Film je politika, bioskop je društvo

U tematu “Od okupacije prostora do zajedničkog dobra”, nastavljamo tekstom u kojem Ivan Velisavljević donosi svoj pogled na slojevitosti zauzimanja kina “Zvezda” u Beogradu: “Iako smo ušli pre svega da provociramo, družimo se i gledamo filmove, mi u bioskopu očito ne provodimo vreme samo zbog umetnosti, već se bavimo politikom samim tim što organizujemo stvarnost. Zato niko od nas ne sme da previdi šta nam se događa, i mora zauzeti stav prema organizaciji stvarnosti. Tu se, zapravo, konstituišu političke i etičke pozicije.”


Okupacija bioskopa Zvezda, iznutra i spolja


Okupacija bioskopa Zvezda pokazala je da su mnoge stvari koje smo u opštoj apatiji otpisali kao besmislene – vraćene u naše živote i dale neke rezultate. Makar samo u borbi protiv apatije.

Beograd i Srbija odlučili su da postanu deo sveta na najgori način i u teškim trenucima: izdvaja se sve manje za kulturu, zbog krize kapitala sve manje mari za dobrobit ugroženih, javna dobra se brutalno rasprodaju… Da je ova situacija oko bioskopa Zvezda internacionalno važna, govori i činjenica da se građanske akcije zauzimanja, odbrane i osnivanja zajedničkih prostora odigravaju širom sveta. U našem konkretnom slučaju, moglo se zaključiti da prema državi, politikantima i vlasnicima kapitala u Srbiji ne treba biti baš blagonaklon, već ih držati na oku, jer nas čeka novo zanemarivanje društvene kontrole, i novi talas privatizacija, koji će verovatno biti još drastičniji nego onaj tokom rata 1990-ih i partijskog prisvajanja resursa nakon 2000. godine. Na kraju, u svim medijima čuo se najzad i glas radnika, u ovom slučaju bivših radnika Beograd-filma, uz puno priznanje njihove dosadašnje borbe i isticanje sadašnje pozicije. Preko kulture i na velika vrata, ponovo je podstaknuta priča o privatizacijskim mahinacijama, o dobitnicima, gubitnicima i socijalnoj pravdi.

Prema tome, osim borbe protiv apatije, okupacija bioskopa „Zvezda“ pokazala je nekoliko važnih stvari.

Najpre, da putem kulture možemo efikasno dopreti do širih političkih pitanja. Da umetnost nikada ne može biti politički nevina, niti izuzeta od konteksta, čak i kada želi da bude autonomna. Štaviše, baš onda kad želi da bude autonomna i nezavisna – umetnost postaje politička. To smo znali i ranije, ali dobro je da smo još jednom potvrdili u praksi.

Podsetili smo se, takođe, da umetnici, radnici, studenti i intelektualci, udruženi, mogu pokrenuti društvene promene i pitanja: da se mogu bez podozrenja okupiti oko nekih konstruktivnih ciljeva i vrednosti, i dozvati brojne pripadnike društvenih grupa na razgovor o tome u kakvom društvu, i po kakvim pravilima, želimo da živimo.

I to se pokazalo delatno, u praksi, na primeru jednog bioskopa. Svi mi koji smo solidarno, u potpunoj ravnopravnosti, čistili, prali, popravljali, spavali, dežurali na vratima, pozivali medije, fotografisali, nabavljali potrepštine, kreirali program – uspeli smo da oživimo jedan bioskop i oko njega pokrenemo održivu i zanimljivu kulturnu, društvenu, pa ako hoćete i ekonomsku aktivnost.

Ne treba zaboraviti koliko je to ozbiljna i relevantna poruka – ona ističe da građanska neposlušnost usmerena na konkretnu, organizovanu akciju, može ukazati na greške države i tržišta, na nemar prema javnom dobru i zajedničkom interesu. I pokrenuti socijalni dijalog u kome se može razgovarati o tim pitanjima, bilo da se slažemo ili ne. U isto vreme, ta akcija istakla je solidarnost, ravnopravnost i „pritisak odozdo“ građana koji su uzeli stvari u svoje ruke. U osnovi, čini mi se da je to zahtev za više demokratije, i da odatle dolazi tako široka podrška nekom osnovnom smislu akcije od strane ljudi koji su inače suprotnih mišljenja. Čini mi se da su ideja i praksa građanske neposlušnosti, iako originalno tekovine liberalizma, tokom akcije u Zvezdi skrenule ka socijalnoj levici, i da se stvorila zanimljiva politička aura cele „okupacije“. Čak bih se usudio da kažem kako je to, za sada, već dovoljan domet akcije.

Doduše, po banalnim pravilima žanra, u medijima je počela terevenka mešetara, političara, eksperata i novinara, koji su, iz oportunizma ili želje da nekako profitiraju ili operu savest, odlučili da podrže ili ospore neposlušne građane na najjfetinije načine. No, i to je bilo korisno: pred sve nas u Novom bioskopu Zvezda izašli su licemerje, korumpiranost i magla političke podrške i „lepe umetnosti“, iza kojih se kriju zakulisni dilovi i klasne pozicije. Čini mi se da su, svakom ko je pratio sitaciju u medijima, aktivisti bili trista puta simpatičniji od pomenute bulumente.

Takođe verujem da su pametni mladi ljudi unutar „Zvezde“, koji tek stupaju u društvo i kulturu ove zemlje, jasno shvatili da imaju izbor: ili će nastaviti korumpiranu praksu ekipa koje su bile u establišmentu u prošlosti i sadašnjosti, ili će shvatiti koliko je loše po celo društvo to muljanje u raspodeli para i funkcija, svrstavanje u klanove i stranke, podilaženje državi i biznismenima kriminalcima, dokle nas je to dovelo u svim sferama, pa i u kulturi. I verujem da su jasno shvatili da moraju probati sami, svojim primerom, da pokažu kako bi trebalo drugačije i bolje: i da je svakome na čast šta će izabrati kad dođu teški dani.

Zato je sada presudno šta će se dogoditi iznutra. Ključno pitanje je kakva će biti mala ekonomija i psihologija tog samoorganizovanog bioskopa, jer ona presudno utiče na politiku tog bioskopa, baš sada, dok je u međuprostoru i dok se nije strukturisao. Iako smo ušli pre svega da provociramo, družimo se i gledamo filmove, mi u bioskopu očito ne provodimo vreme samo zbog umetnosti, već se bavimo politikom samim tim što organizujemo stvarnost. Zato niko od nas ne sme da previdi šta nam se događa, i mora zauzeti stav prema organizaciji stvarnosti. Tu se, zapravo, konstituišu političke i etičke pozicije – pa evo mog pogleda.

Zato što sam uvereni demokrata, želim da se u Novom bioskopu Zvezda stvori velika, raznovrsna grupa ljudi koja odlučuje ravnopravno, otvoreno, uz polaganje računa i dogovor svih sa svima, i uz aktivnu brigu o društvenom interesu, javnom dobru i dostupnosti prostora svim dobronamernim građanima. Ne bi valjalo da se naprečac stvaraju direktori i šefovi računovodstva, urednici programa, šefovi kadrovske službe i PR-a, a da se o tome ne razgovara, da se to ne dovodi u pitanje, da se o tome ne pitaju drugi: jer tako svi koji se žrtvuju za bioskop Zvezda mogu biti izmanipulisani kako spolja, tako i iznutra. Od države i moćnika, koji će nam sutra podeliti funkcije i dodeliti kancelarije, sve tapšući nas po ramenu, ali i od nas samih, od naših drugova i drugarica koji bi na sve to u odsudnom trenutku olako pristali, a koji su u sve ovo na početku ušli čista srca.

Bojim se da nema više čistog srca – sad se prljaju ruke.

Zato se valja suočiti sa stvarnošću: u Zvezdi se stvara preduzeće. Ono nije upisano u privredni registar, ali je tu, u praksi, i čak se ne mora nužno realizovati u prostoru Zvezde. Ali se u njemu sada gradi ekonomija i upravljanje ekonomijom – što je osnova politike. I mislim da to uopšte nije problem. Baš naprotiv, to je odlično. Problem je kako će da funkcioniše to preduzeće i kakva se poruka time šalje.

Da li ćemo u „Zvezdi“ napraviti drugačiji model od države i privatnika, koji su pokazali šta hoće i umeju upravo tako što su upropastili bioskop? Ako se stvori isti stari model, gde postoji tvrda hijerarhija i zatvorenost u odlukama, gde mali broj ljudi ljubomorno i tvrdoglavo čuva informacije, gde se ne poziva na dijalog i učestvovanje društva, nego na okupljanje u klanove – to šalje lošu poruku. Ako se u taj prostor zatvori „odabrana ekipa“ koja tvrdi da je bolja od drugih, jer je, eto, šutnula vrata nogom i ušla u nečiji posed, onda će poenta biti da svaka takva ekipa može da zloupotrebljava plemenitost aktivista, volontera ili zainteresovanih građana, a onda samo sačeka da je kupi država ili privatnik, i tu se dobro pozicionira.

To nije ništa novo, to se milion puta dosad desilo, i tako su pokvarene mnogo dobre ideje.

Na nas u Zvezdi, u ime filma i kulture, stavljaju šape država ili privatnici, a mi još nemamo odgovor i ne kažemo jasno da hoćemo nešto drugo. Jer to je za mene jedini ispravan odgovor: hoćemo da budemo nezavisni, demokratski, otvoreni, transparentni, društveni. Zato je sada došlo do tačke u kojoj je okupacija završena, a otvoreno pitanje oslobođenja. Moja je pozicija, nadam se, odsada jasna.

Ne bih rekao da je tu reč o razdvajanju na političare i umetnike. Uostalom, Godar i Rivet su nam rekli: filmska forma je pitanje morala. Film je politika, a bioskop je društvo.

Zato je toliko važno kakve ćemo filmove snimati, i kako ćemo upravljati bioskopima.



Tekst je dio temata “Od okupacije prostora do zajedničkog dobra”, kojega je uredio autor teksta.


Adaptirana fotografija preuzeta s Facebook stranice Novi Bioskop Zvezda

Vezani članci

  • 12. srpnja 2020. Argumenti u korist javne prehrane Dok globalno 820 milijuna ljudi gladuje, a 57 milijuna u najbogatijim zemljama koristi besplatno dijeljenu hranu, najmanje trećina proizvedene hrane propada prije konzumacije. Postojeća proizvodnja, alokacija i priprema hrane bazirana je na tržišnim odnosima, kupovnoj moći pojedinaca i pojedinki te kućanskom radu. Javno zdravstvo, školstvo i skrb pokazuju da u nekim domenama postoje optimalnije i efikasnije solucije. Sustav javne prehrane dostupne cijelom stanovništvu mogao bi uključiti kapacitete privatnog sektora, osigurati pravedan otkup lokalno proizvedene hrane i staviti naglasak na ekološki održiva rješenja.
  • 12. srpnja 2020. Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe "Ako na sistemsku emancipaciju i borbu protiv rasizma gledamo strukturno i kroz historijsko-materijalističku perspektivu, uvidjet ćemo i postati svjesni nečega posve drukčijeg: naime, da su rasizam i institucionalni patrijarhat među temeljnim podsistemima kapitalističke eksploatacije čovjeka od čovjeka, a ne neke po sebi postojeće usporedne institucije i pripojeni dijelovi tog sistema, što nam je još davno precizno objasnio i razložio upravo socijalistički feminizam, koji je sve te mehanizme odavno razotkrio. Feminizam u tom smislu nije potrebno instrumentalizirati i podređivati klasnoj borbi. Upravo suprotno: on funkcionira kao mjesto uvida i širenja svijesti (neosviještenih) socijalista i socijalistkinja. Iz svega navedenog proizlazi da je razdvajanje i umjetna podjela borbe za sistemsku emancipaciju žena i rasijaliziranih Drugih od klasne borbe nije samo kontraproduktivna, nego i nešto mnogo gore: (nesvjesni i nehotični) pucanj socijalista i socijalistkinja u vlastitu glavu, ali i srce."
  • 12. srpnja 2020. Vučićeva izborna Pirova pobeda Unatoč pokušajima da spuštanjem izbornog cenzusa za ulazak u Narodnu skupštinu i drugim intervencijama u izborni proces te mobilizacijom kapaciteta vlastite stranke fingira demokratsku pluralnost, a suočen s opozicijskim bojkotom izbora poveća izlaznost, kako bi svojoj predvidljivoj pobjedi prije svega u očima europske javnosti priskrbio demokratski legitimitet, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji u dobroj mjeri kroji politički život u zemlji, nije uspio u namjeri da izbjegne bjeloruski scenarij – parlament bez opozicije. U idućem tekstu, autor analizira aktualnu prosvjednu situaciju u Srbiji.
  • 5. srpnja 2020. Proučavanje Marxa nije za elitiste "Čitanje Marxove teorije nije samo za samodopadne naučenjake – samo pitajte milijune radnica i radnika čije su ideje o ulozi koju bi mogli imati u promjeni svijeta bile transformirane kako promišljanjem, tako i praksom."
  • 5. srpnja 2020. Želite se boriti protiv siromaštva? Dajte siromašnima novac. "Nedavno objavljena istraživanja potvrđuju da je stopa siromaštva pala u travnju i svibnju, zahvaljujući federalnoj pomoći uslijed pandemije korona virusa. Pomislili biste da će to uvjeriti tvorce politika da nastave s takvom pomoći, ali to se ne događa – naime, pristup SAD-a socijalnoj skrbi krivo je usmjeren i okrutan."
  • 5. srpnja 2020. Kratka povijest Jordana Petersona "Poruka Jordana Petersona je jednostavna: „zlo“ je inherentno ljudskoj vrsti, a dominacija određenih ljudi nad drugima biološki je utemeljena."
  • 28. lipnja 2020. Izbori 2020: Budućnost parlamentarne političke diskusije U prvom su planu nadolazećih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj dvije najveće stranke, obje izašle iz procesa unutarnje konsolidacije oko figura svojih lidera. Ekstremna desnica, koju je HDZ proteklih godina odbacio, prijeti ostvariti povijesno dobar rezultat i trajno poremetiti dugogodišnju političku ravnotežu. Međutim, u Sabor bi mogla ući i lijevo-zelena koalicija te konačno uvesti nove političke modele i koncepte u hrvatski parlamentarizam.
  • 28. lipnja 2020. Nemiri Stonewalla "Danas je prvi dan Mjeseca ponosa, proslave Stonewallskih nemira iz 1969. godine. Ustanci trenutno izbijaju diljem zemlje. Današnji bogati bijeli gej muškarci možda se protive „nasilju“, ali povijest LBGTQ+ pokreta pokazuje da se neredi ugnjetavanih ljudi tiču oslobođenja."
  • 21. lipnja 2020. Martin Luther King znao je da nema ničega mirnog u nenasilju ako se provodi kako spada Daleko od srednjostrujaške aklamacije nenasilnog djelovanja svedenog na moralni nagovor, širenje utjecaja u postojećim institucijama i pristojne, pacifizirane prosvjede, Kingov zagovor nenasilja kao metode gnjevnog, ali staloženog suprotstavljanja sistemskom nasilju kroz kolektivnu direktnu akciju koja remeti normalno funkcioniranje društva, taktičke je prirode. Radikalna rekonstrukcija američkog društva na kakvoj je radio iziskivala je da se gnjev transformira u moć putem angažmana duljeg trajanja, umjesto da se opravdano, ali reaktivno troši u neredima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve