Facebook za ljude

“Pritisnut između društvenog i ekonomskog, Facebook se nalazi u delikatnoj poziciji i svjestan je svoje ranjivosti u pogledu nepovjerenja korisnika i lošeg publiciteta. On je u svojem najnovijem kvartalnom izvještaju upozorio ulagače da očekuje da će njegova stopa rasta opadati (stopa rasta mjesečno aktivnih korisnika Facebooka u stalnom je padu od 2011/12. godine) i da njegovi konkurenti predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju. Većina oglašivača koji kupuju Facebookov oglasni prostor rade to na kratkoročnoj, niskobudžetnoj osnovi i bez poteškoća će uplatiti novac nekome drugome umjesto Facebooku.”


Facebook želi stvarna imena, a njegovi korisnici žele stvarni javni prostor


Politika Facebooka koja zahtijeva da svatko na toj internetskoj stranici koristi svoje „autentično“ ime pokazala se kontroverznijom nego što je tvrtka očekivala.

Ove je godine toj tvrtki umalo zabranjeno sudjelovanje na San Francisco Prideu zbog porasta protivljenja toj mjeri. Aktivisti kažu da je ograničenje nepošteno i opasno te da korisnici trebaju imati pravo izabrati korisničko ime do kojeg im je stalo.

Mark Zuckerberg obavio je u zadnji čas neke pozive kako bi ipak mogli sudjelovati u povorci, no LGBTQ aktivisti i organizatori kampanje #MyNameIs i dalje nisu zadovoljni. Prošlog su ponedjeljka pred sjedište Facebooka u Menlo Parku pristigla dva autobusa puna prosvjednika koji su došli iskazati svoje protivljenje toj politici.

Pravilo o stvarnim imenima na snazi je na Facebooku već deset godina, no ljudi su počeli ozbiljno govoriti o tome prošle jeseni, kada je transvestitkinjama iz San Francisca kao što su Sister Rosa i Lil Miss Hot Mess uskraćen pristup njihovim Facebook računima, nakon što su ih drugi korisnici prijavili zbog korištenja „lažnih“ imena. Sister Rosa i drugi prozvali su Facebook za diskriminaciju, tvrdeći da su njihova imena dio njihovog identiteta te da je za mnoge u LGBTQ zajednici korištenje pravnih imena opasno.

Facebook se odmah pokajao i obećao da će riješiti problem. U mjesecima koji su uslijedili, tvrtka je preformulirala pravilo – tražeći „autentična“, a ne „prava“, imena – proširila vrste identifikacija koje korisnici može predočiti ukoliko se to od njih zatraži (iskaznica za autobusni prijevoz, medicinska dokumentacija, fotografije iz godišnjaka), i osigurala korisnicima više vremena kako bi promijenili svoje korisničko ime ili preuzeli svoje online sadržaje prije nego što im ugase račun.

Međutim, problem nije nestao. Ispostavilo se da je mnogo ljudi – čak i poznate osobe poput Salmana Rushdieja i Jaya Smootha – pogođeno pravilom pravih imena. Imena pripadnika urođeničkih naroda Sjeverne Amerike često se označavaju kao neprimjerena jer uključuju „neobično korištenje velikih slova“ ili „fraze“, čime krše pravila imenovanja na Facebooku. Dana Lone Hill suspendirana je s Facebooka kada je netko prijavio njezino ime kao lažno, a usprkos tome što je odmah pružila formalnu identifikaciju, računu nije mogla pristupiti tjedan dana, dok su zaposlenici Facebooka donosili odluku je li ona stvarna osoba.

Shane Creepingbear, član plemena Kiowa iz Oklahome, prijavljen je dva puta. U objavi na blogu, koju je napisao nakon što je mu je račun po drugi put zaključan, Creepingbear je rekao: „Ovo pravilo podržava narativ koji prikriva stoljeća okupacije i brisanja kulture urođenika. Jasna je paralela između uklanjanja urođenika s prostora na kojem su živjeli i njihova uklanjanja s prostora Facebooka.“

Za druge je ta Facebookova politika imala strašnije posljedice. Politički aktivisti, kojima ta web stranica pruža ključan alat za organiziranje, mogu biti uhićeni ili čak ubijeni zbog svojih online aktivnosti. Oni koji su preživjeli zlostavljanje, osobito žene, često na društvenim medijima izbjegavaju svoju pravno ime kako bi spriječile nasilne, zlostavljajuće bivše partnere ili članove obitelji da ih nastave uznemiravati ili uhoditi, a za mnoge mlade ljude koji eksperimentiraju sa svojim seksualnošću Facebook nudi sigurnu zajednicu, ali samo ako mogu kontrolirati svoj online identitet.

Facebook se trudi smiriti rastući bijes javnosti, ali ne čini nikakve poteze prema ukidanju tog pravila. Chris Cox, glavni direktor za proizvode u Facebooku, kaže da je takva politika “primarni mehanizam koji imamo kako bismo zaštitili milijune ljudi […] od stvarne štete. Priče o masovnom lažnom predstavljanju, trollanju, obiteljskom nasilju te porastu nasilničkog ponašanja i netolerancije su često rezultat toga da se ljudi skrivaju iza lažnih imena, a to je i zastrašujuće i tužno.”

Veza između imena i ponašanja ipak je pomalo nategnuta. Kao što je pokazao tragični val samoubojstava mladih ljudi maltretiranih na društvenim medijima u posljednjih nekoliko godina, identifikacija ne sprječava ljude da čine loše stvari.

Lux Alptraum – novinar kojem je također spriječen pristup njegovom računa zbog korištenja neprihvatljivog imena – nedavno je osporio korisnost takvog pravila u sprečavanju zlostavljanja. “Ako je plan spriječiti nasilje, ukidanje računa ljudima koji u velikoj mjeri koriste usluge onako kako su i namijenjene čini se kontraproduktivnim. Praćenje ponašanja, a ne imena, djeluje kao mnogo korisnija strategija”.

Zašto onda Facebook jednostavno ne prati ponašanje umjesto imena i dopusti ljudima da nazivaju svoje digitalne avatare kako god žele?

Kratki odgovor je da bi to tvrtku stajalo previše novca. Facebook ima jednostavan poslovni model – 94 posto prihoda zarađuje od oglasa. On prodaje oglasni prostor oglašivačima koje žele da se njihovi oglasi prikazuju stvarnim ljudima. Facebook uvjerava oglašivače da pravi ljudi vide i klikaju na njihove oglase, iznoseći im podatke o aktivnosti računa. Prate ukupne “svakodnevno aktivne korisnike” i “mjesečno aktivne korisnike” na računalima i smartphoneima širom svijeta i povezuje te račune s online aktivnošću. Time pokazuju tvrtkama da ljudi vole i koriste Facebook te da bi oglašivači trebali postavljati svoje oglase na njihovoj stranici, a ne Google+ ili manjim regionalnim rivalima kao što je Renren.

Jedini se problem javlja kada tvrtke za oglašavanje ne vjeruju Facebookovim podacima – ako misle da računi na stranici nisu pravi (spameri, dvostruki računi, itd.) i da nisu povezani sa stvarnim ljudima sa sposobnošću da izvrše stvarnu kupovinu. U Facebookovom najnovijem kvartalnom izvještaju piše:

“Ako oglašivači, programeri ili ulagači ne smatraju podatke o našim korisnicima točnom reprezentacijom naše baze korisnika […] to može nauditi našem ugledu te tržišta i programeri mogu biti manje spremni izdvojiti iz svoje proračuna za resurse na Facebooku, što bi moglo negativno utjecati na naše poslovanje i financijske rezultate.”

Dakle, ta se tvrtka jako trudi kako bi bila uvjerljiva time što otklanja “duplikate” i “lažne” račune te, premda se ne izjašnjava precizno o svojoj metodologiji, iznosi tvrdnju da tvrtka “oprezno prosuđuje prilikom odlučivanja kada se radi o otkrivanju imena koja se doimaju lažnima i drugom ponašanju koje se ocjenjivačima čini neautentičnim”.

U svom najnovijem kvartalnom izvještaju Facebook je izvijestio investitore da njihova metodologija polučuje uspjeh i da su uvjereni da je lažno manje od 2 posto ukupnih globalnih mjesečno aktivnih korisničkih računa.

Ako Facebook popusti pod pritiskom javnosti i ukloni pravilo o stvarnim imenima morat će naći neki drugi način da uvjeri oglašivače da su korisnički računi pravi. To bi vjerojatno mogao učiniti – jer ipak su Facebook inženjeri dizajnirali i softver za prepoznavanje lica koji konkurira ljudskom mozgu – ali to će biti skupo, a globalno tržište društvenih medija je hiper-konkurentno.

Pritisnut između društvenog i ekonomskog, Facebook se nalazi u delikatnoj poziciji i svjestan je svoje ranjivosti u pogledu nepovjerenja korisnika i lošeg publiciteta. On je u svojem najnovijem kvartalnom izvještaju upozorio ulagače da očekuje da će njegova stopa rasta opadati (stopa rasta mjesečno aktivnih korisnika Facebooka u stalnom je padu od 2011/12. godine) i da njegovi konkurenti predstavljaju vrlo ozbiljnu prijetnju. Većina oglašivača koji kupuju Facebookov oglasni prostor rade to na kratkoročnoj, niskobudžetnoj osnovi i bez poteškoća će uplatiti novac nekome drugome umjesto Facebooku.

Za sada je lakše održavati takav sustav kakav postoji. Možete besplatno koristiti Facebookovu uslugu za povezivanje s prijateljima i obitelji, da doznate što rade vaši bivši partneri, surađujete s kolegama ili za što god već koristite društvene medije, a Facebook vas može brojati kao stvarnu osoba kojoj se može servirati oglase.

No takva se jednostavna razmjena većina ljudi ne sviđa, a snažna ljutnja zbog Facebookovog pravila o pravim imenima otkriva neizvjesnost tvrtkinog pokušaja da održi ravnotežu između prodaje digitalnih sebstava oglašivačima i zadržavanja povjerenja javnosti. Premda su naša digitalna sebstva postala novo područje komodifikacije, to ne znači da su svi spremni predati se i poslati kopije svojih knjižničnih iskaznica i komunalnih računa tvrtkama poput Facebooka.

Ljudi žele kontrolu nad svojim digitalnim avatarima i ne žele da se tim avatarima trguje. Oni žele prihvatiti mogućnost povezivanja i kreativnosti koju Internet obećava. Kao što je Lil Miss Hot Mess nedavno napisala: “Većina nas se ne okreće Internetu kako bismo replicirali svoj svakodnevni život, već kako bismo zakoračili izvan njega”.

Iz tog se razloga vrijedi boriti za imena na Facebooku. Ta je borba dio mnogo veće borbe za transformiranje Interneta u javno dobro: dekomodificirani prostor koji bi bio osmišljen za ljude, a ne za profit.


S engleskog preveo Damjan Rajačić



Nicole M. Aschoff je urednica na Jacobinu i autorica knjige The New Prophets of Capital.


Ilustracija autora Kai Ti Hsua preuzeta je sa stranice Ufunk i prilagođena formi ikone.



Vezani članci

  • 28. prosinca 2021. Jugoslovenska – socijalistička – feministička istorija Nije samorazumljivo iz kojih se pozicija interpretira historija jugoslavenskog socijalističkog puta ka emancipaciji žena, pa ni iz kojih feminističkih pozicija. Interpretacije koje prioritiziraju rodnu optiku kao samostalnu, odnosno pretpostavljaju žensko djelovanje kao autonomno, najčešće ističu tobožnji kontinuitet između građanskih i socijalističkih struja, mehanički prenose anglosaksonsku periodizaciju feminizma na tzv. tri vala i dekontekstualizirano kaleme zapadnjačke hladnoratovske kategorije na jugoslavenske okolnosti. Međutim, postoje i lijeve feminističke interpretacije, koje uviđaju da rodna emancipacija nije sekundarni ili izvedeni, već neodvojivi dio radničke i socijalističke emancipacije – riječ je o jednoj borbi s mnoštvom lica. Iz ove vizure se pokazuje kako teza da nakon AFŽ-a nije bilo ničeg previđa ključna feminističko-socijalistička dostignuća u polju socijalne reprodukcije.
  • 27. prosinca 2021. Mandić u Blitvi Povodom četrdesetogodišnjice Krležine smrti, specijalno izdanje Jutarnjeg lista donosi intervju s Igorom Mandićem, koji ikonoklastički prebire po Krležinom liku i djelu još od zbirke Zbogom, dragi Krleža iz 1988. godine. Mandić denuncira Krležu upisujući mu ideološko inzistiranje na vulgarnoj koncepciji društveno angažirane uloge književnosti. Time se pridružuje „antitotalitarnim“ moralističkim čitanjima koja, zakrivena tobožnjom književnom ekspertizom, manje govore o književnosti, a više o perspektivama liberalne inteligencije.
  • 24. prosinca 2021. O revolucionarnom muziciranju Pavla Markovca Pavao Markovac nije bio samo međuratni muzikolog i skladatelj, niti tek „usputnih“ komunističkih uvjerenja ‒ kako to revizionistički postupci prešućivanja nastoje prikazati. Bavljenje muzikom ovog političkog agitatora i organizatora, publicista i kritičara koji je zbog svog djelovanja bio zatočen u ustaškom logoru Kerestinec, a potom i ubijen, nemoguće je odvojiti od marksističkog okvira razumijevanja. Stoga je i njegov pristup muzici, kao i umjetnosti uopće, neodvojiv od analize odnosa proizvodnje i reprodukcije u kapitalizmu. Djelujući kroz kulturno-umjetničke i političke organizacije unutar radničkog pokreta, Markovac je nastojao na propitivanju i stvaranju radničke muzike, usredotočujući se na formu revolucionarnih pjesama i zborskog izvođenja, te iznalaženju umjetničkih formi i sadržaja koji bi bili dostupni svima.
  • 23. prosinca 2021. Alternativnom kulturom u ekonomski mejnstrim "U širokom luku od avangardnih preko neoavangardnih do alternativnih umjetničkih praksi, kojim autorica ocrtava dinamični odnos institucije umjetnosti i socijalizma, historijska je ironija da je upravo alternativna scena postala rodno mjesto prekarnih radnih uvjeta. Jugoslavenska socijalistička institucija umjetnosti tako je napravila puni krug – od integracije umjetnika u društvenu podjelu rada do umjetnika-poduzetnika suvremenog neoliberalnog tipa. U sjajnoj analizi Katje Praznik ona se pred nama rastvara kao iznimno zanimljiv analitički predmet, upravo zato što nam dokazuje kako u momentu krize poduzetnički model nije bio rješenje."
  • 22. prosinca 2021. Srbija na desnici: antimoderni gen ili kapitalistička transformacija društva? Jačanje i preoblikovanje desnice u postpetooktobarskoj Srbiji nije izraz rastućeg nacionalizma i fašizma koji su tobože inherentni narodnim masama (kako to tumače liberalni gurui), već proturječnosti procesa kapitalističke transformacije i socijalnih frustracija u nedostatku ozbiljnih organizacijskih formi otpora. Nametnuta ideološka polarizacija koja se ogleda u suprotnostima reformizma/tradicionalizma, zapadnjaštva/rusofilstva, socijalnog liberalizma/konzervativizma, suradnje/nesuradnje s Haškim tribunalom, „Bulevara Zorana Đinđića“/„Bulevara Ratka Mladića“ itsl., naišla je na ideološku sintezu stvaranjem SNS-a (kao unaprijeđene verzije DS-a) i jačanjem vučićevske desnice. Ljevica, pak, društvene proturječnosti mora nastojati tumačiti autonomno, izvan nametnutog ideološkog sklopa polarizacije, te produbljivati i izoštravati kritiku kapitalizma.
  • 20. prosinca 2021. Mural u beskraju Gubitak ideološke, političke i institucionalne hegemonije ipak ostavlja polja u kojima se nastoji djelovati, primjerice kulturno-simboličkim označavanjem jugoslavenskih gradova. Tako izdanci posrnule Demokratske stranke u Srbiji još uvijek vode bitke za simbole, posebice za onaj u kojem je zgusnuta sva mitologija ovog dijela političkog spektra – „beatificiranu‟ figuru Zorana Đinđića. Međutim, dok brojni pokušaji oslikavanja njegova murala na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu – također simbolički potentnom mjestu, obilježenom anti-miloševićevskim folklorom – nastoje reaktualizirati nasljeđe ubijenog premijera, njegovo neprekidno precrtavanje znakovito podsjeća čega je ovaj simbol zapravo ime: neobuzdane privatizacije i osiromašenja radničke klase.
  • 19. prosinca 2021. Prilog razvijanju konceptualnih okvira rada njege Nakon utemeljujućih debata o socijalnoj reprodukciji, o razlikama između unitarnih i višesistemskih teorija i o nadnicama za kućni rad tijekom 1970-ih, od 1990-ih se u okvirima feminističke ekonomije teorijski utemeljuje i jedna specifična vrsta socijalno-reproduktivnog rada: rad njege. Dakako, geopolitička, povijesna i međunarodna podjela rada reprodukcije, odnosno globalni lanci njege, iziskuju analitičko nijansiranje razlika u zemljama kapitalističkog centra (gdje se rad skrbi poglavito delegira na jeftinu migrantsku i ne-bijelu radnu snagu), u socijalističkim državama (gdje je umnogome državno podruštvljen) i u zemljama globalnog Juga (gdje se socijalno-reproduktivni aranžmani oslanjaju na šire obitelji, zajednice, civilni sektor i neformalni sektor rada). Složenija konceptualizacija rada njege dolazi i iz feminističkih istraživanja socijalnih politika, te kroz konceptualne alatke dijamanata njege i ukupne društvene organizacije rada.
  • 16. prosinca 2021. Romski feminizam: od rodno-ravnopravnog preko intersekcionalnog prema socijalno-reproduktivnom pogledu (3. dio) Nakon analize elemenata rodno-ravnopravne i intersekcionalne optike, posljednji dio triptiha o romskom feminizmu donosi prikaz optike teorije socijalne reprodukcije, koja se ovdje razmatra kao analitički i politički najpotentniji okvir za promišljanje položaja Romkinja, a u sprezi s marksističkim razumijevanjem složenih odnosa rada: i proizvodnog (prije svega kroz ukotvljenost u neformalnu sferu rada) i reproduktivnog (kroz marginalizirana domaćinstva u kojima se socijalno reproducira rasijalizirana radna snaga). Pokazuje se kako je najveći broj Romkinja ne samo dio rasijalizirane, etnicizirane i orodnjene radničke klase, već je njihov položaj zapravo potpuno uključen u kapitalizam. Utoliko su i zagovaranja politike inkluzije promašena, a socijalno-reproduktivni pogled naznačuje jedinu revolucionarnu putanju: antikapitalističku.
  • 13. prosinca 2021. Neoliberalna država globalnog Juga (2): bliži li se kraj autoritarnog neoliberalizma? "Indija i Turska su jedine dvije velike države globalnog Juga u kojima je kulturni nacionalizam ostvario pobjedu nad sekularizmom i uspostavio kontinuiranu vlast. Međutim, oba primjera pokazuju da kulturni nacionalizam ulazi u svoju autoritarnu fazu, koju u slučaju Indije neki autori_ce nazivaju i fašističkom. U trenutnim geopolitičkim okolnostima u kojima ove dvije države imaju bitnu ulogu, razvoj ovakvih tendencija poziva na oprez, a istovremeno zlokobno potvrđuje tezu da formalno demokratske institucije nisu dovoljne da bi spriječile razvoj autoritarnih političkih oblika vlasti."

Događanja

pogledaj sve

Bookmarks

pogledaj sve

Fusnote

pogledaj sve

Natječaji i prijave

pogledaj sve

Plenum FFZG-a

pogledaj sve