Ženski antifašistički Zagreb

Centar za ženske studije poziva da dođete u Galeriju Nova (Teslina 7) u subotu 6.12.2014. u 18h na otvaranje projekta i izložbe Ženski antifašistički Zagreb te popratnu tribinu od 19h – “Žensko pitanje i antifašizam uoči II. svjetskog rata” na kojoj će govoriti Gordana Stojaković, Jagoda Milidrag Šmid i Vjeran Pavlaković uz vodstvo autorâ projekta Barbare Blasin i Igora Markovića.



I. Prolog Žensko pitanje i antifašizam uoči II. svjetskog rata
Otvoreni ured, izložba i tribina

OTVARANJE / Otvoreni ured i izložba / 6. 12. 2014. / 18h

TRIBINA / 6. 12. 2014. / 19h

Ženski pokreti i antiratni aktivizam između dva rata

GORDANA STOJAKOVIĆ

Uključivanje žena u sindikalni pokret
JAGODA MILIDRAG ŠMID

Studenti(ce) i antifašizam 30-tih
VJERAN PAVLAKOVIĆ

Tribinu će voditi autori projekta
BARBARA BLASIN & IGOR MARKOVIĆ

IZLOŽBA I URED SU OTVORENI:
subota i nedjelja
od 11 – 14h, ponedjeljak i utorak od 16 – 20h


Ženski antifašistički Zagreb – Kako danas govoriti o antifašizmu? O antifašistkinjama i ženskom nasljeđu?



Projekt Ženski antifašistički Zagreb želi predstaviti razdoblje II. svjetskog rata (1939-1945) iz antifašističkog diskursa, prateći povijest ženskih pokreta i otpora žena Zagreba fašizmu. Radi se o prvoj generaciji žena na ovim prostorima koja je masovno sudjelovala u javnom i političkom životu, što je ključno i neizbrisivo oblikovalo društvo i generacije nakon njih, sve do danas.

Ženska sindikalna, omladinska, radnička i studentska scena međuratnog Zagreba postavila je temelje na kojima je nastao masovni antifašistički otpor. Mnoge društvene, političke i kulturne organizacije, koje su djelovale u Zagrebu, bez obzira na njihovo društveno ili nacionalno nasljeđe, stvorile se osviještenu žensku populaciju, kasnije uključenu u Narodnooslobodilačku borbu i oružani otpor fašizmu, brojčano nezapamćen u povijesti.

Kako objasniti taj epohalni pomak i aktivno sudjelovanje žena u ratu?

Nemoguće je razdvojiti borbu za radna prava i obrazovanje od borbe za politička prava žena. Industrijalizacija početkom i sredinom stoljeća dovela je do velikih demografskih promjena u Zagrebu i uzrokovala promjene u ekonomskom, obrazovnom i društvenom statusu žena. Zahtjevi za izjednačavanjem plaća s muškarcima postavljaju se već krajem XIX. stoljeća. Karitativna i socijalna djelatnost, s posebnim naglaskom na skrb za majke i djecu, te omogućavanje obrazovanja, odvija se i institucionalno, ali bitno više kroz brojna ženska filantropska udruženja, koja sežu u polovinu XIX. stoljeća. Borba za ženska politička prava, ponajprije za pravo glasa, počinje početkom XX. stoljeća.

U razdoblju između dva svjetska rata žene u Jugoslaviji su vrlo aktivne u borbi za ostvarivanje svojih prava. Uključuju se u političke pokrete i stranke, kao i u sindikate i strukovne udruge, u kojima osnivaju ženske ogranke. Raste broj studentica, koje na sveučilištima osnivaju svoje organizacije. S ciljem izjednačavanja političkih prava osnivaju se ženska i feministička udruženja i pokreću časopisi. Te organizacije povezane su na državnoj i međunarodnoj razini, te su vrlo angažirane u mirotvornim i pacifističkim pokretima za razoružanje.

Rast ekonomske i političke represije u zemlji, kao i bujanje fašizma u Europi, potaklo je komunikaciju i suradnju između pojedinih ženskih organizacija, članica sindikata i njihovih ženskih ogranaka, ljevičarski profiliranih studentskih udruga, te SKOJ-a i KPJ. Tu scenu idejno objedinjuje iskustvo represije i svijest o nadolazećem fašizmu, te nužnom otporu. Iz toga je proizašla nova mlada generacija žena, koja je svojim masovnim učešćem i velikim žrtvama konačno omogućila potpunu pravnu jednakost žena.

Ovim Otvorenim uredom želimo proširiti prostor za daljnje istraživanje, prezentiranje i dijalog o toj pobjedi i njenom utjecaju na živote i prava žena u narednim generacijama. Što su žene od te borbe sačuvale, a što izgubile? Mogu li žene i na koji način danas, u uvjetima neoliberalne ekonomske represije i rasta ekstremne desnice u Europi i Hrvatskoj, iskoristiti iskustva te borbe?




Projekt vodi Centar za ženske studije. Financijski su ga podržali Ministarstvo kulture RH i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport – Grad Zagreb.

Vezani članci

  • 2. svibnja 2022. Antikapitalistički seminar Slobodni Filozofski i Subversive festival u sklopu Škole suvremene humanistike organiziraju Antikapitalistički seminar koji teži otvoriti i razgranati prostor za promišljanje i artikulaciju antikapitalističkih težnji kao kolektivnog projekta u kojem će se prelomiti pogledi iz različitih pozicija, strukturiranih klasnom eksploatacijom te rodom, rasom, etnicitetom i drugim kapitalističkim režimima opresije.
  • 29. ožujka 2022. Danska planira dati utočište Ukrajincima, a Sirijce poslati doma Olakšavanje integracije ukrajinskih izbjeglica u dansko društvo odvija se usporedno s pojačanim naporima da se sirijske izbjeglice trenutno nastanjene u Danskoj vrati u ratnu zonu, ukazujući na rasističku intonaciju migrantskih politika u Europi.
  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim Demontirajući mitove liberalnog pristupa umjetnosti, Katja Praznik u svojoj knjizi Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism mapira kulturno-umjetničku povijest socijalističke Jugoslavije iz vizure koja umjetnost prije svega promišlja kao područje rada. Kulturno-umjetnička proizvodnja u prvoj se dekadi u većoj mjeri odvija pod okriljem centralizirane države, potom kroz dvije dekade u decentraliziranom smjeru, a od 1970-ih se sve više liberalizira. Umjetnici_e radnici_e postaju socijalistički_e poduzetnici_e ─ sve prekarniji_e i sve manje zaposleni_e ─ a umjetnost se iz područja rada i društvene kulture seli u mitski univerzum individualiziranog stvaranja i slobode: barem za one koji si tu slobodu mogu priuštiti. U tom rastakanju socijalističkog modela kulture nemalu ulogu imala je i tzv. alternativna scena, koja je iz vlastitih srednjoklasnih ukotvljenosti zdušno prihvaćala liberalne kulturne reforme.
  • 23. prosinca 2021. Skoro dva štrajka u povijesti Hollywooda U moru štrajkova i drugih radničkih akcija diljem svijeta koje je dodatno potaknula pandemija COVID-19 i popratne fluktuacije u globalnim lancima opskrbe, odrazivši se u intenzifikaciji eksploatacije radne snage i pogoršanju radnih uvjeta, napose je indikativna namjera IATSE-a, jedinog preostalog sindikata koji okuplja filmske radnice i radnike ispod crte, da po prvi puta u više od stotinu godina postojanja pokrene štrajk. Iako je u konačnici postignut dogovor sa zapošljavateljima, uvid u strukturu glasovanja članstva ukazuje na ogromno tinjajuće nezadovoljstvo i akcijsku spremnost radnica i radnika, čemu je u ovoj industriji komparabilan tek posljednji masovni holivudski štrajk iz 1945. godine, koji je kulminirao Krvavim petkom.
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu“ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve