Cameronova podvala s “besplatnim školama”

Praksa kreativnog imenovanja neoliberalnih politika, kojoj smo imali prilike svjedočiti i u Hrvatskoj tijekom opetovanih uvođenja “besplatnog visokog obrazovanja” (koje unatoč svom imenu podrazumijeva studentsku financijsku participaciju) od strane više hrvatskih ministara obrazovanja, prisutna je i u kontekstu Ujedinjenog kraljevstva, gdje torijevska vlada gura projekt “besplatnih škola” koji predstavlja prijetnju javnom sektoru obrazovanja.

Cameronova najava o osnivanju pet stotina “besplatnih škola” besraman je pokušaj skretanja pozornosti s rezova koje provodi u sektoru obrazovanja, tvrdi John Westmoreland
Najava o otvaranju dodatnih 500 “besplatnih škola” (Free Schools[*]) ukoliko torijevci nakon izbora oforme vladu, koincidirala je s Cameronovim rezanjem proračuna Programa cjeloživotnog obrazovanja (Adult Learning) za 24 posto.

Rezovi u programu cjeloživotnog obrazovanja rezultirat će kobnim posljedicama. Fakulteti koji su već izgradili sustav predavanja za pristup obrazovanju (Access to Education courses), koji ljudima pruža novu priliku da se obrazuju, primorani su otpuštati predavače i ukidati predavanja, što će se osjetiti u mnogim radničkim zajednicama. Ljudima koji se žele prekvalificirati ili postići samoostvarenje, bit će uskraćena prilika da to učine.

Cameronova je namjera projektom besplatnih škola podvući političku liniju razdvajanja između torijevaca i laburista. Računa se da će laburisti ponuditi mlaku kritiku, ali da se neće usuditi zaprijetiti vraćanjem projekta besplatnih škola pod kontrolu lokalnih zajednica, ponajviše zbog toga što su rezovi osujetili sposobnost lokalnih vijeća za učinkovito upravljanje obrazovanjem

Brojne odrasle osobe koriste obrazovanje kao priliku da upoznaju nove i zanimljive ljude, ali i da nanovo izgrade vlastiti život, a studije pokazuju kako obrazovanje odraslih također može poslužiti i kao utočište za žene u nasilnim vezama. Napad na Adult Learning predstavlja napad na naše pravo na cjeloživotno obrazovanje.

Cameronova najava otvaranja petsto besplatnih škola blatantan je pokušaj skretanja pozornosti s rezova koje provodi u sektoru obrazovanja. Unatoč tome, njegova je namjera projektom besplatnih škola podvući političku liniju razdvajanja između torijevaca i laburista. Računa se da će laburisti ponuditi mlaku kritiku, ali da se neće usuditi zaprijetiti vraćanjem projekta besplatnih škola pod kontrolu lokalnih zajednica, ponajviše zbog toga što su rezovi osujetili sposobnost lokalnih vijeća za učinkovito upravljanje obrazovanjem.

Međutim, činjenice ne podupiru torijevsku priču. Besplatne škole ne unaprjeđuju obrazovanje, a ni njegove zakonske odredbe – one mu štete. Torijevci su izdvojili 1,7 milijardi funti za financiranje projekta besplatnih škola u 2014./2015. godini. Radi se o trećini financijskih sredstava namijenjenih izgradnji novih škola na lokacijama po cijeloj Engleskoj. Dakle, torijevski najdraži projekt šteti obrazovanju u cjelini.

Trinaest posto nastavnika u besplatnim školama je nekvalificirano, a kako se može vidjeti iz dolje prikazanog grafikona, prema statistikama Ofsteda besplatne škole zaostaju za drugim školama u pružanju kvalitetnog obrazovanja.

Stoga možemo kategorički ustvrditi da su torijevski argumenti u prilog projektu besplatnih škola u potpunosti nevaljani. Međutim, i kampanja protiv projekta besplatnih škola mora poraditi na nekim argumentima.

Problem sa kojim se suočavamo u toj kampanji leži u sljedećem: tamo gdje su postojeće škole pretrpane, a školsko osoblje demoralizirano vladinim rezovima – nova škola, za koju se doima kao da se nalazi izvan tog kaosa, još uvijek će biti privlačna opcija roditeljima koji nisu upoznati s argumentima koje iznosimo.

Kako bismo se suprotstavili projektu besplatnih škola i privatizaciji obrazovanja, trebali bismo osvijestiti činjenicu da se ovaj projekt ne tiče isključivo obrazovanja. Naime, Cameron namjerava iskoristiti projekt besplatnih škola kako bi zagovarao tezu o korisnosti šire shvaćenih vrijednosti slobodnotržišnog kapitalizma, te njihova obećanja izlaza iz siromaštva koje je njegova vlada stvorila

Naime, torijevci će pronaći primjere besplatnih škola za koje bi se moglo reći da imaju određenu važnost u lokalnoj zajednici. To se često događa u gradovima gdje postoji ozbiljno siromaštvo i nezaposlenost. Jedan od takvih primjera je općina Blackburn-Darwen. U gradu s visokom razinom nezaposlenosti postoji trinaest srednjih škola, od kojih je pet besplatnih škola.

Torijevce zasigurno raduje činjenica da je korporativni prijatelj i parlamentarni zastupnik laburista Jack Straw odigrao značajnu ulogu u dovođenju projekta besplatnih škola u Blackburn. Nedavni članak u Guardianu navodi izjavu upravitelja obrazovne zaklade Tauheedul (Tauheedul Educational Trust), koji upravlja dvjema besplatnim školama u gradu: „Kada imate ovakva nova mjesta, i nove škole, to uistinu dovodi do inovacija u okviru tih novih škola. No, to također znači – a tome sam svjedočio – da će i okolne škole podići svoje standarde.“ Eto kako netko tko ostvaruje korist od privatizacije postaje konzervativni glasnogovornik za obrazovanje. Straw je pomogao u osnivanju obje Tauheedul škole.

Kako bismo se suprotstavili projektu besplatnih škola i privatizaciji obrazovanja, trebali bismo osvijestiti činjenicu da se ovaj projekt ne tiče isključivo obrazovanja. Naime, Cameron namjerava iskoristiti projekt besplatnih škola kako bi zagovarao tezu o korisnosti šire shvaćenih vrijednosti slobodnotržišnog kapitalizma, te njihova obećanja izlaza iz siromaštva koje je njegova vlada stvorila.

Torijevci su projekt besplatnih škola uklopili u narativ o državnom obrazovanju koje je zakazalo. Inicijativa i kreativnost ugušene su birokracijom lokalne samouprave i obrambenim djelovanjem sindikata u prosvjeti, za razliku od besplatnih škola, za koje se neovisno o stvarnim dokazima tvrdi da oslobađaju kreativnost, osnažuju roditelje te im pružaju mogućnost izbora. Moramo istaknuti da se ideologija u pozadini projekta besplatnih škola služi istom logikom koja pokreće mjere štednje, naime da privatni sektor može uspjeti tamo gdje su demokratski izabrana tijela zakazala.

Obrazovanje nije jedino koje će ovime biti pogođeno. Jednom kada se naviknemo na ideju besplatnih škola, zašto ne bismo uveli i „besplatne bolnice“? Moramo ispreplesti argumente koje koristimo u obrani obrazovanja s argumentima pomoću kojih stajemo u obranu NHS-a (javnog zdravstvenog servisa), kako bismo prekinuli ciklus rezova i privatizacija

Ako se radničku klasu uspije uvjeriti u to da će projekt besplatnih škola više odgovarati potrebama zajednice od državnih obrazovnih institucija, tada će se torijevske vrijednosti, koje naglašavaju kompetitivnost među školama i privatno upravljanje javnim sektorom obrazovanja, moći koristiti kao pokazni primjer za daljnju privatizaciju, te daljnje rezove u školama pod ingerencijom lokalnih uprava. Tržišno ludilo predstavlja se kao čarolija, uz uvjet da laburisti podbace u izricanju ikakve značajnije kritike, a pogled na evidenciju o njihovoj dosadašnjoj potpori procesima privatizacije obrazovanja čini to deprimirajuće izvjesnim.

Obrazovanje nije jedino koje će ovime biti pogođeno. Jednom kada se naviknemo na ideju besplatnih škola, zašto ne bismo uveli i „besplatne bolnice“? Moramo ispreplesti argumente koje koristimo u obrani obrazovanja s argumentima pomoću kojih stajemo u obranu NHS-a (javnog zdravstvenog servisa, op. prev.), kako bismo prekinuli ciklus rezova i privatizacija.

Aktivnosti kojima se bave narodni plenumi (Peoples Assembly) trenutno su potrebnije nego ikada. Moramo pokazati kako je logika u pozadini projekta besplatnih škola istovjetna logici koja leži u podlozi mjera štednje. Ako želite očuvati NHS, zaustaviti rat i stati na kraj nejednakostima, morate se zalagati za sustav državnog obrazovanja koje je u potpunosti javno financirano i besplatno za krajnje korisnike.

Grafikon prikazuje postotke među ispitanicima kojima je bilo postavljeno pitanje “Podržavate li, ili se protivite osnivanju “besplatnih škola”?”; Izvor: YouGov, 4.-5. 12. 2014.
S engleskog prevela Karolina Hrga

Prevoditeljske opaske

[*] Besplatne škole u Engleskoj su vrsta akademske, neprofitne organizacije, koje financira država i koje ne podliježu kontroli lokalne vlasti. Besplatne škole su projekt konzervativno-liberalnodemokratske koalicije predstavljen kao dio inicijative Big Society pod načelnom idejom da roditeljima, nastavnicima, dobrotvornim organizacijama i tvrtkama omogući kreiranje vlastitih škola. No ista ideja podrazumijeva komercijalizaciju školstva, nastavnike koji ne moraju nužno biti kvalificirani (Qualified Teacher Status/QTS), te financiranje, a onda i usmjeravanje kurikuluma škole od strane korporacija i/ili vjerskih organizacija. (Izvor 1, 2) Big Society – politička ideologija razvijena u ranom 21. stoljeću. Ideja predlaže “integriranje slobodnog tržišta s teorijom društvene solidarnosti utemeljene na hijerarhiji i voluntarizmu”. Konceptualno se oslanja na mješavinu “konzervativnog komunitarizma i slobodarskog paternalizma”. (Izvor)

Adaptirana fotografija preuzeta sa stranice Ryana Gallaghera.

Vezani članci

  • 23. prosinca 2025. Nasilje i revolucija: kako Fanona čitati danas U liberalnim, centrističkim i desnim čitanjima Fanona njegova se teorija nasilja najčešće prešućuje ili svodi na navodni dokaz ljevičarskog ekstremizma. No upravo je ta dimenzija njegova rada ključna. Fanon razvija marksističku teoriju nasilja kroz analizu kolonijalizma kao sustava nasilja, spontanih i organiziranih oblika otpora koloniziranih, njihovih psihičkih i političkih učinaka, kao i strukturnog nasilja kapitalizma. Time razbija lažnu alternativu nasilje-ili-nenasilje i pokazuje da je revolucionarno nasilje tek jedna od taktika emancipacije. Aktualnost njegova pisanja očituje se i u odnosu kolonijalizma i neokolonijalizma te nedovršenom projektu dekolonizacije.
  • 20. prosinca 2025. Čija su djeca? Polazeći od dječje knjige "Tri razbojnika" Tomija Ungerera, autorica analizira načine na koje kapitalistička država i institucija obitelji funkcioniraju kao komplementarni režimi upravljanja djetinjstvom. Kroz kritiku sustava socijalne skrbi i ideologije nuklearne obitelji, razotkrivaju se materijalni uvjeti pod kojima se djeca tretiraju kao resurs ili teret, ovisno o njihovoj klasnoj i rasijaliziranoj poziciji. U tom se okviru razmatraju i alternativni modeli skrbi koji nadilaze logiku nadzora, kazne i privatnog vlasništva, otvarajući prostor za kolektivne i emancipatorne oblike odgoja.
  • 17. prosinca 2025. Artwashing i društvena reprodukcija kapitalizma Pojam artwashinga otvara pitanje odnosa umjetnosti, moći i kapitala izvan okvira estetskog i građanske ideje autonomije umjetnosti. Autor prati kako se umjetnička proizvodnja koristi za legitimiranje političko-ekonomskih odnosa – od naftnih kompanija i gentrifikacije do kulturne diplomacije i genocida. Artwashing se pritom ne pojavljuje kao anomalija, nego kao simptom strukturne uključenosti umjetnosti u društvenu reprodukciju kapitalizma.
  • 14. prosinca 2025. Nadrealizam, fašizam i antiratna slika: Marijan Detoni (Skica za povijest jedne umjetnosti, II. Dio) Nadrealističke grafike Marijana Detonija otvaraju prostor u kojem slika djeluje kao sredstvo političke spoznaje, a ne tek kao puka reprezentacija povijesnih događaja. Fašizam se u njima vizualizra kao režim koji se reproducira kroz spektakl, discipliniranje tijela i administriranje patnje. Autorica čita Detonijev nadrealizam kao antifašističku umjetnost otpora koja od gledatelja zahtijeva jasno pozicioniranje.
  • 13. prosinca 2025. Nagrada za Društveno-Kritički Angažman „Ivan Radenković‟ 2025 Nagrada za društveno-kritički angažman „Ivan Radenković“, ustanovljena 2021. kao čin kolektivnog sjećanja i političkog priznanja, ove godine nije dodijeljena pojedincima ili grupama, već organiziranim antikolonijalnim borbama protiv genocida u Palestini. Time se pažnja usmjerava na kontinuiranu okupaciju, podjarmljivanje i genocid nad palestinskim narodom. U tekstu koji prenosimo Gaza se analizira kao kapitalistički čvor u kojem se kondenziraju odnosi eksploatacije, represije i ekološkog uništenja, a propalestinske borbe prepoznaju se kao ključni izvor suvremene antikapitalističke i antiimperijalističke nade. Riječ je o kolektivnoj borbi koja nadilazi humanitarizam i moralno zgražanje, oslanjajući se na širok raspon taktika – od direktnih akcija do masovnih prosvjeda – u suprotstavljanju institucionalnoj šutnji, akademskoj suučesnosti i kolonijalnom poretku, uz podsjetnik na povijesni kontinuitet antikolonijalnih borbi, uključujući i iskustvo socijalističke Jugoslavije.
  • 10. prosinca 2025. Recentni razvoji u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici Polazeći od suvremenih rasprava u anglofonoj marksističkoj književnoj kritici, autor ispituje napetosti između materijalističke analize, estetske autonomije i povijesne uvjetovanosti književne forme. Kroz čitanje Suthera, Browna i drugih autora, tekst otvara pitanje može li književna kritika istodobno izbjeći sociološki redukcionizam i očuvati ambiciju teorijskog zahvaćanja društvenih proturječja koja oblikuju umjetničku proizvodnju.
  • 8. prosinca 2025. Radikalnosti i tenzije prvog izdanja Frojdove „Tri rasprave o seksualnoj teoriji‟ Prvo izdanje Freudovih Tri rasprave o seksualnoj teoriji iz 1905. godine, koje ove godine navršava 120 godina, predstavlja ključni trenutak u razvoju teorija seksualnosti. Uvođenjem infantilne seksualnosti, destabilizacijom dihotomije normalno–patološko i odmakom od funkcionalističkih i darvinističkih objašnjenja, Freud otvara prostor za radikalno novo razumijevanje seksualnosti. Povratak ranom Freudu, kako autor teksta sugerira, omogućuje ne samo teorijski nego i politički produktivne uvide: umjesto dogmatiziranih interpretacija, otvara se prostor za praćenje unutarnjih napetosti, proturječja i procesualnosti same teorije. Njegova subverzivnost dovodi u pitanje viktorijanske predodžbe o seksualnosti koje u izmijenjenim oblicima i danas oblikuju naše razumijevanje seksualnog iskustva.
  • 6. prosinca 2025. Dvostruka konotacija i jahanje tigra Polazeći od usporedbe historijskih konteksta i dinamika jezičnog i političkog šovinizma, autor analizira suvremene mutacije fašizma u Hrvatskoj kroz paralelu između Martina Heideggera i Marka Perkovića Thompsona. U oba slučaja riječ je o svojevrsnom „jahanju tigra“: kontroliranom prizivanju ekstremno desnih imaginarija kroz jezik koji istodobno skriva i signalizira ideološku pripadnost. Dok je Heidegger, unatoč privrženosti nacizmu, zadržao intelektualnu legitimaciju, Thompson je estradnu prihvatljivost morao postupno osvajati. Ključnu ulogu ima jezik i tehnike „dvostruke konotacije“: dok je Heideggerova ezoterija skrivala ideološke kodove unutar cenzure, suvremeni hrvatski novogovor više ne skriva, nego otvoreno signalizira i normalizira post- i neofašističke sadržaje.
  • 4. prosinca 2025. Kako je holokaust postao Holokaust? U osvrtu na knjigu Normana Finkelsteina Industrija Holokausta autori analiziraju kako se sjećanje na nacistički genocid institucionalizira i pretvara u ideološki i materijalni resurs državne moći. Razlikujući holokaust kao povijesni događaj od Holokausta kao političkog konstrukta, razotkrivaju se mehanizmi kojima se trauma depolitizira i koristi za legitimaciju kolonijalnog nasilja, instrumentalizaciju sjećanja i normalizaciju genocida nad Palestincima.

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve