Cameronova podvala s “besplatnim školama”

Praksa kreativnog imenovanja neoliberalnih politika, kojoj smo imali prilike svjedočiti i u Hrvatskoj tijekom opetovanih uvođenja “besplatnog visokog obrazovanja” (koje unatoč svom imenu podrazumijeva studentsku financijsku participaciju) od strane više hrvatskih ministara obrazovanja, prisutna je i u kontekstu Ujedinjenog kraljevstva, gdje torijevska vlada gura projekt “besplatnih škola” koji predstavlja prijetnju javnom sektoru obrazovanja.

Cameronova najava o osnivanju pet stotina “besplatnih škola” besraman je pokušaj skretanja pozornosti s rezova koje provodi u sektoru obrazovanja, tvrdi John Westmoreland
Najava o otvaranju dodatnih 500 “besplatnih škola” (Free Schools[*]) ukoliko torijevci nakon izbora oforme vladu, koincidirala je s Cameronovim rezanjem proračuna Programa cjeloživotnog obrazovanja (Adult Learning) za 24 posto.

Rezovi u programu cjeloživotnog obrazovanja rezultirat će kobnim posljedicama. Fakulteti koji su već izgradili sustav predavanja za pristup obrazovanju (Access to Education courses), koji ljudima pruža novu priliku da se obrazuju, primorani su otpuštati predavače i ukidati predavanja, što će se osjetiti u mnogim radničkim zajednicama. Ljudima koji se žele prekvalificirati ili postići samoostvarenje, bit će uskraćena prilika da to učine.

Cameronova je namjera projektom besplatnih škola podvući političku liniju razdvajanja između torijevaca i laburista. Računa se da će laburisti ponuditi mlaku kritiku, ali da se neće usuditi zaprijetiti vraćanjem projekta besplatnih škola pod kontrolu lokalnih zajednica, ponajviše zbog toga što su rezovi osujetili sposobnost lokalnih vijeća za učinkovito upravljanje obrazovanjem

Brojne odrasle osobe koriste obrazovanje kao priliku da upoznaju nove i zanimljive ljude, ali i da nanovo izgrade vlastiti život, a studije pokazuju kako obrazovanje odraslih također može poslužiti i kao utočište za žene u nasilnim vezama. Napad na Adult Learning predstavlja napad na naše pravo na cjeloživotno obrazovanje.

Cameronova najava otvaranja petsto besplatnih škola blatantan je pokušaj skretanja pozornosti s rezova koje provodi u sektoru obrazovanja. Unatoč tome, njegova je namjera projektom besplatnih škola podvući političku liniju razdvajanja između torijevaca i laburista. Računa se da će laburisti ponuditi mlaku kritiku, ali da se neće usuditi zaprijetiti vraćanjem projekta besplatnih škola pod kontrolu lokalnih zajednica, ponajviše zbog toga što su rezovi osujetili sposobnost lokalnih vijeća za učinkovito upravljanje obrazovanjem.

Međutim, činjenice ne podupiru torijevsku priču. Besplatne škole ne unaprjeđuju obrazovanje, a ni njegove zakonske odredbe – one mu štete. Torijevci su izdvojili 1,7 milijardi funti za financiranje projekta besplatnih škola u 2014./2015. godini. Radi se o trećini financijskih sredstava namijenjenih izgradnji novih škola na lokacijama po cijeloj Engleskoj. Dakle, torijevski najdraži projekt šteti obrazovanju u cjelini.

Trinaest posto nastavnika u besplatnim školama je nekvalificirano, a kako se može vidjeti iz dolje prikazanog grafikona, prema statistikama Ofsteda besplatne škole zaostaju za drugim školama u pružanju kvalitetnog obrazovanja.

Stoga možemo kategorički ustvrditi da su torijevski argumenti u prilog projektu besplatnih škola u potpunosti nevaljani. Međutim, i kampanja protiv projekta besplatnih škola mora poraditi na nekim argumentima.

Problem sa kojim se suočavamo u toj kampanji leži u sljedećem: tamo gdje su postojeće škole pretrpane, a školsko osoblje demoralizirano vladinim rezovima – nova škola, za koju se doima kao da se nalazi izvan tog kaosa, još uvijek će biti privlačna opcija roditeljima koji nisu upoznati s argumentima koje iznosimo.

Kako bismo se suprotstavili projektu besplatnih škola i privatizaciji obrazovanja, trebali bismo osvijestiti činjenicu da se ovaj projekt ne tiče isključivo obrazovanja. Naime, Cameron namjerava iskoristiti projekt besplatnih škola kako bi zagovarao tezu o korisnosti šire shvaćenih vrijednosti slobodnotržišnog kapitalizma, te njihova obećanja izlaza iz siromaštva koje je njegova vlada stvorila

Naime, torijevci će pronaći primjere besplatnih škola za koje bi se moglo reći da imaju određenu važnost u lokalnoj zajednici. To se često događa u gradovima gdje postoji ozbiljno siromaštvo i nezaposlenost. Jedan od takvih primjera je općina Blackburn-Darwen. U gradu s visokom razinom nezaposlenosti postoji trinaest srednjih škola, od kojih je pet besplatnih škola.

Torijevce zasigurno raduje činjenica da je korporativni prijatelj i parlamentarni zastupnik laburista Jack Straw odigrao značajnu ulogu u dovođenju projekta besplatnih škola u Blackburn. Nedavni članak u Guardianu navodi izjavu upravitelja obrazovne zaklade Tauheedul (Tauheedul Educational Trust), koji upravlja dvjema besplatnim školama u gradu: „Kada imate ovakva nova mjesta, i nove škole, to uistinu dovodi do inovacija u okviru tih novih škola. No, to također znači – a tome sam svjedočio – da će i okolne škole podići svoje standarde.“ Eto kako netko tko ostvaruje korist od privatizacije postaje konzervativni glasnogovornik za obrazovanje. Straw je pomogao u osnivanju obje Tauheedul škole.

Kako bismo se suprotstavili projektu besplatnih škola i privatizaciji obrazovanja, trebali bismo osvijestiti činjenicu da se ovaj projekt ne tiče isključivo obrazovanja. Naime, Cameron namjerava iskoristiti projekt besplatnih škola kako bi zagovarao tezu o korisnosti šire shvaćenih vrijednosti slobodnotržišnog kapitalizma, te njihova obećanja izlaza iz siromaštva koje je njegova vlada stvorila.

Torijevci su projekt besplatnih škola uklopili u narativ o državnom obrazovanju koje je zakazalo. Inicijativa i kreativnost ugušene su birokracijom lokalne samouprave i obrambenim djelovanjem sindikata u prosvjeti, za razliku od besplatnih škola, za koje se neovisno o stvarnim dokazima tvrdi da oslobađaju kreativnost, osnažuju roditelje te im pružaju mogućnost izbora. Moramo istaknuti da se ideologija u pozadini projekta besplatnih škola služi istom logikom koja pokreće mjere štednje, naime da privatni sektor može uspjeti tamo gdje su demokratski izabrana tijela zakazala.

Obrazovanje nije jedino koje će ovime biti pogođeno. Jednom kada se naviknemo na ideju besplatnih škola, zašto ne bismo uveli i „besplatne bolnice“? Moramo ispreplesti argumente koje koristimo u obrani obrazovanja s argumentima pomoću kojih stajemo u obranu NHS-a (javnog zdravstvenog servisa), kako bismo prekinuli ciklus rezova i privatizacija

Ako se radničku klasu uspije uvjeriti u to da će projekt besplatnih škola više odgovarati potrebama zajednice od državnih obrazovnih institucija, tada će se torijevske vrijednosti, koje naglašavaju kompetitivnost među školama i privatno upravljanje javnim sektorom obrazovanja, moći koristiti kao pokazni primjer za daljnju privatizaciju, te daljnje rezove u školama pod ingerencijom lokalnih uprava. Tržišno ludilo predstavlja se kao čarolija, uz uvjet da laburisti podbace u izricanju ikakve značajnije kritike, a pogled na evidenciju o njihovoj dosadašnjoj potpori procesima privatizacije obrazovanja čini to deprimirajuće izvjesnim.

Obrazovanje nije jedino koje će ovime biti pogođeno. Jednom kada se naviknemo na ideju besplatnih škola, zašto ne bismo uveli i „besplatne bolnice“? Moramo ispreplesti argumente koje koristimo u obrani obrazovanja s argumentima pomoću kojih stajemo u obranu NHS-a (javnog zdravstvenog servisa, op. prev.), kako bismo prekinuli ciklus rezova i privatizacija.

Aktivnosti kojima se bave narodni plenumi (Peoples Assembly) trenutno su potrebnije nego ikada. Moramo pokazati kako je logika u pozadini projekta besplatnih škola istovjetna logici koja leži u podlozi mjera štednje. Ako želite očuvati NHS, zaustaviti rat i stati na kraj nejednakostima, morate se zalagati za sustav državnog obrazovanja koje je u potpunosti javno financirano i besplatno za krajnje korisnike.

Grafikon prikazuje postotke među ispitanicima kojima je bilo postavljeno pitanje “Podržavate li, ili se protivite osnivanju “besplatnih škola”?”; Izvor: YouGov, 4.-5. 12. 2014.
S engleskog prevela Karolina Hrga

Prevoditeljske opaske

[*] Besplatne škole u Engleskoj su vrsta akademske, neprofitne organizacije, koje financira država i koje ne podliježu kontroli lokalne vlasti. Besplatne škole su projekt konzervativno-liberalnodemokratske koalicije predstavljen kao dio inicijative Big Society pod načelnom idejom da roditeljima, nastavnicima, dobrotvornim organizacijama i tvrtkama omogući kreiranje vlastitih škola. No ista ideja podrazumijeva komercijalizaciju školstva, nastavnike koji ne moraju nužno biti kvalificirani (Qualified Teacher Status/QTS), te financiranje, a onda i usmjeravanje kurikuluma škole od strane korporacija i/ili vjerskih organizacija. (Izvor 1, 2) Big Society – politička ideologija razvijena u ranom 21. stoljeću. Ideja predlaže “integriranje slobodnog tržišta s teorijom društvene solidarnosti utemeljene na hijerarhiji i voluntarizmu”. Konceptualno se oslanja na mješavinu “konzervativnog komunitarizma i slobodarskog paternalizma”. (Izvor)

Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice Ryana Gallaghera.

Vezani članci

  • 28. prosinca 2024. Američki izbori: politika spektakla i “brahmanska ljevica” Lijevo-liberalni diskurs o Donaldu Trumpu, nakon njegove druge izborne pobjede histerično se obrušio na figuru predsjednika kao na oličenje apsolutnog zla. Ova konstrukcija trumpizma kao prevenstveno kulturnog fenomena i populizma s fašističkim tendencijama, nastoji sagraditi bedem (različitih, a po mnogo čemu sličnih političkih aktera) kojim bi se ne samo pružao otpor fašizmu i diktaturi, nego i obranile vrijednosti koje su tobože postojale prije Trumpovih mandata. Njegov autoritarizam nastavlja se predstavljati kao najgora opasnost, pa i diskursima teorija zavjera, dok se autoritarizam demokrata ostavlja uglavnom netaknutim. Jaz između „zatucanih” Trumpovih sljedbenika i „pristojnog” svijeta Demokratske stranke se napumpava do mjere da se odbijanje glasanja za Kamalu Harris maltene izjednačilo s podržavanjem rasizma, seksizma i religioznog fanatizma, čime se prikrivaju mnogo dublji problemi unutar same Demokratske stranke, koji su zapravo doprinijeli Trumpovoj pobjedi. Autor teksta kritizira i Trumpa i demokrate – pokazujući genezu neuspjeha Demokratske stranke, te posebice ekonomske politike, financijsku i svaku drugu podršku izraelskom uništavanju palestinskog stanovništva i ratu u Ukrajini – iz nijansiranije perspektive, koja ne podrazumijeva samo kulturnu i vrijednosnu optiku.
  • 24. prosinca 2024. Menadžment života i smrti od Tel Aviva preko New Yorka do Novog Sada Pokolj u Gazi i svakodnevni gubitak palestinskih života u ruševinama, kažnjavanje osobe koja je ubila direktora korporacije (čiji je profitabilni posao da svakodnevno uskraćuje zdravstvenu skrb ljudima) ali ne i egzekutore beskućnika i svih onih koji proizvode prerane smrti ljudi koji si ne mogu priuštiti privatno zdravstvo, pad nadstrešnice u Novom Sadu u kojem je ubijeno petnaestoro ljudi i studentski prosvjed protiv urušavanja javnih institucija – društveni su punktovi koji možda i nisu toliko daleko kakvima se na prvi pogled čine. U ovim recentnim događajima radi se o povezanim odnosima moći te istovjetnoj društvenoj formaciji: o upravljanju ljudskim tijelima shodno kriterijima stvaranja viška vrijednosti, kao i stvaranja viška ljudi koji otjelovljuju goli život. Upravlja se životima i na temelju roda, rase, etniciteta, nacije, a upravlja se i smrću onih dijelova stanovništva koji se proizvode kao apsolutni višak. Biopolitičke veze premrežavaju cijeli svijet i kroz njih se odlučuje tko ima prava na kakav život a čiji životi nisu vrijedni. Autor analizira ove događaje i odnose moći koji ih određuju iz agambenovske i fukoovske optike.
  • 21. prosinca 2024. „U školu me naćerat’ nemrete“: inkarceracija djetinjstva Moderno školstvo iznjedreno je vojnim reformama 18. st. u izgradnji nacionalnih država, a njegovi su konačni obrisi utisnuti industrijalizacijom i urbanizacijom. Nedugo nakon uspostave modernoga školstva krenule su se artikulirati i njegove kritike među roditeljima i djecom, čiji su glasovi podebljani u literaturi i u pokretima koji su težili emancipaciji (od) rada i/ili od obaveza koje je država pokušavala nametnuti stanovništvu na svom teritoriju. Problem sa školstvom prodire u svakodnevnicu vijestima o nasilju; od rasizma i ejblizma do fizičkih ozljeda djece i nastavnika, od radničkih prosvjeda do kurikularnih sadržaja. U ovome tekstu problematizirana je škola kao institucija, koja od svojih začetaka služi uspostavljanju i održavanju hegemonijskih odnosa te je argumentirana potreba za traganjem za drugim modelima obrazovanja koji će počivati na solidarnosti i podršci rastvaranju okolnosti u kojima se učenje odvija.
  • 20. prosinca 2024. Klasni karakter protesta protiv režima: o upadljivom odsustvu radničke klase I u petom valu prosvjeda protiv Vučićevog režima, nezadovoljstvo se prelijeva na ulice, ali ono što upadljivo izostaje jeste šira podrška radničke klase i siromašnih. Parlamentarna opozicija zapravo nije ta koja dominira aktivnostima, ali jest srednja klasa, čija mjesta popunjavaju i studenti_ce. I dok liberalna inteligencija potencijalna savezništva ili rascjepe između srednje i radničke klase tumači vrijednosno, prije svega kroz elitističke pretpostavke o nedostatnoj političkoj kulturi, autor teksta ovo analizira kroz društveno-ekonomske procese restauracije kapitalizma u Srbiji.
  • 19. prosinca 2024. Akademski bojkot i pitanje krivnje Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu od svibnja 2024. djeluju studenti_ce i fakultetski radnici_e okupljeni u neformalnu inicijativu Studentice za Palestinu. Desetak aktivnih članova_ica i širok krug podržavatelja_ica Inicijative organizira prosvjedne akcije, razgovore i čitalačke kružoke, radi na vidljivosti i razumijevanju izraelskih zločina i palestinskog otpora među studentskim tijelom, i – ključno – zahtijeva od uprave akademski bojkot Izraela. O tome što on zapravo podrazumijeva i čime je motiviran piše jedna od članica inicijative Studentice za Palestinu s FFZG-a.
  • 17. prosinca 2024. Prikaz knjige “Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora” "Palestina, Izrael i moguće alternative: Zbornik tekstova o opstanku i slobodi između Jordana i Sredozemnog mora" publikacija je koja donosi važne doprinose podzastupljenih promišljanja povijesti i sadašnjosti Palestine i Izraela. Pored predgovora i jednog autorskog teksta, radi se o prijevodima iz različitih lijevih perspektiva – partijskih, sindikalnih i anarhističkih – koje se razvijaju na antiratnim, antinacionalističkim i antikolonijalnim principima, o historiji otpora te o razgradnji mitova o Izraelu kao tobože demokratskoj i pluralističkoj državi. Historija, politika i otpor su polja koja se segmentiraju u cjeline podnaslovljene: "Palestina", "Izrael", "Alternative i budućnosti", "Kvir Palestina", "Palestinski film" i "Pouke za nas" Od posebnog je značaja što se kroz nekoliko tekstova ne odustaje od utopijskih horizonata i prijedloga za budućnost.
  • 14. prosinca 2024. Tri strategije antifašizma globalnog Juga Nastavno na Paula Stubbsa, koji je izdvojio konferencije u Bandungu (1955.), Beogradu (1961.) i Havani (1966.) kao tekovine globalnog antifašizma, ovaj tekst nastoji elaborirati svaku od ovih konferencija kao primjer različitih strategija – „lokomotive Juga“, nesvrstanost i antikolonijalna borba – te mapirati njihove potencijale, uspjehe i kompromise u kontekstu suvremenih inicijativa kao što je BRICS.
  • 10. prosinca 2024. Showing up Film Showing Up (red. Kelly Reichardt, 2022.) prati, kako nam autor teksta pokazuje, klasne dimenzije proizvodnje umjetnosti. Budući da se njezina dominantna kritika kao i samo polje umjetnosti i dalje čvrsto drže potonulog broda ostajanja u granicama vlastite autonomije, rijetki su slučajevi, poput Reichardtina filma, u kojima se kritika pojavljuje tako elegantno utkana u glavni narativ. Prateći priču o skulptorici keramičkih figurica, film pokazuje kako je umjetničko polje duboko određeno materijalnim faktorima. Glavna protagonistica jedva krpa s krajem, nametnuti su joj brojni oblici skrbi o drugima, no pritom ostaje vjerna umjetničkom izrazu koji se ne pokazuje ni popularnim ni profitabilnim i, kao i svi koji stvaraju, dio je klasnog konflikta inherentnog umjetničkom polju u kapitalizmu. Na koncu, umjesto optimističke vjere u prevratničke mogućnosti umjetnosti, Reichardt kao da naznačava kako ozbiljnije političke posljedice neće doći iz same umjetnosti, za tako nešto potrebna je ozbiljna politika.
  • 4. prosinca 2024. Teatralizacija politike iza scene kapitala Prolazeći kroz nekoliko punktova u antici i Starom Rimu, autor pokazuje – i bliske i napete – veze kazališta i politike, pa ih preko prosvjetiteljskih čvorova raspetljava u Benjaminovoj i Brechtovoj kritici estetizacije politike. Historijski pregled, prije svega kroz filozofiju, uvod je u priču o primjeni glumačke vještine u politici u suvremenom kapitalističkom kontekstu, posebno kroz neofašističke i populističke figure. Međutim način na koji politika postaje spektakl i dramaturgija na kapitalističkoj periferiji ima svoje specifičnosti, stoga je i glumački opseg naizgled neuskladivih uloga širi. I dok se politički spektakl, oličen u glavnom režiseru i glumcu Aleksandru Vučiću, odvija po već poznatim scenarijima i partijsko-političkim smjenama optužbi i odgovornosti, ono što i dalje ostaje netaknuto jesu kapital i njegovi glavni predstavnici.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve