. A tome ne proturječi ni činjenica da ta državno posredovana klasna vladavina nerijetko ide ruku pod ruku s ograničenjem kapitalističke eksploatacije.

Michael Heinrich predaje ekonomiju u Berlinu i urednik je PROKLA-e: časopisa za kritičku društvenu znanost. Pored spomenutog uvoda u ‘Kapital’, autor je studije Znanost vrijednosti: Marxova kritika političke ekonomije između znanstvene revolucije i klasične tradicije i s Wernerom Bonefeldom je uredio zbornik Kapital i kritika: poslije ‘Novog čitanja’ Marxa.

Program Centra za radničke studije podupire Rosa Luxemburg Stiftung SouthEast Europe.


Produkcija: Kolektiv za medijsku edukaciju (KOME)

————————————————————————————————————–


Razgovor sa Mihaelom Hajnrihom



Pozivamo vas da prisustvujete razgovoru i predavanju prof. Mihaela Hajnriha, koji će se održati 14.marta u prostorijama Kulturnog centra Beograda, u 20h, sala Podroom (Trg Republike 5, suteren).

Prof. Hajnrih će predavati o sledeća tri pristupa u društvenim naukama: (1) metodološkom individualizmu; (2) tradicionalnom marksizmu koji se bavi klasama i ideologijom i (3) „Novom čitanju Marksa“ koje se bavi analizom društvenih oblika, fetišizmom i nepersonalnim oblicima vlasti.

Naglasak predavanja biće na upoznavanju sa „Novim čitanjem Marksa“, pretežno nemačkom školom koja se delom oslanja na kritičku društvenu teoriju, tj. teoriju koju je razvijala mahom frankfurtska škola, ali ne ostaje isključivo u njenim okvirima, već ima i svoje originalne doprinose. Pored toga, veliki deo njenih napora bio je posvećen i novom razumevanju teorija vrednosti i Marksove ekonomske teorije, putem kritike uobičajenih i najpoznatijih načina razumevanja Marksa. Ta škola je do skoro bila relativno nepoznata van Nemačke; tek u poslednjih nekoliko godina nastaje ozbiljnije interesovanje za njenu teoriju i interpretaciju.

Takođe, u razgovoru ćemo se dotaći bitnih dnevnopolitičkih tema, poput pitanja evrointegracija Srbije, neoliberalizma, tranzicije u kapitalizam, i sl., iz ove “novomarksističke” perspektive.

U kontekstu političkih dešavanja u Srbiji, njene ekonomske pozicije u svetu danas, ali i stanja u društvenim naukama, ovaj događaj je veoma bitan i možemo mnogo toga da saznamo i zajedno sa Hajnrihom da prodiskutujemo o ovim važnim pitanjima iz perspektive koja je dugo godina već zapostavljena na ovim prostorima!

Vidimo se uskoro!

Prof. Hajnrih (1957) je nemački politikolog i ekonomista. Doktorat iz političkih nauka je stekao na Slobodnom univerzitetu u Berlinu (Freie Universität Berlin). Bio je gostujući predavač na Univerzitetu u Beču (Universität Wien), a trenutno predaje na berlinskom Univerzitetu za tehnologiju i ekonomiju (Fachhochshule für Technik und Wirtschaft). Član je uredništva PROKLA – časopisa za kritičku društvenu nauku. Njegova knjiga „Uvod u tri toma Kapitala“ trenutno je najprodavaniji uvod u Kapital u Nemačkoj.

Centar za društvenu analizu (CDA) je studentska organizacija sa sedištem na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, osnovana sa ciljem unapređenja kritičke društvene analize. Ciljevi CDA su, između ostalog, popularizacija društvenih nauka, podsticanje studenata i studentkinja na bavljenje društvenom analizom i podsticanje interdisciplinarnog pristupa u nauci, a posredstvom organizovanja obrazovnih sadržaja, tribina, seminara i čitalačkih grupa, kao i putem izdavaštva.

Događaj je realizovan u saradnji sa Centrom za Radničke Studije (Zagreb) i fondacijom Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe (Beograd).

Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve